Povjerio mi je Mila Stilinović, da ih voze u Janjče i tamo ih streljaju i kolju i bacaju u jamu
Izjava Drage Stilinovića i Mate Antonovića o uspostavljanju ustaške vlasti u Gospiću, prvim hapšenjima, kaznionici Okružnog suda, zlostavljanju i ubijanju Srba u aprilu i maju 1941. godine.
Ja Stilinović Drago bio sam 1941. općinski namještenik kao pisar općine Gospić.
Dana 10. aprila 1941. g. nalazio sam se u službi u općini kao dežurni i oko pet sati poslije podne, došli su u prostorije općine s lijeva prvi kat gdje sam se ja nalazio i tadanji bilježnik Ive Stilinović: Josip Samardžija, Lovre Duić mlađi i Zvonko Janjić, te su od nas dvojice odmah zatražili ključe od kancelarije i nas odmah odstranili iz ureda napolje sa napomenom, da će tu raditi ustaški stožer, te su u tim prostorijama ostali oko 25 dana.
Toga dana odnosno narednih dana preuzeo je upravu obćine načelnik Željko Bedeković sa opć. odbornicima Josipom Pećinom, Jožom Kriškovićem, Nikom Kolačevićem, Duić Lovrom stariji i Ivanom Banićem.
Sredinom travnja imenovan je za Vel. župana Jurica Frković, a njegov zamjenik Ilić Stanko. Osobni tajnik bio je vel. župan Josip Roksandić (zvan Popo).
Pomoćno osoblje u županiji bila su sledeća lica: Ivan Štimac voditelj tajnog urudžbenog zapisnika, Ante Brkljačić iz Kaniže kao pisar.
Vojnu vlast preuzeo je Antun Pihler, bivši austrijski satnik, koji je tada dobio odmah čin podpukovnika, a njegov zamjenik je bio satnik Stipe Milinković.
Upravu kotarske oblasti preuzeo je tada Điković, kao pristav, koji je kasnije premješten u Sarajevo i dobio IV. grupu.
Od ovoga je preuzeo dužnost po imenu Ante Draščić, a bio je po prilici 6 mjeseci i poslije premješten u Zlatar.
Ja Antonović Mato sam se nalazio u službi kao kaznionički stražar kod sudb. stola u Gospiću i tako me je 10. travnja 1941. zatekao na tom položaju, te sam vidio, da je već 11. aprila 1941. odpočelo masovno hapšenje Srba.
Grupa ustaša i to Marko Frković, Lulić Ićo i njih više čijih se imena danas ne sjećam. Ta grupa ustaša izbacila je odmah iz kaznione dotadašnjeg upravnika Nikolu Rukavinu i na mjesto njega postavili su ustašu Milana Staračeka, kao njihovog povjerljivog čovjeka. Kada je prva grupa Srba uhapšena, tj. Nikola Dukić i drugovi, čuvanje istih u kaznioni preuzeli su ustaše i to Maras Marko Cigin iz Brušana, Ivica Tomljenović, koji je poginuo u Bihaću 1942, Tomo Šarić kazn. stražar, Nikola Špelić iz Debelog Brda.
Ovi su ustaše pohapšene Srbe u zatvoru zlostavljali…
Ovi ustaše kao i mnogi drugi govorili su, da će svi pohapšeni Srbi ići na rad u Njemačku, pak sam jednom prilikom pitao šofera ustašu Milu Stilinovića i mnoge ostale kuda ih voze, kada se sa kamionom vrate, nakon tri do četri sata natrag, povjerio mi je Mila Stilinović, da ih voze u Janjče i tamo ih streljaju i kolju i bacaju u jamu.
Koliko mi je poznato na Janjče je odveženo 4 do 5 kamiona…
Odmah po dolasku u zatvor uhapšenici su bili pozvani, da sve stvari, kao novac, satove i prstenje moraju predati ustašama, te su taj plijen ustaše međusobno podijelili, a bolja odjela su prije ubijanja nad jamom sa žrtava svlačili i također međusobno dijelili jer su se znali poslije ubijanja povratiti pijani i kako je koji više našao novaca i više opljačkao ostalih predmeta.
Stilinović Drago, v.r.
Antonović Mato, v.r.
Zapisnik Okružne komisije za utvrđivanje zločina okupatora
i njihovih pomagača, Lika, 27. april 1945.
Izvor:
Đuro Zatezalo, Jadovno zbornik dokumenata I i II, Muzej žrtava genocida, Beograd 2007.