Tajna Kosinjske jame

U znak sjećanja na srpske mučenike koji već sedamdeset i šest godina čekaju da se izvade iz kosinjskih bezdanih jama, da se uz opelo sahrane i tako nađu vječni mir.

Tokom Drugog svjetskog rata na prostoru Kosinja oružane snage NDH (ustaše, domobrani, oružnici i tzv. „bijela garda“- naoružani civili) izvršile su zločin genocida nad srpskim stanovništvom. Na najsvirepiji način ubijeno je preko hiljadu srpskih stanovnika, uglavnom civila. Trećina žrtava su bila djeca do petnaest godina starosti. Poslije devedesetih godina pojedini gospićki istraživači „kosinjske povijesti“, nastoje taj zločin minimizirati i prikazati ga kao međusobno srpsko ubijanje u cilju optuživanja Hrvata. Oko 250 srpskih žrtava još uvijek se nalazi u kraškim jamama-grobnicama na području Kosinja. Pošto se na području Kosinja planira izgradnja hidrocentrale, postoji mogućnost potapanja navedenih jama, čime bi se zauvijek eliminisala mogućnost ekshumacije. Radna grupa potomaka

srpskih žrtava iz Beograda pokrenula je inicijativu da se jame istraže a pronađene žrtve ekshumiraju. Potomci srpskih žrtava Kosinja iz Beograda predlažu da se sve žrtve koje se nalaze van grobalja (srpske, hrvatske, američke i njemačke) eshumiraju i dostojanstveno sahrane, te na taj način nađu vječni mir. Za tako nešto je potrebna pomoć i saradnja lokalnog srpskog i hrvatskog stanovništva. Hrvatski državni organi i Hrvatska elektroprivreda (HEP) obećali su institucionalno i finasijski pomoći u rješavanju tragične kosinjske priče.
Pronalazak Kosinjske jame 2012. i dostavljen predlog za njenu ekshumaciju od strane kosinjskih Srba je pravi ljudski i hrišćanski primjer kako treba postupati sa žrtvama u jamama, bez obzira na vjersko i nacionalno porijeklo žrtava. Pronalazak i ekshumacija žrtava iz Kosinjske jame, više je uzbudio dokone nacionaliste na internetu nego stanovnike Kosinja, koji brinu svakodnevne brige ekonomskog preživljavanja i čekanja za iseljenje u sada već dobro opustjelom Kosinju.

Hrvatsko istraživanje i postupanje

Na pravoslavni Božić 07.01.2012. godine, meštanin Kosinja srpske nacionalnosti M.P. pokazao je grupi

istraživača stradanja hrvatskog naroda, vrtaču u kojoj se nalaze posmrtni ostaci žrtava Drugog svjetskog rata. Radi se o jami-vrtači koja se nalazi nekoliko stotina metara iznad pravoslavnog hrama Sv.Nikola u naselju Kosinj-Most. Jama se nalazi na 534 m n/m i na položaju S 440 43,051’ i I 150 05,389’ (po sistemu GPS, op.Đ.P.). Prilog o tome snimila je TV LOKI iz Otočca i to objavila 01.11.2012. godine u prilogu „Kosinjska tajna jama“. Jedan od glavnih istražitelja, inače poznati dugogodišnji srbofobičar Ivan Vukić iz Gospića, na portalu ličkih novina objavio je 07.12.2012. godine, članak „Krv žrtava vapi do neba“.U njegovom članku uočava se sledeće:

– Srpski narod naziva Vlasima tzv. Srbima, koji su u različitim istorijskim vremenima pljačkali, maltretirali i ubijali Hrvate a „velikosrbi i jugoslavenski komunisti različitim terorističkim akcijama su nasrnuli na NDH“. Prema tome je srpski narod vjerovatno zaslužio odmazdu zločinom genocida jer se suprostavio NDH – državi već tada „europske vrijednosti“ (op.ĐP.)
– Navodi da su „jugopartizani i četnici oblačili ustaške i domobranske odore i vršili ubijanje Vlaha tzv.Srba i palili njihova sela“. Poznati ratni zločin hrvatskih oružanih snaga u Mlakvi 06.08.1941.godine kada je 286 srpskih civila ubijeno spaljivanjem, opravdava starom podvalom da su Srbi ubijali Srbe kako bi optužili Hrvate. Kaže „Znakovito je da su dva vlaška tzv. Srpska sela Mlakva i Lipovo Polje u prijeporu i zavadi“. Svađa i prijepor među njima još uvijek traju. Zašto? Ne međe (graniče) i na suprotnom su kraju kosinjske doline“.
– Po Vukiću (vjerovatno informacija od Srbina M.P) ova jama je bila otkrivena poslije Drugog svjetskog rata „kada je učitelj poveo učenike na sat prirode na brdo iznad župnog stana (parohijskog doma, op.ĐP)“. Tada je navodno jedan učenik upao u tu jamu i našao čeljust sa zlatnim zubima. Čeljust sa zlatnim zubima je vraćena u jamu a učenici su morali ćutiti o tom događaju. Taj učenik u poodmaklim godinama, otkrio je tajnu i molio je za tajnost svog imena, što je Vukić i poštovao. Međutim, taj Srbin M.P. se veoma jasno može identifikovati u emisiji „Kosinjska tajna jama“ TV LOKI.
Nakon otkrivanja jame, Vukić sledećeg dana 08.01.2012. godine, podnosi usmenu prijavu protiv nepoznatog počinioca Policijskoj upravi ličko-senjskoj u Gospiću. U pisanom obliku podnio je kaznenu prijavu 08.02.2012. godine, Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu. U svojim javnim nastupima u Gospiću i okolnim mjestima pokazivao je lobanju izvađenu iz tzv. Kosinjske jame. Upoznavao je pučanstvo (narod) sa tim problemom i pozivao institucije hrvatske države da izvrše ekshumaciju. Navodeći da je zločin strašan, Vukić ističe nepovjerenje hrvatskog naroda prema institucijama hrvatske države. Isticao je da su ljudi u strahu i da govore šapatom, a da u Kosinju takođe ima jama gdje su bačeni pravoslavni Srbi ali sa ne toliko žrtava koliko navode srpski istraživači ratnih zločina.
Međutim, iz svih raspoloživih podataka uočava se da se nije obraćao ministarstvu branitelja Vlade Republike Hrvatske, koje je nadležno za ekshumacije u skladu sa zakonom.

Srpsko istraživanje i postupanje

Radna grupa potomaka srpskih žrtava iz Kosinja sa sjedištem u Beogradu, od 2010. godine se bavi istraživanjem lokacija jama na području Kosinja, kao i izradom spsaka žrtava koji se nalaze u njima. Sve u cilju da se izvrši ekshumacija žrtava Drugog svjetskog rata na prostoru i okolini koje će potopiti buduće akumulacijsko jezero hidroelektrane Kosinj. Radi se o 554 srpske civilne žrtve (223 u jamama i 327 u Spomen kosturnici u Mlakvi), dva pripadnika vazduhoplovnih snaga SAD i dva njemačka vojnika.Saznanje da postoji jama-grobnica udaljena nekoliko stotina metara od buduće brane kod poznatog kamenog kosinjskog mosta je bilo iznenađenje. Bilo je čudno da se za nju nije znalo iako je blizu puta i samog naselja. Radna grupa je uputila poziv svim srpskim stanovnicima porijeklom iz Kosinja da jave svoja saznanja o toj jami. Međutim, niko ništa nije znao uključujući i osobe koje su duže vrijeme živjele i radile u Kosinj-Mostu. Jedino se pojavio podatak da se među tim posmrtnim ostacima vjerovatno nalaze tri osobe srpske nacionalnosti (zvani Duruti) , koje su streljali partizani zbog saradnje sa oružanim snagama NDH. Gledajući emisiju TV LOKI „Kosinjska tajna jama“ uočili smo da na kraju emisije autor poziva sve koji nešto znaju o jamama u Kosinju, da dostave podatke kako bi ta televizija snimila prilog. Lično sam u 12. 46 sati dana 31.10.2013. godine uredniku TV LOKI poslao podatke o lokacijama jama, broju i nacionalnosti žrtava, načinu stradanja, te ponudio i spiskove žrtava. Istog dana u 14.52 sati urednik TV LOKI Robert Labrović mi je poslao odgovor: „Hvala nešto ćemo raditi, ne znam koliko je ovo vjerodostojno!?!“. Očito je bilo da srpske žrtve ne interesuju TV LOKI a posebno što je informacija došla sa beogradske adrese.

Postupajući u skladu sa postojećim pravnim normama i civilizacijskim načelima, Radna grupa iz Beograda uvrstila je Kosinjsku jamu u svoj predlog za ekshumaciju jama na području budućeg akumulacionog jezera Kosinj. Konkretan predlog za ekshumaciju te jame i ostalih sa srpskim civilnim žrtvama je predat lično predsjedniku Republike Hrvatske dr Ivi Josipoviću11.11.2013. godine na sastanku u Zagrebu a 18.12.2013. godine, predlog za istraživanje i ekshumaciju dostavljen je nadležnom Ministarstvu branitelja Vlade Republike Hrvatske.
Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske svojim dopisom URBROJ: 552-05/2-14-5 od.17.3.2014. godine, obavijestilo je na osnovu dopisa i dostavljene dokumentacije Radne grupe iz Beograda: „da je provođenjem radnji iz svoje nadležnosti, definirane Zakonom o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih grobalja, grobalja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja („Narodne novine» 143/12; dalje: Zakon), Uprava za zatočene i nestale Ministarstva pokrenula istraživanje lokacije „akumulacijsko jezero-hidroelektrana Kosinj“ u Ličko-senjskoj županiji.

Ekshumacija Kosinjske jame

Ekshumacija Kosinjske jame izvršena je 29.05.2014. godine, znači dve godine i pet mjeseci nakon njenog otkrića. U jami je pronađeno petnaest žrtava. Procjenjuje se da je među žrtvama bilo i žena. Na posmrtnim ostacima nije bilo tragova streljanja. Pronađena su dva dugmeta a i ljudska vilica sa dva zlatna zuba, koju je pronašao učenik poslije rata.
Osim sudsko-medicinskih stručnjaka, ekshumaciji je prisustvovao biskup Mile Bogović, Ivan Vukić, pukovnik Ivan Grujić iz Ministarstva branitelja, grupa novinara i drugi. Procjena prisutnih je da su navedene žrtve mogle biti ubijene ubijene 1942, 1943. i u aprilu 1945.
Za samu ekshumaciju niko od većine srpskih stanovnika Kosinja nije znao niti čuo, jer u naseljima u blizini jame skoro da više i nema stanovnika.

Kako je zapravo otkrivena Kosinjska jama?

Za ekshumaciju Kosinjske jame Radna grupa potomaka srpskih žrtava u Kosinju iz Beograda saznala je krajem 2015. godine. U ponovljenom istraživanju došlo se do najvjerovatnije verzije otkrivanja jame. Prema jednom svjedoku koji se javio Radnoj grupi početkom 2016. godine, jama je otkrivena u školskoj 1960/61. godini.

Kada je jednog dana u osnovnoj školi u Parohijskom domu (zvana Sokolana) nestala vazdušna puška, tadašnji direktor Jovica Travica je naredio nastavniku biologije Milanu Gruboru (inače bio šumski tehničar) da sa sedmim razredom izvrši pretraživanje okoline škole, kako bi se eventualno pronašla vazdušna puška. Učenik P.M. srpske nacionalnosti je sišao u vrtaču i iznio ljudsku čeljust sa zlatnim zubima. Zvao je nastavnika i to mu pokazao. Grubor je rekao učeniku da to vrati nazad i o svemu obavijestio direktora. Učenicima je rečeno da o tome nikom ne govore. Zašto je tajna skrivana tako dugo, može se razumjeti činjenicom da su u to vrijeme ratne rane bile svježe a o žrtvama rata u jamama niko nije smio govoriti, radi narušavanja tzv. međunacionalnih odnosa. Direktor Travica i nastavnik Grubor nisu bili rodom iz Kosinja, pa nisu mogli imati konkretnija saznanja o nacionalnosti žrtva i načinu stradanja. Da li su koga službeno obavijestili teško će se ikada zaznati. Pošto je u tadašnjem sedmom razredu bilo dosta učenika hrvatske nacionalnosti, čudno je da se neko od njih nije oglasio u vrijeme 1990. i 1991.godine, kada su se u Hrvatskoj na sve strane tražile hrvatske žrtve „velikosrpskih zločina“. Poznati stari princip „ćutanje je zlato“ obezbjedilo je šezdesetogodišnju tajnu Kosinjske jame.

Dostavljanje podataka Ministarstvu branitelja

Osim podatka o otkrivanju jame, Radna grupa iz Beograda je ustanovila da se sa velikom vjerovatnoćom među posmrtnim ostacima petnaest žrtava u Kosinjskoj jami nalaze i posmrtni ostaci tri osobe srpske nacionalnosti. Podatak o mogućem identitetu posmrtnih ostataka tri žrtve, dostaljen je 23.12.2015. godine, pukovniku Ivanu Grujiću u Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske. Prema našim istraživanjima među tih petnaest žrtava se nalaze i:
1. JAVORINA Luke ĐURAĐ-ĐURO, rođen 23.01.1911. u Lipovom Polju, zemljoradnik.
2. JAVORINA LUKA, rođen 1881. u Lipovom Polju, zemljoradnik.
3. JAVORINA TODOR, rođen 19.01.1908. u Lipovom Polju, zemljoradnik.
Oni su streljani 26.09.1942. godine u Kosinj-Mostu od strane partizana zbog saradnje sa oružanim formacijama NDH. Vreme streljanja se podudara sa vremenom borbenih dejstava u cilju razbijanje ustaško – domobranskih snaga u Kosinju i Pazarištu, koje je izvodila 2. lička brigade uz sadejstvo 1. ličke brigade i 2.bataljona 4. ličkog odreda u vremenu od 17.09.- 07.10.1941. godine, kada su partizanske snage nakratko potisnule oružane snage NDH iz Kosinja.
Uz podsjećanje Minisarstva branitelja da je naša Radna grupa predložila ekshumaciju i ove jame, dostavili smo i sledeće stavove:
– Pozdravljamo postupak našeg sunarodnika koji je istražiteljima otkrio lokaciju jame, kao i početak ekshumacija žrtava Drugog svjetskog rata na području Kosinja i u narednom vremenu očekujemo ekshumaciju nekih od jama gdje se nalaze srpske žrtve.
– Predlažemo da se za početak izvrši ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava iz jame „Nezdravka“ koja se nalazi iznad Donjeg Kosinja, zaseoka Vukelići. U odnosu na „Kosinjsku jamu“, ova jama se nalazi sjeveroistočno na udaljenosti 1500 metara vazdušne linije. U tu jamu je 10.08.1941. godine bačeno 11 osoba (10 muških i 1 ženska) srpske nacionalnosti.

Zašto se krije svjedok M.P.?

Treba imati razumijevanja zašto svoj identitet želi da prikrije svjedok M.P. Vjerovatno je očekivao pitanje svojih hrvatskih komšija: Zašto to ranije nisi pokazao? Pošto njegove komšije u Donjem Kosinju znaju da je on to pokazao, ostaje mu eventualni strah od pitanja srpskih sunarodnika, ili od nečeg trećeg za koje samo on zna. On zaista za svoj postupak ne treba da osjeća nikakvu krivicu, već treba da bude primjer svima u Kosinju.
Njegov lik je jasno uočljiv u emisiji TV LOKI. On i ne bi bio posebno interesantan da se ne radi o sinu Todora Paripovića (13.09.1919.-7.7.1998.), koji je jedan od rijetkih Srba koji je uspio pobjeći sa smaknuća u vremenu oko 10.-12.08.1941. na jami „Kod Sv.Ane“ na Šušnju kod Gornjeg Kosinja. Taj slučaj je poznat iz poslijeratne literature i vjerovatno je bio česta tema njihovih porodičnih razgovora. To je vjerovatno ostavilo traga na svijest M.P. i svojim postupkom je želio da pomogne rješavanju problema sudbine žrtava u „Kosinjskoj jami“. Možda će njegov primjer poslužiti kosinjskim Hrvatima da pokažu jame gdje se nalaze srpske i američke žrtve.

Šta donosi otkriće i ekshumacija Kosinjske jame?

Postavlja se opravdano pitanje, zašto je ovoj jami-vrtači dat naziv Kosinjska jama, a ne po nekom najbližem objektu ili toponimu, što je inače praksa? Kosinj je veliki prostor od 18 h 13 kilometara, pa davanje naziva Kosinjska jama ima možda za prikriveni cilj da pokaže da je to jedina jama-grobnica (kosinjska) na području Kosinja.
Prilikom ekshumacije te jame biskup Mile Bogović je dao inicijativu da se sve ekshumirane žrtve iz jama sahrane u „Svehrvatski grob na Krbavskom polju, podno crkve hrvatskih mučenika“ (na Udbini op.Đ.P.). Takva inicijativa krije opasnost da će i eventualno ekshumirane srpske žrtve po teritorijalnom principu postati „hrvatske žrtve“ u nekom budućem vremenu. Razloga za opravdanu zabrinutsost izaziva podsjećanje da o srpskim civilnim žrtvama niko od Drugog svjetskog rata nije vodio posebnu brigu. One su smatrane antifašistima (komunisti i partizani) i na spomenicima civilnim žrtvama uvijek je postavljana velika zvijezda petokraka (komunistička partijska oznaka) . Pošto sada Hrvatska baštini antifašizam, preuzevši zasluge srpskog naroda, ne bi bilo čudno i da preuzme žrtve.

Zaključak

Iz slučaja Kosinjske jame uočava se činjenica, da na ovim prostorima ne postoji interes državnih organa da konačno rješi ovaj problem. U Kosinjsku jamu-vrtaču dubine 3-4 metra moglo je da siđe i starije lice i da izvadi posmrtne ostatke. Sa problemom žrtava u jamama se najčešće bave rijetka udruženja i pojedinci, koji se bore sa državnom administracijom, kako bi rješili problem. Država, političari, razni analitičari i mediji se uključe kada je to potrebno u dnevno političke svrhe i tada dolazi do optuživanja cijelih naroda, snažnih poruka koje izlaze na naslovnim stranicama novina itd. Već narednog dana, novi događaji preteknu stare i to se sve zaboravi. Zato je i trebalo čekati više od dve godine da se ekshumira Kosinjska jama. Mi Srbi iz Kosinja smo pomogli u rješavanju slučaja Kosinjske jame. Sa pravom očekujemo da kosinjski Hrvati daju podršku i pomognu nam u istraživanju i ekshumaciji naših srpskih žrtava. Posebno se to očekuje od starih Kosinjana koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili djeca. Oni znaju stvarne razmjere zločina. O tome su svjedočili Vukiću i sa strahom tražili prikrivanje identiteta svjedočenja.
Želimo i vjerujemo da ćemo ekshumaciju srpskih žrtava u Kosinju napraviti u okviru stručnih ekipa (speleolozi i forenzičari) i da ćemo žrtve sahraniti u skladu sa njihovim vjerskim i nacionalnim porijeklom. Senzacionalizam u medijima, ostrašćene izjave političara, i primitivni postupci pojedinaca šovinista tu nisu poželjni.
Sedamdeset pet godina srpske žrtve čekaju da im se obezbjedi vječni mir. Bez njihovog vječnog mira ni mi preostali živi, nećemo moći slobodno u miru živjeti.

Literatura:
1. Kosinjska tajna jama, www.youtube, TV LOKI, 01.11.2012.
2. Đorđe Orlović, Druga lička proleterska brigada, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1983., str. 48-57.
3. Đorđe Pražić, Inicijativa i javni apel, www.jadovno.com, 19.04.2010.
4. Đorđe Pražić, Žrtve Kosinja vape za vječnim mirom, www.jadovno.com, 07.01.2013.
5. Ivan Vukić, Krv žrtava vapi do neba, www.ličke-novine.hr, 7.12.2012.
6. Ivan Vukić, Ekshumacija hrvatskih žrtava u Kršu –Kosinju, www.likaplus.hr.
7. Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih grobalja, grobalja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja („Narodne novine» 143/12;).

Autor: Đorđe Pražić

Izvor: UDRUŽENjE GOSPIĆANA NIKOLA TESLA

Vezane vijesti:

Apel Hrvatskoj elektroprivredi: Izvaditi posmrtne ostatke …

Žrtve Kosinja vape za vječnim mirom (Osvrt na članak „Krv …

Đorđe Pražić: JAME NAŠIH STRADANjA I ZABLUDA