arrow up

Olivera Šekularac: Mi, nesabrani

Ko to prebrojava pretke jasenovačke, jadovničke, ili one koji ime po jamama i logorima ne dobiše, one samo Bogu znane? Da li ih broje po lobanjama, il’ po dušama? Glava mog dede, od 45 godina, jedva se držala uz telo… Ja je još uvek pridržavam. Šta se to broji, da l’ suze, jauci, vrisci, uzdasi, očenaši ili Bogu prizivi? Jesu li dečija srca na broju, il’ oči izvađene? Kakvi se računi svode? Je l’ koje je klase zemlja sa najviše prolivene krvi, il’ nebo sa tolikim dušama? Da se možda neko nije setio da izračuna da su nam zemlja, jame, reke svete, jer su najdragocenijim osveštane? Da l’ to neko

Nemanja Zivlak: Metastazirani autizam elita

Kao što su nakon Drugog svjetskog rata osviješćeni rodoljubi bivali zakovani na krst srama i razapeti svoje ideje brusili na Golom otoku i u raznim kazamatima “tvorevine nad tvorevinama”, tako se i danas na iste ili slične obrušava pogrda i hula ukoliko i pomenu jednu jedinu riječ – srpstvo. Pišem ove redove sa željom da isti budu ispravno i razumno shvaćeni i prihvaćeni. Svojevremeno je švajcarski psihijatar Karl Gustav Jung ostavio nekoliko zapisa o autizmu gdje je napomenuo – parafraziram – da je autizam bolest tokom koje oboljeli stvara imaginarnu sliku svijeta.Ne želim da se bavim psihologijom, nisam za to kvalifikovan i moj tekst je posvećen jednoj drugoj oblasti. Жelim,

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 26. avgust 1942. Zatvoren logor Jastrebarsko

Nakon nepunih mjesec i po dana postojanja 26. avgusta 1942. godine zatvoren je logor za djecu Jastrebarsko Logor za djecu Jastrebarsko – kod Zagreba osnovan 12.jula 1942. godine i postojao je nepunih mjesec i po dana, tačnije do 26. avgusta 1942. Vezane vijesti: Katanac na istini logora Jastrebarsko (I dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (II dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (III dio) Jastrebarsko

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider babi da se spremimo za put… Poteci, po’itaj, nemamo vasdugi dan prid sobom. Nemoj da te jope moram dozivati…  – dozivala je Sava svog unuka koji se igrao sa jagnjetom.  Mirko nije napunio ni četvrtu godinu. Mati ga je, pre osam dana, dovela tu kod svojih dok se ne raščisti gužva tamo u njihovoj kući, u selu preko polja. Kuća im se za dva dana napunila rođacima. Stisli se svi pod jedan krov. Izbegli oni, ti rođaci, pred ratnom nesrećom, da sklone glavu za prvo vreme dok ne vide svi zajedno kako će ko i gde dalje živeti,

Godišnjica zločina nad dvije hiljade nevinih Srba u Bosanskoj Bojnoj

22. avgusta 1941. godine dan genocida nad srpskim stanovništvom u Stabandži, Zborištu, Gradini, Glinici, Poljani, Bojni, Varoškoj rijeci i Crvarevcu Dana 22. avgusta pomolili smo se za duše nevino poklanih i živih spaljenih srpskih žena, dece staraca iz srpskih sela Stabandža, Zborište, Gradina, Glinica, Poljana, Bojna, Varoška Rijeka i Crvarevca, od strane njihovih muslimanskih komšija iz Bosanske Otoke, Bužima, Varoške Rijeke, Crvarevca, Vrnograča i drugih muslimanskih sela. Na taj dan 1941. godine vojno sposobni muslimani predvođeni žandarmerijskim narednikom Pilingerom, naoružani noževima, sekirama, kosama i drugim hladnim oružjem, su krenuli u „hajku“ na srpsku nejač u navednim selim i sve žene i decu, koje su stigli, poklali tamo gde su ih stigli,

Đurđica Dragaš: KRV NA KAMENU

Posveđeno svim nevinim žrtvama ustaškog logora Slana na ostrvu Pagu. Vezaše mi kamen oko vrata.Odvuče me na dno,plavo i samotno.Nestade mi daha u grudima,zaboli me so na ranama.Al’ trajaše kratko.Oslobodi me smrt,bela i svečana. Gledam gore ka pučuni.Gledam krvnike.Krvave im oči, krvave im ruke, krvavo im more.Al’ ne mogu mi više ništa,ovde na dnu gde ribe spavaju,ovde na dnu gde sanjam zlaćanu njivu, kućicu belui ruke dečje oko vrata. Ne mogu mi ništajer moga tela nema više.Ne bole me krvavi tabani,iščupani nokti,razderane grudi. Ne boli me ni duša,i nju je smrt rodila ponovo.Da luta,da gleda,Da pamti. I poješće more moje telo,kosti će moje postati pesak,al’ duša će lutati po kamenu

Slavko Vasić iz Adaševaca, preživeli zatočenik Jasenovca

Pokušaćemo da iznesemo potresni deo jedne životne istorije, kratku istinu čoveka koji pune tri godine nije nosio zvučno ime – čovek – jer to nije bio – ne svojom krivicom. Жiveo je pod okolnostima gde se ljudski život nije cenio – bio je bezvredan. Nosio je samo broj kao zatočenik Jasenovca. Spasao se poslednjeg dana iz „fabrike smrti“, iz strašnog pakla, 1945. godine, ispred poslednjeg krvavog obračuna ustaša nad preostalim zatočenicima, pred njihovo bezglavo povlačenje i izbezumljeno bekstvo sipred jedinica Narodnooslobodilačke vojske. Hteli su svaki trag i svedoke da unište, što im je samo delimično uspelo. Slavko Vasić, ćurčija u krojačkoj zadruzi u Šidu, pričajući otresnu priču o užasnim nedelima

O holokaustizaciji srpskih zločina

Autori koji ocenjuju današnji režim kao „fašistički“ ili čak i celo srpsko društvo kao „fašističko“, insistiraju na kontinuitetu koji postoji između nekakvog „srpskog fašizma“ iz četrdesetih, devedesetih i danas.  Piše: Slobodan Antonić Već sam pisao o hiperbolizaciji srpskih zločina u ovdašnjem inverznom nacionalizmu. Kao poseban oblik tog malignog naduvavanja, javlja se njihova holokaustizacija. Tako se zločini nad Bošnjacima izjednačavaju s Holokaustom, Srebrenica s Aušvicom, Srbi s nacistima, a Srbija, pogotovo ona devedesetih, s Hitlerovom Nemačkom. Tvrdi se da je „Srbija tokom devedesetih najviše približila svoj oblik vladavine onom suštinskom, okorelom nacizmu“ (Krstić). Navodno je „Srbija pod Miloševićem u potpunosti prihvatila ideologiju koja je ličila na nacizam. (…) Zločini srpske države i njenih snaga — sva njihova nepočinstva,

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

“Prađeda smo prenijeli u groblje.” Reče mi brat a glas mu jeca. “Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?” I nastavi dalje k`o da teret skida. “Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Жeljko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto 2004, u zavičaju sam nakon dugo vremena. Nakon prve komemoracije na Veljunu i onoga čuvenog pišanja Biserke Legardić po kostima đedova naših, uz riječi: – Mogu pišati na mojoj hrvatskoj zemlji gdje hoću!!!”. Prelazim potok. Bližim se spomeniku. Teško je ponekad povezati zločin i mjesto. One velebitske, jadovničke i ostale jame svojim zjapljenjem, pretećim otvorima nekako su mu bliže. Tko je mogao klati u ovoj pitomosti? Isto tako pod mladim bukovim lišćem na Petrovoj gori… u Metaljki, na Barin kosi,

Noskovačka Dubrava – mjesto stradanja 69 djece sa Kozare

Već pet godina odlazim u Noskovačku Dubravu, tamo je „krvavog avgusta“ 1942. godine odvedeno iz zbjega sa Kozare 300 majki sa malom djecom. 69 djece u dobi od 3 mjeseca do 3 godine nikada se nije vratilo, umrlo je od gladi i bolesti i tamo sahranjeno. Prije tri godine postavili smo novi spomenik sa imenima i prezimenima djece, indentifikovali smo naše žrtve, što je veoma važno, i osjenili ih krstom. Da bih objasnio onima koji nisu bili postaviću par slika gdje se to stradalno mjesto naših anđela nalazi. Samo 150 km od Dubice, blizu granice sa Mađarskom, nalazi se mjesto Noskovačka Dubrava, koje pripada opštini Čađavica kod (Podravske) Slatine. Kada

Ustaški logori smrti – mjesta nezapamćenog pogroma

PAŠKI PAKAO Autori: Borislav Ostojić i Mihael Sobolevski Slana je kamena pustinja na Pagu. Zemlje ni za šaku. Ljeti tamo sunce užasno prži, a nigdje ni stabla ni grma. Tek poneka travka. Nitko tamo nije nikada stanovao, niti bi poželio. Na žalost, tisuće zatočenika tamošnjeg ustaškog logora – prvog na području tzv. Nezavisne države Hrvatske – nisu imale izbora… Proglašenje tzv. Nezavisne države Hrvatske – 10. aprila 1941. godine – uz pomoć i blagoslov okupatorskih sila, označilo je početak nenarodne vlasti koja se već od prvih dana iskazala u našoj povijesti dotad nezapamćenim terorom nad nedužnim ljudima. Bitni faktori u ostvarivanju koncepcije ustaške države bile su razrađene metode rasne politike.

Dr OTO RADAN

Dr Oto Radan, svjedok koji je preživio logor Slanu

Svjedok koji je preživio logor SLANU Tragajući za materijalnim podacima i ne gubeći nadu da je pod tučom nevremena ipak netko preživio, preko, sada već pokojnog književnika, Marijana Matkovića, saznao sam za impozantnog vremešnog čovjeka koga sam takvim osjetio čim sam ga ugledao. U svom skromnom zagrebačkom stanu, sa jazavčerem kraj nogu, sačekao me pravnik dr Oto Radan, sada penzioner. Kopajući po paklu SLANE i upoznavajući njenu surovost, čovjeku odjednom postane nevjerovatnim da sretne ovako staložena i samozatajna sugovornika koji je uprkos svemu što je prošao sposoban izlagati ovolikom akademskom mirnoćom! A isti je SLANU proživio od njenog prvog do gotovo posljednjeg dana! Ispitujem, dok ga gledam, koliko mora da

Foto Arhiva "Novosti" Deca nemilice ubijana u logoru u Jasenovcu

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

Jadovno: Zaboravljeni genocid

I mada je Jadovno svojevrsna uvertira za Jasenovac, koncentracioni logor gde će već pasti stotine hiljada žrtava, svejedno on ostaje zaboravljena epizoda genocida u 20. veku. Ono što je učinjeno u Jadovnu do danas nije dobilo ni stoti deo pažnje i osude koju su dobili neosporni zločini u Aušvicu i Treblinci.   Ruski  Četrdeset hiljada leševa za 132 dana: Jevreji, Romi, Srbi (oni u većini). Sada su ovde živopisna letovališta, a 1941. godine na obali Jadranskog mora nalazio se kompleks koncentracionih logora Gospić-Jadovno-Pag koji je napravilo ustaško rukovodstvo Nezavisne Države Hrvetske, saveznika i satelita nacističke Nemačke. Kompleks je postojao svega pola godine, zatim su ga zatvorili italijanski fašisti, koje su

NAJNOVIJE VIJESTI

Geografska karta Grubišnog Polja i okoline

Geografska karta Grubišnog Polja i okoline   < Prilozi uz knjigu                                        Sadržaj                                         Aprilske žrtve

Recenzije

Recenzija, Vasilije Karan: Genocid u kontinuitetu Obiman zahvat, kako u daleku istorijsku,

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.