arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

Zaborav nije dozvoljen

Dva dana je grmelo nevreme po Srbiji i Bosni, ali na jedno mesto, gde se dodiruju Srbija i njena sestra Srpska, nije pala kap, nije se spustio ni krajičak crnog oblaka i nisu grmela kola svetog Ilije. Božija ruka je tako uredila dok su nama, stisnutim u klancu Drine, srca drhtala pred vodom koja pokriva Srbe kojima se poklanjamo i dugujemo sećanje. Piše: Gordana Dostanić Više od šest hiljada mrtvih, preklanih, više od šest hiljada unakaženih tela u Drini, dece, majki, cura u belim haljinama iz devojačke spreme koje svoju čast zanavek dadoše Drini samo da je silom ne uzme krvnik… Oni koji su možda mogli nekoga spasiti, a to

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

„Prađeda smo prenijeli u groblje.“ Reče mi brat a glas mu jeca. „Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?“ I nastavi dalje k`o da teret skida. „Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

Svedočenje o Jasenovcu u Nedićevom Komesarijatu za izbeglice: Ustaše begunca Furtulu predale nama i naredile da ga moramo ubiti – ili će nas sve poklati! (1942)

Milivoj Nikolić i Relja Milanović govore o svom boravku u logorima Gospić i Jasenovac, preneto iz knjige Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac“ Br. 97 ZAPISNIK OD 30. APRILA 1942. SAČINjEN U NEDIĆEVOM KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU U KOJEM MILIVOJ NIKOLIĆ I RELjA MILANOVIĆ GOVORE O SVOM BORAVKU U LOGORIMA GOSPIĆ I JASENOVAC1 ZAPISNIK SASTAVLjEN U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU. NIKOLIĆ MILIVOJ, rođen 27. septembra 1907. god. u Visokom, sin. pok. Nikole i pok. Jovanke rođ. Krstić, neoženjen, elektroinstalater. MILANOVIĆ RELjA, rođ. 22. aprila 1920. u selu Čipuliću, srez Bugojno, sin Anđelka i Jelke rođ. Lučić, neoženjen, kazandžija. Obojica su pozvani da dadu svoj iskaz o

Godine njihove i moje

Njihove godine teku bez njih, a moje sa mnom. Piše: Cvijeta Radić Brojne prođoše. Njihove godine odavno teku bez njih. Sve ih je presekao isti dan. Jovanov četvrti. Četvrti mu bio od rođenja. Nisu mu se imali kad dani premetnuti u godine. Kao ni Milanu. On jedva mesec sastavio. Prvi. Od tog dana, četvrtog Jovanovog i tek navršenog prvog meseca Milanovog, svima im se broje samo godine bez njih. Svi nanizali jednak broj. Po tome su vršnjaci. Moje godine se još broje samnom od one prve kad svet plačom pozdravih. Tada su se srele naše godine i od tada teku zajedno. Zagrljene. Spojio ih praotac naš kome imena niko ne

Sve što sam radila – radila sam za moju Srbiju

Sretna sam što su deca poslušala moje savete, odnosno savete još mog pokojnog oca koji leži tamo na dnu neke jame u Jadovnu jer je stradao kao žrtva ustaškog genocida. Jedan od poslednjih intervjua prof. dr Smilja Avramov dala je Geopolitici, povodom svog 100 rođendana. U tom intervjuu, pored tema ustaškog genocida nad Srbima, Trilateralne komisije,  i drugih, profesor Avramov je govorila i o manje poznatim događajima i pojedinostima iz svog privatnog života; o tome kako je kao dobrovoljna bolničarka lečila ranjene vojnike Vojske Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine, o svom ocu koga su ustaše ubile a koji je bio osnivač Srpske banke u Zagrebu i društva “Privrednik”,

Stevo Lapčević: Hrvatsko satiranje pravoslavlja na prostoru Sremske Mitrovice

Naročito je važno istaći primer stradanja šišatovačkog igumana Svetog Rafaila Momčilovića i ležimirskih mučenika, stradalih u Crkvi i Porti od strane ustaša. Opšte razmatranje: Srem, najstradalije područje Srbije U godini kada se obeleževa 80 godina od okončanja Drugog svetskog rata, stiče se utisak, jedinstvene interpretacije događanja koji su počev od 1939. do 1945. potresli Evropu i Svet više nema. Na talasima razilaženja velikih pobednika, oličenih u zapadnom svetu i Rusije, sve je učestalije iskrivljeno tumačenje istorije od strane „malih“ država, među kojima, evidentno je, prednjače one koje su tokom Drugog rata bile na stranama poraženih. Ovakva praksa vremenom je evoluirala, pa se od postavljanja pitanja u vezi odgovornosti za rat,

Odbacivanje Rezolucije o genocidu u NDH: Da li se Beograd plaši gneva Zagreba na evropskom putu?

Rezoluciju o genocidu u NDH donele su skupštine Crne Gore i Republike Srpske, ali za raspravu o njoj nije bilo dovoljno glasova u srpskom parlamentu. Zbog čega? U srpskom parlamentu nije bilo volje skupštinske većine da se na dnevni red stavi Rezolucija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nad Srbima, Hrvatima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata. Na zasedanju Skupštine Srbije 25. novembra, za predlog da se o ovoj rezoluciji raspravlja, glasalo je samo 13 poslanika, nije glasalo 166 poslanika, dok niko nije bio protiv, pa je rezolucija odbačena. Ko se plaši gneva Zagreba i zašto među srpskim političarima nema jedinstva, a hrvatski je pokazuju? Direktor Dokumentaciono informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac je za Jutro

Mihailo Medenica

Mihailo Medenica: Srbin će s bratom na sud, ali s krvnikom za trpezu!

U Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Da ponovim: u Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Da ponovim još jedared, možda ne bude zvučalo toliko bedno i sramotno: u Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Uzalud, što više ponavljam zvuči sve strašnije, bednije i poraznije! Svega trinaest poslanika je glasalo ZA, svega 13, svega… Blago našim krvnicima i dželatima! Blago logorima, jamama, vrtačama, kočevima, srbosjecima, maljevima… Blago svakoj zveri koja je prerezala srpski vrat! Blago znanim i neznanim grobovima! Blago svakome žednom srpske krvi- točite, ne žalimo i

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Želimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

feljton-skan-sl1.jpg

Ustaški logor na Pagu (1) „SLANA“ MJESTO UMIRANjA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. Na otoku Pagu je prije 34 godine bilo stratište – zvano „Slana“ gdje je smrt našlo između 10 i 15 tisuća nevinih ljudi. Sada je na tom mjestu kamen i samo kamen – oštra škrapa pejzaža karakterističnog za ovaj otok Podvelebitskog kanala. Danas,

Jadovno 1941. – Letak

PROTIV ZABORAVA Preuzmite letak u PDF formatu Jadovničku misiju možete pomoći ako štampate letak obostrano, u boji na papiru A4 formata, presavijete i poklonite prijateljima. POMOZITE DONACIJOM NAŠE PROJEKTE AGAINST OBLIVION– CONTRE L’OUBLI – PROTIV ZABORAVA – CONTRO L‘OBLIVIONE – GEGEN DAS VERGESSEN – PROTIV ZABЫVANIЯ – PROTI POZABI – PROTIV ZABORAVA

Dr Đuro Zatezalo: Ivanović jarak – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN IVANOVIĆ JARAK – KRNjAK Ivanović Jarak – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja U Ivanović Jarku, predjelu šume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu, ustaše su izvršile masovni pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Božidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na području Gline, krenuo je sa svojim koljačima – ustašama na pogrom Srba u Vojniću, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvršili su na terenu Mijo Žunac, veterinar iz Vojnića, oružnički narednik Antun Rupčić, šef postaje u Krnjaku i

Olivera Šekularac: Mi, nesabrani

Ko to prebrojava pretke jasenovačke, jadovničke, ili one koji ime po jamama i logorima ne dobiše, one samo Bogu znane? Da li ih broje po lobanjama, il’ po dušama? Glava mog dede, od 45 godina, jedva se držala uz telo… Ja je još uvek pridržavam. Šta se to broji, da l’ suze, jauci, vrisci, uzdasi, očenaši ili Bogu prizivi? Jesu li dečija srca na broju, il’ oči izvađene? Kakvi se računi svode? Je l’ koje je klase zemlja sa najviše prolivene krvi, il’ nebo sa tolikim dušama? Da se možda neko nije setio da izračuna da su nam zemlja, jame, reke svete, jer su najdragocenijim osveštane? Da l’ to neko

KURDULIJIN „LET“ NAD SRPSKIM JAMAMA: Sondama pretražio celo područje NDH , tražeći skrivene grobnice

Strahinja Kurdulija, rodom iz sela Korita kraj Gacka, u junu 1941. imao je pet godina. Njegova najuža familija i on su iz jedne od nekoliko porodica iz ovog kraja kojoj loza nije ugašena u zloglasnoj Korinćanskoj jami. Piše: Dragan Vujičić Taj ustaški zločin na granici Hercegovine i Crne Gore bio je prvi veliki pokolj Srba u BiH, a jama kod Gacka je prva masovna srpska grobnica u tom kraju. Pred bezdanom je likvidirano i u njega bačeno 167 Srba od 16 do 60 godina. Naknadno, još njih 50, dovedenih sa raznih strana. Strahinja je danas u ozbiljnim godinama. Ne odvaja se od 36 stranica rukom pisanog materijala o srpskim stradanjima

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.