arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Osvetnik kragujevačkih đaka: Vitez pravoslavlja – Nikšićanin Veselin Šijaković

Danas je još jedna tužna godišnjica od najtužnijeg „prozivanja V-3“ i strijeljanja đaka u Kragujevcu. A čini se, da je Srbija potpuno zaboravila svog heroja, koji je pale đake osvetio! Danas je još jedna tužna godišnjica od najtužnijeg „prozivanja V-3“ i strijeljanja đaka u Kragujevcu. A čini se, da je Srbija potpuno zaboravila svog heroja, koji je pale đake osvetio! Marta 1943. godine, u Vrnjačkoj banji, Veselin Šijaković je ubio gestapovskog oficira, jednog od najodgovornijih za nacistički zločin u Kragujevcu 21. oktobra 1941, kada je strijeljano 3.000 civila, od kojih 300 učenika. Veselin Šijaković je rođen 1924. godine u Nikšiću gde su se njegovi roditelji doselili iz Andrijevice. Sa bivše

„Pucajte, ja i sada držim čas!”: Herojski neprevaziđeni profesorski uzor – simbol otpora

Izgovorio ju je Miloje Pavlović, direktor Kragujevačke gimnazije, a iako je autentičnost ove informacije kasnije osporavana, rečenica je ostala simbol otpora nacističkom teroru. Rečenica iz naslova izgovorena je prije 80 godina na današnji dan, kada se za vrijeme Drugog svetskog rata u Kragujevcu odvijala Krvava bajka. Izgovorio ju je Miloje Pavlović, direktor Kragujevačke gimnazije, a iako je autentičnost ove informacije kasnije osporavana, rečenica je ostala simbol otpora nacističkom teroru. U savremenom dobu kojem svjedočimo ova rečenica djeluje kao hiperbola iz epske narodne poezije, no ujedno je zato valja ponavljati i dozvoliti da djeluje „vaspitno“ na današnje profesore. Razlog tome je više nego očigledna degradacija profesorske struke, koja u vrijeme političkih

Distressing messages to loved ones before the execution in Kragujevac: Goodbye, my heart, today I…

Those from Kragujevac who were shot wrote their last messages to their loved ones immediately before their execution, and some of their last words are preserved in Museum „21. October“. SERBIAN Those from Kragujevac who were shot wrote their last messages to their loved ones immediately before their execution, and some of their last words are preserved in Museum „21. October“. * High school student Ljubiša was only 17 years old when he was taken before the firing squad, and he left a message for his parents: „Dear dad and mom, greetings, for the last time. Ljubiša“. Unfortunately, his father never read the message, because he too, unknown to Ljubiša, was captured and

Obilježavanje stradanja Srba u Palančištu kod Prijedora

U nedjelju 23.10.2022. sa početkom u 9 časova, u Malom Palančištu, kod Prijedora, u parohijskom hramu posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice, biće služen parastos i obilježeno 80 godina od pokolja, kada su ustaše za samo jednu noć na zvjerski način ubile 342 stanovnika srpske nacionalnosti, među kojima je bilo 226 djece. U noći između 22. i 23. oktobra 1942. godine, grupa ustaša, pripadnika Druge ustaške satnije Osme ustaške bojne, predvođena ustaškim poručnikom Batinićem, izvršila je pokolj nad stanovništvom Velikog Palančišta. Ustaše su bez upotrebljenog vatrenog oružja, noževima, sjekirama, maljevima i vješanjem ubile 342 stanovnika, među kojima je bilo 226 djece do 17 godina starosti. Te noći, na isti način ubijeno je

Stojan Protić 1921. godine: Vidovdanski ustav, ovakav kakav se predlaže, je grobar Srbije i srpstva

Stojan Protić je bio u pravu, baš kao što znamo da se njegovo „proročanstvo“ ostvarilo tačno u godinu, jer se Jugoslavija raspala 1941. godine, 20 godina nakon ovog razgovora, a potom nakon ponovljenog eksperimenta, još jednom definitivno 1991. godine. Piše: Goran Petrović Verovali ili ne, i ja sam jednom plakao. Ne kao dete, naravno, već kao odrastao čovek pre petnaestak godina. Zašto? Da li mi se nešto desilo? Nešto neprijatno i bolno? Da li mi je neko umro ili sam doživeo neki materijalni gubitak? Ne, ništa od toga. Plakao sam čitajući jednu knjigu. Nešto ljubavno ili neku dramu? Ne, nije ni to u pitanju. Plakao sam, čitajući jednu knjigu sa

Život priča: Mali ustaša

Priča o čoveku kroz čiji se život prelomila istorija naših prostora. Već na početku Drugog svetskog rata ustaše počinju da čiste srpska sela i stižu do njegove Perne. Na kućnom pragu ubijaju majku i sestru, a njega je zadesila neobična sudbina. Imao je samo tri godine kada se obmotao ustaši oko nogu i molio da ne zakolje i njega. Tako mu je pošteđen život. Nedugo zatim stigao je u Jasenovac gde je ustašama bio igračka. Terali su ga da pokaže kako se kolje čovek. Mesto koje je garantovalo smrt kao jedini ishod, neobičnom sudbinom mu je donelo nove roditelje. Život mu je spasen po drugi put. I kada je život

Gospićka krvava jesen 1991.

Nakon drugog kruga prvih višestranačkih izbora održanih 06.05.1990. u Gospiću (i cijeloj Hrvatskoj) došlo je do poremećaja već prethodno narušenih međunacionalnih odnosa. Hrvati su se opredelili za ostvarenje davnašnjeg „tisućljetnog  sna“ – nezavisne države Hrvatske a Srbi za život u Jugoslaviji. Dijametralno suprotna državnopravna opredeljenja vodila su u oružani konflikt. PIŠE: Đorđe Pražić Većina Srba su glasanjem za Račanov SDP svjesno ili nesvjesno prećutno podržali mogućnost da žive u nezavisnoj državi Hrvatskoj. Međutim, hrvatsko političko vodstvo podržano od većine hrvatskog naroda, nije željelo Srbe u Hrvatskoj. Povampireno ustaštvo postala je svakodnevna pretnja za srpski narod, posebno za Srbe u gradovima, koji su bili u veoma teškoj situaciji. Nakon tzv „balvan

PREBILOVCI THE MOST IMPORTANT LESSON: A village in Herzegovina is one of the potential locations for student excursions

A lesson in the history of national suffering, struggle for life and victory over death in the Serbian language can be called – Prebilovci. A village in Herzegovina, which entered the world annals as a place of multiple mass crimes and a symbol of resurrection and victory of life over death. SRPSKI Written by: R. DRAGOVIC Prebilovci is also a metaphor for the Serbian people as a whole, which despite unimaginable suffering survived and is still alive today. Therefore, there is no better place than Prebilovci for the generations of this time to get to know the past and choose their path to the future. In this place, the memory of the genocide

Izmasakrirana pa zapaljena tjela gospićkih Srba

Godišnjica likvidacije najmanje 124 Srba iz Gospića

Navršava se 31 godina od likvidacije najmanje 124 gospićkih Srba 17. i 18. oktobra 1991. godine u Hrvatskoj, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. U Gospiću i okolnim mjestima, u jesen 1991. godine, Hrvatska vojska i policija su, uglavnom pod maskama, odvodili srpske civile iz njihovih kuća i stanova i likvidirali ih raznim načinima i na više mjesta. Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom režimu. U tom periodu je, prema Veritasovim podacima, ubijeno najmanje 125 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 39 žena, od čega skoro polovina od 16-18 oktobra. Među likvidiranima su i deset bračnih parova i četiri para po jednog roditelja i djeteta. Do

Zabranjuju film Malagurskog, a nisu ga ni pogledali: „Republika Srpska – borba za slobodu“ na udaru

Širom Evrope, Bošnjaci potpisuju peticiju za zabranu filma Borisa Malagurskog „Republika Srpska – borba za slobodu“ pod optužbom da film negira genocid nad Bošnjacima i da je reditelj „poznati nacionalista u bliskim vezama s bivšim predsednikom Srpske Miloradom Dodikom koji negira genocid u Srebrenici“, pišu švajcarski mediji. Malagurski negira ove optužbe i kaže da ne razume to što ljudi žele da zabrane njegov film, a da ga nisu ni pogledali. Dokumentarni film Borisa Malagurskog „Republika Srpska – borba za slobodu“ našao se na udaru bošnjačkih udruženja širom Evrope, koja traže zabranu ovog ostvarenja – nakon premijere u Banjaluci – više od 20 000 ljudi na portalu change.org potpisalo je peticiju

PREBILOVCI NAJVAŽNIJA LEKCIJA: Selo u Hercegovini jedan od potencijalnih lokaliteta za đačke ekskurzije

Čas istorije nacionalnog stradanja, borbe za život i pobede nad smrću na srpskom jeziku može da se zove – Prebilovci. Selo u Hercegovini, koje je ušlo u svetske anale kao mesto višestrukog masovnog zločina i simbol vaskrsenja i pobede života nad smrću. ENGLISH Piše: R. DRAGOVIĆ Prebilovci su i metafora srpskog naroda u celini, koji je uprkos nezamislivom stradanju opstao i živi i danas. Od Prebilovaca, otud, nema boljeg mesta da generacije ovog vremena upoznaju prošlost i biraju svoj put u budućnost. Na ovom mestu živo i opipljivo je sećanje na genocid u njegovom najstrašnijem obliku. Hercegovački kamen ovog sela svedočanstvo je višestrukog vaskrsenja i živo istorijsko gradivo. Sve to

„BELA KRAJINA, SRBI U SLOVENIJI“: Izgubljeno srpsko pleme 500 godina čuva identitet

Knjiga „Bela Krajina, Srbi u Sloveniji“ u ediciji „Koreni“, koju objavljuje „Službeni glasnik“, donosi na više od 1.000 stranica naučna svedočanstva koja čitaoca uvode u dramatičnu povest, nalik starozavetnoj, o lutanjima i borbi za opstanak i identitet „izgubljenog srpskog plemena“ na nekadašnjoj granici habzburškog svetog Rimskog carstva germanske nacije i osmanske imperije. Piše: Boris Subašić U bečkim vojnim dokumentima od početka 16. veka ovi srčani nomadi najčešće su nazivani uskocima jer su „uskakali“ sa turske teritorije na austrijsku da budu graničari hrišćanskog sveta. Austrijski car Ferdinand Prvi Habzburg ih u povelji iz 1538. naziva pravim imenom „Srbi ili Rašani“, na latinskom Serviani seu Rasciani. Katolički izvori ih često nazivaju Vlasima,

Dalmatinski Jasenovac

“Kad si pisao o Luki trebao si mene da pitaš. Ja danas ne bih bio živ da Luka nije preuzeo deo moje torture, rekao mi je ovaj odvažni čovek, nakon Lukine sahrane. Piše: Mišo Vujović U Morinju je otkrivena spomen ploča na zgradi u kojoj su boravili hrvatski bojovnici. U tom zatvoru niko nije ubijen, niko teško povređen, a za jedan (ne)dokazani šamar zarobljenom hrvatskom borcu, Kotoranin Ivo Menzalin dobio je od države Crne Gore četiri ipo godine strogog zatvora. Nečuveno. Sramno pranje odgovornosti glavnih vinovnika rata za mir i ratnih jastrebova sa čijim blagoslovom su mobilisani rezervisti na Dubrovačkom ratištu. Ratove vode političari dok su oficiri i vojska izvršioci

Bojanić: Svi danas znamo za surovi Kragujevački oktobar… kada su stradala i deca. A za Draginac?

Zločin u Dragincu, prethodio je zverstvima nemačkih nacista u Kraljevu i Kragujevcu tokom oktobra 1941. god, veliko je pitanje zašto je u prethodnim decenijama postepeno zaboravljan, zato i vrlo malo ljudi zna o ovom zločinu. Pitam se zašto zločin u Dragincu kod Loznice nema u udžbenicima i medijima, a i slabo ko zna za taj nacistički zločin koji ima iste razmere kao i zločin (masakr) u  Kraljevu (od 15. do 17.oktobra) i Kragujevcu (od 19 do 21.oktobra). To je zločin kada su streljani stanovnici Jadra koji su izvršili nemci u periodu od 14. do 19. oktobra 1941. god. Tada su ubijana deca (više od 300), žene, muškaraci i staraci, spaljena

Death itself, the act of dying – that was not clear to me, I had no idea about it

It has been eight years since the passing away of Milan Bastašić, my father, a former eleven-year-old boy, a Jasenovac concentration camp inmate. Serbian version On this occasion, I am transcribing part of his testimony, published in 2010. in the book „Bilogora and Grubišno Polje 1941-1991“, which he authored. At the age of less than twelve, as a boy classified among men, he was transported to Jasenovac concentration camp in a cattle wooden wagon from his native Grubišno Polje.  Due to a combination of circumstances that cannot be accidental, after two months, as the patient fell ill with typhus, he returned home. He survived. The only surviving boy- Jasenovac camp inmate from

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.