arrow up

Cvijeta Radić: JULI

Još jedan juli u Livanjskom polju okupan pamćenjem i ogrejan toplinom plamena sveće. Još jedan juli ogrejan Suncem i milovan plavim nebom Livanjskog polja. Još jedan juli sa toplim zrakom i pesmom zrikavaca. Ni jedan juli bez sećanja! Nije to sećanje na zrelo žito, ni travu u otkosu i plastu, ni šum zelenog lista kukuruza… Nije to sećanje na pesmu kosaca, na zvuk klepanja kose i devojački kikot pod hladom bukve dok prostire na beloj marami ručak… Nije to sećanje na ledenu vodu u bukari, ni na letnju noć kad spavaš na senu da ti telo otpočine pod hladom mesečine… To je ono teško, tužno sećanje ranjenog sina i unuka

Afe­ra­ „Tompson” ­– ko je ubica pod uzdoljskim hrastom

Naj­no­vi­ja od­lu­ka Ustav­nog su­da Re­pu­bli­ke Hr­vat­ske (broj U-IIIBi-2741/2020. od 19. ma­ja 2026), ko­jom je usvo­je­na tu­žba bra­će Slo­bo­da­na i Mi­la­na Be­ri­ća iz Be­o­gra­da, zva­nič­no je i pod pe­ča­tom naj­vi­še sud­ske in­stan­ce u Za­gre­bu po­tvr­di­la ono što Do­ku­men­ta­ci­o­no-in­for­ma­tiv­ni cen­tar „Ve­ri­tas” tvr­di već du­že od tri de­ce­ni­je: Hr­vat­ska sve­sno, na­mer­no i si­stem­ski op­stru­i­še i vo­di „ne­u­čin­ko­vi­tu” is­tra­gu o bru­tal­nom ubi­stvu sed­mo­ro sta­ri­jih srp­skih ci­vi­la u se­lu Uz­do­lje kod Kni­na, po­či­nje­nom 6. av­gu­sta 1995. go­di­ne. Ova od­lu­ka ni­je sa­mo prav­ni ša­mar zva­nič­nom Za­gre­bu, već i krun­ski do­kaz o po­sto­ja­nju „za­šti­će­nih ka­sti” unu­tar hr­vat­skog dru­štva. Ana­li­zom sa­mog obra­zlo­že­nja sud­ske od­lu­ke, pred na­ma se skla­pa mo­za­ik za­stra­šu­ju­ćeg dr­žav­nog sa­u­če­sni­štva u pri­kri­va­nju zlo­či­na, u či­jem se

Dragoslav Stranjaković: Selo Bubanj, srez Donji Lapac, NDH

Ustaše su 3. jula 1941. godine napale selo Bubanj, u srezu Donji Lapac. Odmah su izdali naredbu da niko ne sme da se udaljuje od svoje kuće. U naredbi su, pored toga, istakli da više ne treba niko nikoga da se boji, da može da radi na svojoj njivi, da su, tobože, računi sa Srbima prečišćeni, i da nema više nikakve razlike, jer su Srbin i Hrvat u NDH jednaki i uživaju sva prava“. Ova naredba „i topli julski dani izveli su narod u polje, gde ga je željno čekala letina, čije obrađivanje je kasnilo usled večitog straha seljaka za sopstveni život i život svoje porodice“. Toga dana, rano izjutra,

Đurđica Dragaš: ZAVET

Možeš me gaziti, nići ću opet kao trava u proleće, kao cvet posle kiše. Ime mi gaziš,krst skrnaviš.Decu mi preklanu korovom koroviš. Nesoju, jade… Kuću mi raskrivaš,livadu trnjem zacrniš.U jami moje ponovo zatireš.Sa kamena ime mi brišeš. Nesoju, jade… I božure mi čizmom gaziš.Po polju krvave tragove ostavljaš.Pesmu mi braniš,molitvu poganiš. Nesoju, jade… Bolim te živa,s pesmom na usnama.Bolim te živa,s mirom u srcu,sa svećom u rukama. Жari ti oči pogane moja haljina bela.Gore ti dlanovi krvi željni.Progoni te svetlo iz jame,miris zemlje koju si čemerom napojio. Nesoju, jade…. Možeš me gaziti,nići ću opet.Kao trava u proleće,kao cvet posle kiše.Možeš mi kuću rušiti,gradiću je opet.Gnezdo ću sviti međ’ oblacima,u krošnjama,sa

Nemanja Dević: Beseda uz Šaranovu jamu

Povodom obeležavanja Dana sećanja na Jadovno 1941 – 2026. okupljenim hodočasnicima uz Šaranovu jamu na Velebitu, besedio je istoričar dr Nemanja Dević naučni saradnik na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Časni oci, draga braćo i sestre, Oprostite meni nedostojnome, što uzimam reč na ovom svetom mestu. Sveto mesto, to za nas ovde okupljene nije tek fraza, koja se izgovara u prigodnom trenutku. Niti je za nas 85-godišnjica stradanja ni po čemu značajnija, od 83-godišnjice ili 86-godišnjice. Ovde je vreme za nas odavno stalo. Ovde prestaju da važe ovozemaljska merila, i nemoguće je na svet gledati sa svojih pet čula. Kad bismo mogli da vidimo samo delić ondašnjeg pokolja, iz

Isak Asiel: Krst stradalni na raskršću neba i zemlje su postavili živi, da se ne zaboravi

Povodom sudskog spora vezanog za postavljanje Časnog krsta nad grobnicom 6.500 Srba na groblju u Zemunu, Vrhovni rabin Jevrejske zajednice u Srbiji Isak Asiel poslao je pismo Momčilu Miriću, predsedniku udruženja Jadovno 1941. Beograd čiji sadržaj prenosimo u celosti. Poštovani g. Mirić, Жao mi je što su se događaji oko postavljanja pravoslavnog krsta na delu jevrejskog groblja u Zemunu nanizali u tako nemilom smeru i doveli do sudskog spora. Nakon što su nacisti pobili jevrejske zatočenike i zatvorili Jevrejski logor (decembar 1941 – maj 1942), u novoformiranom Prihvatnom logoru Zemun (maj 1942 – 1944), počinjen je zločin, nemerljiv i nepojmljiv, nad Srbima i pripadnicima drugih naroda na Starom sajmištu. Tela tih nevinih

Lordan Zafranović o svom novom filmu: Istina o Jasenovcu mora da se kaže – neki je neće prihvatiti!

Bivši nemački kancelar Vili Brant napravio je veliki, svetski gest kada je kleknuo u Aušvicu i zatražio oproštaj. Jedino tako nešto ima snagu. Dok neko ne klekne u Jasenovcu, na onom strašnom mestu gde je ubijeno toliko nevinih ljudi, Jasenovac neće dobiti svoj epilog. I dalje će biti mesto optužbi, mržnje i podela, kaže reditelj Lordan Zafranović. Proslavljeni reditelj se od rane mladosti bavi temom zla – kako ono nastaje, kako se razvija i kako se ostvaruje, posebno onog zla koje su počinili Hrvati – ustaše, ljudi ponikli iz njegovog naroda. Zafranović svojim delima opominje: budimo ljudi, suočimo se prvo sa sopstvenim gresima i učinimo sve što je do nas

suvaja-28.jpg

Suvaja, mjesto zločina koje ne smijemo zaboraviti

Ustaški pokolj, 01. jula 1941. nad stanovništvom sela Donja Suvaja, smještenom između Srba i Donjeg Lapca, predstavlja najmasovniji ustaški zločin nad stanovništvom kotara Donji Lapac prije ustanka srpskog naroda u borbi za opstanak.[1] O razmjerama ovog zločina, ali i zločina usko vezanih za ovaj događaj, tj. pokolja u mjestima Lički Osredci i Bubanj, govore i podaci o ukupnom broju žrtava. Prema podacima istoričara dr Đure Zatezala (1931-2017.) iz Karlovca, ustaše su tog dana “ubile i nožem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 žena i 50 muškaraca”[2] Po nekim drugim izvorima, tj. poimeničnim spiskovima žrtava, u pomenutim selima Suvaja, Osredci i Bubanj, u prva tri dana mjeseca jula,

Bojan Vegara: Ima i nas koji se sjetimo tragedije porodice Golubović

Na današnji dan 1992. godine u Konjicu su ubijeni Đura, Vlasta, Petar i Pavle. Poznavao sam ih. Đura i Vlasta nisu u životu mrava zgazili. Petar je imao 7 godina, a Pavle 5 godina i bili su krivi jer su Srbi. Izveli su ih iz stana ti njihovi “specijalci” i ubili. Petra čak dva puta, jer prvo streljanje je preživio. Naišao je na patrolu muslimanske policiji koja ga je vratila ubicama. Drugi put su bili precizni, pogodili su to malo tijelo i ubili ga. Ni danas se u široj javnosti o tom zločinu ne zna i ubijamo ih nanovo našim zaboravom. Ali, eto, vidim da ima i nas koji ih

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLJU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Nemanja Dević: Srpska majka

Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom ratu. Pre rata imala je pet sinova. Srpska majka – Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Sećamo li se ovakvih naših baka, koje su nas jednostavno učile šta se u životu sme a šta se ne sme? Šta je dobro, a šta nije? Pre nego što nam je sve postalo relativno… I, promislimo o tome kako će izgledati bake naše dece i čemu će ih učiti. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom ratu. Pre rata imala je

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45. godine (2)

Aprilski rat, hrvatska izdaja i pobuna, proglašenje NDH u Čapljini, ogorčene borbe za grad, okupacija prve srpske žrtve, uspostavljanje hrvatske vlasti i pripreme genocida. Piše: Milenko Jahura  Za potpuno istrebljenje Srba idealna prilika posle Hitlerovog i Musolinijevog razbijanja Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, mračne zločinačke tvorevine. Hrvatske mase su je dočekale sa euforičnim oduševljenjem. Muslimanske takođe, u nešto manjoj meri. O kakvom se raspoloženju radi govori i činjenica da je u Čapljini, pod vođstvom katoličkih sveštenika Jure Vrdoljaka i Ilije Tomasa, predratnih članova ustaške organizacije, proglašena Nezavisna još 8. aprila 1941.godine, dva dana pre nego je istu Kvaternik proglasio u Zagrebu! Opijene šovinističke mase napadaju i razoružavaju jugoslovensku vojsku,

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45 godine (1)

Povodom 85 godina od početka velikog genocidnog Vidovdanskog pokolja hrvatske države nad srpskim narodom. Piše: Milenko Jahura(1. deo- uvodne napomene) Donja Hercegovina je geografsko-istorijska odrednica, koja se kod Srba, za razliku od Hrvata, danas retko koristi kod ovakvah i sličnih razmatranja. Ovo smatram neopravdanim zaboravljanjem jednog srpskog kraja, sa nesrećnom sudbinom i mnogim nacionalnim, kulturno-istorijskim i drugim vrednostima, na koji osvajači danas polažu pretenzije. To je prostor niske Hercegovine, koji se naziva i Huminom i pripada mu područje Stoca (bez Dabra, koji mu je donedavno administrativno pripadao), Dubrava, Hrasna, Čapljine i Ljubuškog. Smatrao sam da je opravdano da se, ovde obradi Donje Ponertvlje, odn. Metković i Opuzen, koji su danas

Pavelić pozdravlja svoju vojsku

Ubiti učitelje i popove

Ustaše razradile plan da se Srbi „svi do jednog“ pobiju. Seljani usmrćeni maljevima i bačeni u jamu Golubnjača Masovni pokolji Srba u NDH bili su unapred planirani i organizovani. Inicijativu za ta monstruozna ubistva dali su Pavelić i njegovi saradnici, a odobrili je i svesrdno joj pomagali nemački i italijanski okupatori. Cilj je bio potpuno uništenje, istrebljenje pravoslavnog življa i stvaranje „čiste hrvatske nacije“. Plan za istrebljenje Srba razrađivan je na ustaškim sastancima, na koje su redovno dolazili i katolički sveštenici. Tako je, na primer, sredinom maja 1941. u Glini, u zgradi bolnice, održan zbor ustaša iz gotovo svih župa NDH, mada su većinu činile ustaše iz Bosne i Hercegovine

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 20. jun 1941. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Jama Jasenovača – Jasikovača, Bubanj kod Borićevca, Donji Lapac. 20. juna i 3. jula 1941. ustaše su pobile nekoliko desetaka Srba, muškaraca, žena i djece i bacile u jamu. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska. 

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.