U avgustu mjesecu, onaj dio doline rijeke Lašve između Vilenice i Vlašića pritisnu vrele ilinjske žege, kada se svaki živi stvor sklanja i čeka smiraj dana u lašvanskoj kotlini. Piše: Jovan S. Marić Takav je bio i treći avgustovski dan 2019. godine, kada je grupa potomaka žrtava ustaškog terora krenula na Čamića brdo, smješteno između dva Travnika, starog i novog. Uz psovke i glasno negodovanje neznanca, prolazimo prašnjavim i izlokanim putem. Napokon stižemo na odredište. Šok nevjerica, čuđenje. Na nekada uređenom memorijalnom kompleksu zatičemo razdrobljene kamene gromade, oranicu uokvirenu korovom i šibljem i novoizgrađenu štalu. Palimo svijeće uz veliku humku, kosturnicu za pokoj duši nastradalih 700 Srba, nedužnih ljudi, velikomučenika.