arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Savo Štrbac: Hrvatski fenomen promene srpskih imena

Nedavno su skoro svi mediji u regionu prenijeli vijest da je Branimir Glavaš, optuženik za ratne zločine, na Fejsbuku napisao da je pobio premalo ljudi. Iako je uz „premalo“  stavio smajlić, mediji konstatuju da je kontekst diskusije daleko  od šaljivog. Naime, na Glavaševom otvorenom zidu, ispod statusa u kojem je najavio tužbu protiv Zorana Šprajca zato što ga je 5. jula u emisiji RTL Direkt nazvao ratnim zločincem, razvila se diskusija puna mržnje prema tom televizijskom uredniku, u kojoj se raspravljalo  o njegovom porijeklu, spominjalo se njegovo bivše, „srpsko“ prezime, predlagalo da ga se progna, pa i likvidira, a dosta od toga je Glavaš i lajkao. A kad ga je

Savo Štrbac: Borovoselski majski uranci

Oko mauzoleja Vukašina Šoškočanina gotovo četiri godine vode se rasprave a poslednju je poveo Zoran Milanović. Opština Borovo na svojim fejsbuk stranicama 2. maja ove godine objavila je dva snimka na kojima se vidi grupa mladića kako u praskozorje u pratnji policijskih kola prolaze ulicama Borova sela i skandiraju „Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati” i „Ubij Srbina”. Sve se to dešavalo u nedelju na pravoslavni Vaskrs, koji slavi skoro 90 odsto stanovnika toga mesta, i na 30. godišnjicu pogibije hrvatskih „redarstvenika” u tom mestu, a događaj mnogi uzimaju kao početak hrvatsko-srpskog sukoba devedesetih. Snimci su vrlo brzo postali viralni, a zatim su usledili i komentari, uključujući i one sa

Savo Štrbac: Evropski voz „a la kart”

Čitajući i slušajući prve medijske reakcije o „kastavskom slučaju”, prisećao sam se mnogih slučajeva netolerancije prema Srbima. Jedan zadatak pod nazivom „Evropski voz”, koji je osmacima u gradiću Kastav, nadomak Rijeke, nedavno zadala veroučiteljica, inače časna sestra, „protutnjao” je medijima u regionu i izazvao niz reakcija. Elem, osmaci su morali zamisliti da putuju vozom iz Zagreba u Indiju te da sami, na sedmodnevnom putovanju, sa ponuđenog spiska potencijalnih saputnika izaberu tri osobe s kojima bi hteli putovati i tri osobe s kojima nikako ne bi želeli putovati te da obrazlože svoje stavove. A na tom „meniju” našli su se: homoseksualac, srpski vojnik iz Bosne, hrvatski tajkun, lekar specijalista za pobačaje,

Savo Štrbac: Hrvati procesiraju hiljade Srba za svakovrsne ratne zločine

Hrvati kontinuiranim i nesmetanim procesiranjem pripadnika bivših JNA i SVK za svakovrsne ratne zločine potkrepljuju svoj zvanični državni narativ o ratu. Jugoslovenske snage u Vukovaru (Foto: Tumblr) U decembru 2020. godine pred hrvatskim sudovima zakazane su glavne rasprave u 14 predmeta zbog ratnih zločina u kojima je obuhvaćeno ukupno 59 optuženika: pred Županijskim sudom u Zagrebu zakazane se rasprave u sedam predmeta protiv 46 optuženika, pred ŽS u Osijeku u četiri predmeta protiv sedam optuženika i pred Županijskim sudom u Splitu u tri predmeta protiv šest optuženika. Četvorici se sudi u prisustvu i svi su ekstradirani iz drugih država, a svim ostalima u odsustvu. Svi optuženi su pripadnici bivše JNA

Mladenova dolina

Zvao se Mladen. Bio je rođen 1941. godine u Kuli Atlagića, opština Benkovac. Oženjen. Otac dva sina, Đorđa i Milorada. Živio je i radio u Obrovcu, kao mehaničar, stručnjak za teške rudarske mašine u obrovačkim rudnicima boksita. U istoj ulici u Obrovcu živio je i Josip, Hrvat. I on je imao dva sina – Marka i Darka. Mladenovi i Josipovi sinovi bili su istih godina i rasli su zajedno, a preko njih su se družili i njihovi očevi. Došao je rat. Sinovi su za njega stasali, a i očevi su još bili sposobni. Darko, mlađi Josipov sin, na samom početku sukoba odlazi iz Obrovca i stupa u hrvatsku vojsku. Marko

Savo Štrbac: Raja iz Vukovara

Upoznao sam i Ivana Atanasijevića, zvanog Iko (1961), od oca Hrvata i majke Srpkinje, koji je ratovao na srpskoj strani. Na „Ovčaru” je došao da izvuče brata Mišela, koji je ratovao na drugoj strani. U poslednjih petnaestak godina, na različitim mestima i u različita vremena, upoznao sam ratnike iz Vukovara sa obe strane fronta, koji su pre rata devedesetih živeli u istom kraju, većina i u istoj ulici, i međusobno se poznavali i družili. Milana Lančužanina zvanog Kameni (1963), Srbina i po ocu i majci, upoznao sam na suđenju u slučaju „Ovčara” pred Specijalnim sudom u Beogradu, koje je počelo 2006. Bio sam njegov izabrani branilac. Optužba ga je teretila

Savo Štrbac: Čiji je vojnik bio hrvatski „branitelj” Nenad Krstić

Da li je Nenad stvarno poginuo kao hrvatski vojnik ili su njegova pogibija i sahrana bile u funkciji žestoke kampanje koja je u to vreme vođena upravo oko Vukovara. „Ako otvorimo popis Muzeja žrtava genocida sa sedištem u Kragujevcu ili popis žrtava, Dokumentaciono-informacionog centra ’Veritas’ Save Štrpca, pod rednim brojem 2858. pronaći ćemo ime Nenada Krstića”, piše na početku teksta „Sramota JNA koju srpska strana i danas skriva, Srbijanski ročnik prebjegao u hrvatsku vojsku s transporterom JNA”, nedavno objavljenog na proustaškom portalu „direktno.hr”. Tekst potpisuje Tanja Belobrajdić, inače bivša supruga Tome Duića, upravnika po zlu čuvenog ratnog logora „Lora” u Splitu, u kojem je i ona mučila zarobljene Srbe i

Savo Štrbac: Splitski glumac i plejboj Nikša Župa, trgovac smrću

Sva je prilika da se rešenje tog problema (i još ponešto) nalazi u „tajnom” dosijeu HV-a o rezultatima uviđaja s mesta pada aviona. Nikša Župa je rođeni Splićanin i dugogodišnji pozorišni rukovodilac, koji je u drugoj polovini osamdesetih radio kao direktor HNK u Splitu. Javnosti je poznat kao producent svečanog otvaranja i zatvaranja zagrebačke Univerzijade, održane 1987. godine, a zatim je postao dekan Akademije dramskih umetnosti u Zagrebu i direktor Opere i Baleta u Ljubljani Pre neki dan, 3. oktobra, splitska „Slobodna Dalmacija” objavila je poduži intervju sa slovenačkim novinarom Matejom Šurcom, koji je pre nekoliko godina zajedno s kolegom Blažom Zgagom napisao knjigu-trilogiju „U ime države” o krijumčarenju oružja

Savo Štrbac: Ostvaren Tuđmanov cilj da Srba u Hrvatskoj bude manje od tri odsto

Građani Hrvatske u nedelju biraju novi saziv Sabora. Predizborna kampanja trajala je kraće nego inače i sprovodila se u uslovima pandemije. Srbi direktno ovoga puta nisu bili tema, ali je po svemu sudeći već premašena Tuđmanova težnja da Srba bude manje od 3 posto, kaže predsednik Dokumentaciono informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac. Štrbac ocenjuje da će za pobedu biti presudno ko će uspeti da okupi vernike i branitelje, jer se na poslednjem popisu preko 90 procenata stanovnika Hrvatske izjasnilo kao Hrvati, a čak je bilo postotak ili dva više katolika. „Poznato je da je crkva kod Hrvata uvek bila na prvom mestu – oni slušaju popove propovedi i nakon toga se

Savo Štrbac: DOLAZAK SRBA NA PODRUČJE DANAŠNjE HRVATSKE

U sjevernoj Dalmaciji, u kojoj sam živio do avgusta 1995, postojala su, i još uvijek postoje, tri pravoslavna manastira, koja su utemeljena u XIV  vijeku: Krupa (1317), Krka (1350) i Dragović (1395), koji od osnivanja postaju “duhovna središta, kulturna stjecišta i nacionalna zborišta” srpskog naroda u Dalmaciji. Nedavno je “Jutarnji list”, jedan od vodećih hrvatskih dnevnih novina, iz pera novinara Vlade Vurušića, objavio poduži tekst o položaju Srba u Hrvatskoj, kojeg su u cijelosti ili dijelovima prenijeli i mnogi mediji u regionu. Tekst i po mom mišljenju dosta objektivno prikazuje današnji položaj Srba u toj državi i veoma je kritičan prema hrvatskim vlastima koje uveliko pridonose, svojim činjenjem i nečinjenjem,

Savo Štrbac: Tompsonov glas u hrvatskoj kampanji

Pošto su stavovi opšte sednice VPS obavezujući za niže sudove, Tompson će ustaški pozdrav i dalje moći legalno da izvikuje na koncertima u Hrvatskoj. Odluka opšte sednice hrvatskog Visokog prekršajnog suda (VPS) da ustaški pozdrav „Za dom spremni” (ZDS) nije protivzakonit kad ga u pesmi „Bojna Čavoglave” uzvikuje njen autor Marko Perković Tompson, koja je obnarodovana 3. juna ove godine, ponovo je uzburkala ponajviše hrvatsko društvo, a prelila se i na ostatak bivše SFRJ. Kako je ustaški pozdrav došao na opštu sednicu najvišeg prekršajnog suda u Hrvatskoj? Iako je Tompson pomenutu pesmu komponovao još početkom rata devedesetih i iako ju je izvodio bezbroj puta na koncertima, a još više puta

Savo Štrbac: Sećanje na NATO zločin u Surdulici

Oni koji su naređivali ili ubijali starce i decu po staračkim domovima i izbegličkim kampovima, za počinjeni zločin moraju i odgovarati. U toku noći 30/31. maja 1999. NATO avioni u „humanitarnoj misiji”, nazvanoj „Milosrdni anđeo”, u Surdulici su bombardovali Gerontološki centar, Sanatorijum za plućne bolesti i paviljon u kojem su bile smeštene izbeglice iz Republike Srpske Krajine. Tom prilikom je ubijeno 20, a povređeno 88 osoba. U zapisniku o uviđaju, koji je trajao od 1. do 3. juna 1999, zavedenim kod Opštinskog suda u Surdulici, pod brojem Kr.113/99, utvrđen je identitet 16 „skupova delova leševa”: Malobabić Milena, rođ.1979. u selu Gornji Sjeničak, opština Vojnić; Malobabić Bosiljka rođ.1946. u selu Ključ,

Štrbac: Da nije bilo virusa korone, svi iz Zagreba i Sarajeva bili bi u Blajburgu

Direktor Dokumentaciono informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac izjavio je da bi, da nije bilo virusa korona, svi iz Zagreba i Sarajeva kao i uvijek otišli u Blajburg. Štrbac je napomenuo da se slomom fašizma u Jugoslaviji očekivalo da se kvislinzi u tadašnjoj državi predaju, ali da su neki nastavili put prema Austriji sa namjerom da se predaju saveznicima. – Oni nisu svi pobijeni. Neki su išli na taj put pješke kroz Sloveniju, Vojvodinu, do Makedonije čak. Prolazili su kroz mjesta koja su stradala u Drugom svjetskom ratu i narod je izlazio, iscrpljivao ih glađu, batinao ih i stradalo ih je dosta u tim kolonama – rekao je Štrbac za Televiziju

Savo Štrbac: Koketiranje hrvatskih predsjednika s ustaštvom

Prvomajski medijski događaj u regionu je svakako napuštanje hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića skupa u Okučanima povodom godišnjice akcije “Bljesak” zbog toga što su neki od učesnika u protokolu nosili crnu majicu sa oznakama HOS-a na kojoj je ispisan i ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Ne pamtim da je neki predsjednik bilo koje druge države napustio skup koji organizuje njegova država i to za vrijeme intoniranja državne himne. Nisam pročitao ili čuo ni da se nešto slično desilo u bilo gđe i bilo kada. Zbog toga bi ovaj događaj, pored političkog, mogao imati i značaj za Hrvate u procesu suočavanja sa prošlošću, koja nije daleko odmakla. A ima li i za

NAJNOVIJE VIJESTI

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.