Oni su ćutali, onda kada je trebalo da govore. A kada su progovarali (dvojica, trojica), bilo je to na štetu njihovog, srpskog naroda, tačnije naroda njihovih roditelja. Njima samima srpstvo ništa nije značilo. Dok su njihovi poznanici, kolege, prijatelji.. Hrvati, osnivali stranke, partije, zajednice.. sa hrvatskim predznakom, oni su, a reč je o intelektualcima, društvenim, kulturnim, političkim delatnicima grada Zagreba, iz reda srpskog naroda, podržavali „neutralnog“ Račana, napuštali Hrvatsku ili jednostavno ćutali. Iz straha? Da, iz straha, iz kukavičluka, i kalkulacija da će materijalno proći bolje ako se javno NE deklarišu kao Srbi. A, Zagreb je znao da su Srbi. Bio sam dopisnik Politike iz Zagreba sve do avgusta 1991.