arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dušan Opačić: ZLOČIN POD LEDOM – SEĆANjE NA NOVOSADSKU RACIJU

Preko tebe će srljati razbijene horde, Još jednom ćeš, Dunave, teći krvavo vrući, Leševi s tvoga dna će dušmane svoje svući I pozdravljaće svoje osvetnike gorde. (Jovan Popović) Drugi svetski rat doneo je neviđeno stradanje milionima ljudi širom sveta, ali i veliki broj zločina koji su ostavili ožiljke srpskom narodu koji ne zarastaju. Jedan od najmračnijih događaja u istoriji našeg naroda, koji simboliše najsuroviji oblik nasilja i mržnje, jeste Novosadska racija, sprovedena u januaru 1942. godine. U toku samo dva dana, grad Novi Sad i njegovi stanovnici postali su žrtve sistematskog etničkog čišćenja, u kojem je život izgubilo oko hiljadu i trista (prema nekim procenama i do dve hiljade) nedužnih ljudi, dok su hiljade drugih doživele neopisive patnje. Ovaj zločin, koji se dogodio u Bačkoj, predstavlja

Nemilosrdni mađarski fašisti: Hortijeve jedinice ubijaju nevino stanovništvo

Novosadska Racija 1942.

„Novosadska Racija“ je naziv za pogrom koji su mađarski fašisti Mikloša Hortija izvršili nad Srbima i Jevrejima u Novom Sadu tokom Drugog svetskog rata. Racija je sprovedena u Novom Sadu i okolnim mestima, od 21. do 23. januara 1942. godine. Za tri dana racije u Novom Sadu u vodama Dunava je nestalo preko 2.000 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma je oko 4.500. Pored Srba i Jevreja, u raciji je ubijen i jedan broj pripadnika drugih etničkih grupa, najvećim delom Roma. PRETHODNICA 25. marta 1941. u Beču je potpisan dogovor između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije o prolasku nemačkih vojnih trupa kroz jugoslavensku teritoriju. Britanska obaveštajna služba je odmah pokrenula u

Racija

Skinija Jelke Jovandić

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

POSLANICA STRADALIH

Jerej Boško R. Marinkov napisao je pesmu posvećenu bebi Milici Jovanović – stradaloj u Mošorinu, u Raciji 1942. godine, i svim žrtvama tog strašnog zločina. Hristos se rodi, porodico moja, i rodi i vaskrse i zločince nadmaši, i mene prihvati bez ijedne molitve, jer ne znam čitati, ali sam Reč poznala. Hristos se rodi, divni moji gosti, osvanuli pred sofrom koju svake godine ukrasim, o Njegovom i svom rođendanu, jer drugog rođenja sem Njegove slave i svoje smrti nemam. I nemam drugih gostiju sem Njegove milosti i vašeg sećanja, da se zaigram i da mi se čestita na smrti. Da sam imala jedan, bilo bi ih mnoštvo do danas, i

Dušan Đuragin, jedan od nevinih čuruških žrtava

Šajkaška okupana u krvi

Vlast u Budimpešti donela je odluku da se u južnoj Bačkoj sprovede sveobuhvatna racija, koja će ceo ledeni januar 1942. godine obojiti nevinom ljudskom krvlju, ispoljen neviđeni sadizam. Autor: Đorđe Vukmirović Početak 1942. godine u južnoj Bačkoj bio je leden. Temperatura je, danima, bila oko trideset stepeni ispod nule, pa je Tisa sasvim zaledila, tako da se na banatsku stranu moglo preći pešice. Još ledenije je, međutim, bilo u dušama žitelja Čuruga, Žablja, Đurđeva, Gospođinaca, Titela, Gardinovaca, Loka, Šajkaša, Mošorina, Vilova, Kovilja… Mađarska okupacija trajala je već devet meseci, a slutnja velikog zla, doduše još ne sasvim definisana, stalno je visila u vazduhu. KRVAVE oblike ta slutnja počeće da dobija

Mladen_Bulut.jpg

Na Tisi crna ćuprija

Samo na utoku Jegričke u fašističkoj raciji ledenom rekom isteklo je više od 1500 života – Most na Tisi u Žablju i dalje razdvaja zločinom nespojive obale Piše: Mladen Bulut – Da je Bog dao, pa da si se do ramena sasušila – klela je, do kraja života samotnog, svoju ruku učiteljica Anđelina Stefanović kojom je posegla da zlotvorima otvori vrata i u isti mah, od vazda bogougodnog doma Živanovih, načinila – grobnicu. Tek jednu od onolikih drugih u dugom nizu uzduž i popreko sasvim opustele Glavne ulice – onda preimenovane u Horti Miklos utca – kojim je, prema službenom opisu od 17. januara 1942. jednog specijalno izaslatog budimpeštanskog detektiva,

I DUNAV IMA PLAVU GROBNICU: Eparhija Bačka o izgradnji crkve u novosadskom naselju Liman, posvećene žrtvama racije 1942.

Hram koji će biti izgrađen u novosadskom naselju Liman, u blizini kupališta Štrand, biće posvećen Svetim mučenicima bačkim postradalim u pogromu našeg naroda u Bačkoj od 1941. do 1944. godine, naročito u Novosadskoj raciji. Piše: J. Simić To će ga s pravom, svrstati u red zdanja od izuzetnog duhovnog, kulturnog i nacionalnog značaja. Izgradnjom hrama Svetih mučenika bačkih i planiranom izgradnjom Memorijalnog centra žrtava pogroma u Bačkoj ovaj, do sada neuređeni deo obale Dunava će, između ostalog, postati uređena kulturno-prostorna celina definisana kulturom sećanja na stradanje svih Novosađana i biće svojevrsni prvorazredni podsetnik da Plava grobnica i tu postoji. Ovakvom porukom za javnost oglasila se juče Eparhija bačka posle najave

Ispred spomenika "Porodica", simbola stradanja 1.300 nevinih Novosađana - Jevreja, Srba, Roma, surovo ubijenih i bačenih pod led Dunava (Foto Grad Novi sad)

Patrijarh: Nadamo se da će đaci moći da uče punu istinu o masakru

Slovo Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija pročitano 23. januara 2022. godine na Keju žrtava racije u Novom Sadu povodom obeležavanja osamdesetogodišnjice Pogroma (Novosadske racije). Mada su me zdravstvene okolnosti sprečile da danas stojim između vas na novosadskom keju, još se snažnije i usrdnije pridružujem vašim molitvama za one koji su te zime, mnogo hladnije nego što je ovogodišnja, nestali ispod dunavskog leda. Pri tom veoma dobro znam da su molitve koje uznosimo potrebnije nama, nego njima koji su postradali, jer su oni upisani u Knjigu večnosti, Knjigu besmrtnog života i sede sa desne strane Oca Koji je na nebesima i neprestano mu se mole za nas. Budući da sam odrastao

Spomenik "Porodica"

Program “Ledena tišina” Kulturnog centra Novog Sada

Sećanje na žrtve najtragičnijeg događaja u istoriji Novog Sada u prošlom veku, Novosadske racije i Holokausta, tema je programa koji Kulturni centar Novog Sada organizuje deveti put pod nazivom “Ledena tišina”. Autor: G. Nonin Pored Pomena žrtvama racije na Keju žrtava racije kod spomenika “Porodica”, centralnog događaja koji se organizuje u nedelju, 23. januara u podne, ova institucija organizuje i niz programa posvećenih sećanju na stradanje naroda na teritoriji Vojvodine. Predavanjima i izložbama, želeći da podseti, predstavi i otrgne od zaborava najveće zločine u istoriji.Novog Sada, Kulturni centar Novog Sada, godinama organizuje program “Ledena tišina” tokom januarskih dana kada se u gradu obeležava godišnjica Novosadske racije. Ove godine, navršava se

Ivanji.jpg

Kako sam preživeo »novosadsku raciju« – Ivan Ivanji

Ivan Ivanji rođen je 1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine. ZA VREME „NOVOSADSKE RACIJE“ POLICAJCI SU DOLAZILI I U STAN MOG STRICA, GDE SAM TOG JANURA 1942. GODINE BORAVIO. POLICAJCI SU UGLAVNOM BILI UČTIVI, A ŽANDARI UBICE. PITALI SU KO TU SVE ŽIVI, POGLEDALI LEGITIMACIJE, ZA DECU – STRIČEVE SINOVE I MENE – BILA JE DOVOLjNA ĐAČKA KNjIŽICA. KAD SU DRUGI PUT DOŠLI, ZAVIRILI SU I U PONEKI

Racija_Bulut.jpg

Pogrom na igralištu

Reka smrti nije zaobišla ni stadion Novosadskog atletskog kluba gde je ostrvljeni kasapin Martin Robert krvavim pirom upriličio streljanu «zaleđenih» meta, a onda i trku smrti. Utakmicom koju niko nije preživeo okončala se 1942. godine racija u Novom Sadu Piše: Mladen Bulut U nacističkoj raciji, te ratne 1942, samo u Novom Sadu, pošto joj je prethodila ona u Šajkaškoj, a sledila potonja u Bečeju i Srbobranu, ubijeno je za samo tri dana – od 21. do 23. januara – najmanje 2.300 ljudi. Još uvek, začudo, nedovoljno istraženi podaci, a prema rukopisnim podacima Pavla Šosbergera upisani na poleđinu knjige umrlih Novosađana, svedoče o 1.246 pojedinačnih žrtava čija imena, kao pomen i

KLALI, UBIJALI, SILOVALI, BACALI POD LED: U ovom mestu je krenulo etničko čišćenje Srba – zločini koje su izvršili su jezivi (FOTO)

Kao što je Jasenovac simbol stradanja i genocida nad Srbima i Jevrejima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, tako je i Čurug, pitomo bačko selo na obali Tise, simbol stradanja i etničkog čišćenja Srba i Jevreja u Južnoj Bačkoj. Piše: J.Simić Uoči obeležavanja Novosadske racije koju su 1941. mađarski fašisti počinili prvenstveno nad Srbima i Jevrejima, u Arhivu Vojvodine u Novom Sadu otvorena je izložba dokumenata „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava“ čiji su autori: sekretar Eparhije bačke protojerej Vladan Simić, dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva i Ljiljana Dožić, arhivski savetnik. Prenosimo uvodno slovo protojereja Vladana Simića: Okupacijom dela Kraljevine Jugoslavije, 11. aprila 1941. godine, i kršenjem Sporazuma o (večnom) prijateljstvu Kraljevine

Tela žrtava na Futoškom putu

Zločini širom Šajkaške

U sadističkim divljanjima, honvedi (vojnici) i žandarmi su u Žablju upotrebljavali čelične sprave – stezače i čupače, kojima su ženama čupali dojke, a muškarcima uvrtali mošnice. U naređenju o sprovođenju racije u Šajkaškoj, koje je izdao njenom zapovedniku, generalu Ferencu Feketehalmi-Cajdneru, načelnik Generalštaba mađarske vojske general Ferenc Sombathelji-Knaus zahtevao je „da se teritorija temeljno pročisti i izvrši najenergičnija odmazda“. To je od 4. do 19. januara 1942, koliko je, do tada neviđen, masovni masakr civilnog stanovništva trajao, glavom platilo 2.345 žitelja te oblasti smeštene između Dunava, Tise i linije Novi Sad – Stari Bečej. U kakvo sadističko divljanje honveda (vojnika), žandarma i dela lokalnog mađarskog stanovništva se racija izrodila u

Leševi pobijenih civila leže nasred Futošle ulice Foto: Wikipedia / RAS Srbija

Izložba arhivskih dokumenata „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava”

Pozivamo vas da prisustvujete otvaranju tematske izložbe arhivskih dokumenata  „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava” u četvrtak 21. januara 2021. godine u 12.00 časova u galerijskom prostoru Arhiva Vojvodine (Žarka Vasiljevića 2A, Novi Sad) Autori izložbe: protojerej Vladan Simić, sekretar Eparhije bačke, dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine i Ljiljana Dožić, arhivski savetnik Otvaranje izložbe će se prenositi putem društvenih mreža, na Fejsbuk stranici Arhiva Vojvodine. Događaj će biti održan u skladu sa merama i propisima Vlade Republike Srbije i Štaba za vanredne situacije grada Novog Sada. Molimo sve da imaju strpljenja i razumevanja i da se pridržavaju važećih mera u cilju sprečavanja pandemije izazvane Korona virusom. Izvor: Arhiv Vojvodine

Žrtve pokolja u Šajkaškoj

Krvavi Božić u Čurugu

Masovna ubistva u Čurugu će trajati sve do noći između 9. i 10. januara. U jednom magacinu mitraljeskim rafalima ubijeno je 400 ljudi. Kuće ubijenih pljačkala mađarska rulja, vojnici i žandarmi Prema zvaničnim podacima, u mađarskoj raciji u Šajkaškoj koja je sprovedena po naredbi iz Budimpešte, a pod komandom generala Ferenca Fekethalmija-Cajdnera, u januaru 1942. godine ubijeno je 2.345 nevinih ljudi. Sve to je urađeno pod izgovorom da buntovne Srbe zauvek treba naučiti poslušnosti i pokazati im da je međuratna Jugoslavija bila samo prolazna epizoda o kojoj više ne treba ni da sanjaju. VIŠE od trećine od ukupnog broja žrtava, njih 893, stradalo je u Čurugu. To je, inače, bila

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.