arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Užasi nad jamama

Za samo tri časa ustaše su u Šurmanačku jamu bacile od 500 do 600 žena, djece i staraca iz sela Prebilovaca, dok je tokom rata u nju bačeno više od 3.000 Srba… Priredio: Ognjen BEGOVIĆ U bestijalnim masovnim ubistvima Srba u Prebilovcu posebno su se istakli ustaše – Marko Rodin, Čutura Ivan, izvjesni Šarić iz Višića, a preživjeli su naročito isticali sramnu ulogu Murata Šoše iz Bivoljeg Brda i njegovih sinova. Ustaše su 4. avgusta tražile Prebilovčane, većinom muškarce, koji su se spašavali bjekstvom u brda. One koje su uspjeli da uhvate ubijali su na licu mjesta. Narednog dana ustaše su iz ostalih zaselaka prikupili sve stanovnike, mahom žene, djecu

prebilovci-lidice3.jpg

Lidice i Prebilovci

Lidice su teško postradale posle ubistva Hitlerovog protektora Češke Rajnharda Hajdriha. U sprovođenju plana genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Prebilovci su teško postradali u avgustu 1941. Uporedni prikaz dešavanja vezanih za ova sela, od Drugog svetskog rata do danas, govori mnogo o donosu društava prema prošlosti. LIDICE Lidice – selo u srednjoj Češkoj, 20 km zapadno od Praga i 8 km od rudarsko- metalurškog centra Kladna, do 10. juna 1942. imalo je 503 stanovnika, u 167 porodica i 106 kuća. Lidice su teško postradale posle  ubistva Hitlerovog protektora  Češke Rajnharda Hajdriha.  Atentat je izvršen 27.  maja 1942, a Hajdrih je umro od zadobijenih rana 4. juna iste

Milenko Jahura: Prebilovci danas, 30 godina kasnije

Vidim da se niko ne sjeća da se 4. avgusta ove godine navršava i 30 godina od svještanja temelja prvog Hrama u Prebilovcima, kripte i mermerne grobnice i polaganja srpskih mučeničkih kostiju iz 12 jama i tri velika stratišta u nju. Snage vojske Republike Hvatske, HVO i HOS, sastavljene od Hrvata i muslimana, u junu 1992. godine oskrnavile su i uništile još nedovršen Hram i izvršile nebivali zločin nad kostima djece, žena, djevojaka i odraslih Srba, ubijenih od predaka zločinaca kojima je Hram pao (ili predat) u ruke. Kosti i Hram su podvrgnue trjumfalnom iživljavanju, razvlačenju i uništavanju postavljenim plastičnim ekslozivom i aktiviranjem postavljenih velikh avionskih bombi i protivtenkovskih mina.

Obilježavanje 80 godina od stradanja Prebilovačkih mučenika počinje u srijedu (VIDEO)

Prebilovci i Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska ove godine obilježavaju 80 godina od stradanja Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika. Obilježavanje ovog praznika počinje u srijedu, a završava se u petak 6. avgusta, kada će biti služna Sveta arhijerejska liturgija u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima. Obilježavanje praznika Prebilovačkih mučenika počinje predavanjem rektora Cetinjske bogoslovije Gojka Perovića u amfiteatru Hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima kod Čapljine. – Dan nakon toga imamo promociju knjige o stradanju Srba čapljinskog kraja u Prvom svjetskom ratu, a nakon toga gostovanje trojice istoričara – naveo je Marko Gojačić, paroh čapljinski. Centralna proslava praznika Prebilovačkih mučenika je u petak, kada će Svetu arhijerejsku liturgiju i pomen za oko 4.000 postradalih

Matija_Beckovic.jpg

NE ZNA SE ŠTA JE NEČOVJEČNIJE – ISTRAGA ŽIVIH ILI MRTVIH

Akademik Matija Bećković kaže da se „kost ne može do kraja uništiti niti spepeliti, i da je iz prebilovačke razorene kosturnice nikao Hram Hristovog vaskrsenja“… Srpski književnik i akademik Matija Bećković smatra da je bitno održati sjećanje u srpskoj kolektivnoj svijesti na ustaški zločin nad Srbima u Prebilovcima u Drugom svjetskom ratu, ali i na zločin nad njihovim kostima u ratu devedesetih. Bećković ističe da je „teško znati šta je bilo nečovečnije – istraga živih ili mrtvih“. „Bitno je održati sećanje na Prebilovce zato što smo doživeli ovo što smo doživeli. Što ih se nismo sećali i što smo ih zaboravljali, što nismo imali nijedno srpsko stratište na kojima su

Mladen Bulut

Nevjeste smrti

Ovjenčane pobedničkim sokolskim lovorovim vijencem Prebilovčanke su, bezmalo sve do jedne, osim njih 16, skončale u šurmanačkoj jami kod Međugorja, ali su, poslije svih pretrpljenih paklenih muka, našavši spas u zinulom bezdanu – pobjedile smrt. Piše: Mladen Bulut – Bože mili ljepih li svatova, samo što im đuvegije fale – zlurado je prosiktala Omanuša, hanuma Halilova i jedna od četiri snahe starog Murata Šoše, presrevši iza podneva drugu povorku koja je išla ozgor, od škole, pa niza stranu, kroz selo. Predvodio ju je, za razliku od one jutrošnje, razdragani barjaktar idući ispred djevojaka, žena, djece i staraca, poredanih u kolonu od po četiri u svakom redu, široko razmahujući zastavom, kako

Tek toliko da se zna!

Bivši pravoslavni Srbi, sa pasijom pokušavaju da iz svoje svesti pobrišu tragove sopstvenog porekla. Piše: Želidrag Nikčević Ne bih ja trenirao duhovitost povodom šahovnice, Tompsona i E viva! na Cetinju. Mislite: cirkus? Nadrealizam? Stupidna, suštinski bezopasna postizborna histerija? Da, ali iza svakog označitelja vreba nas i ono fatalno označeno; svaka simbolika šalje nam manje-više razgovetnu i realnu poruku. Simbol je simptom, i ponajviše onda kad vam se čini da je nemotivisan i budalast. Stvarno, na šta nas to podsjećaju ovom kombinacijom? Evo nekoliko izvoda iz knjige koju upravo lektorišem – sa italijanskim svjedočanstvima o hrvatskim saveznicima. Što bi se reklo – objektivno. Insajderi. „Obaveštajna služba italijanske vojske je slala na

Ubistvo anđela

Svjedočenje o jednom događaju iz 1941. godine kada je ubijen dvanaestogodišnji dječak Nikola, sin Uroša Ekmečića. Nikola Ekmečić rođen je 1929. godine u zaseoku Prebilovaca Grliću. Živio je sa šestoro braće i sestara kod oca Uroša i majke Jovanke. Rastao je u zdravlju, pjesmi i veselju sve do avgusta 1941. godine. Najnesrećnije godine stigoše i zaviše u crno i Grlić. Zlikovci dođoše, zavladaše, poharaše, oskrnaviše i uništiše cijelu Uroševu porodicu.U stolačkom srezu su u junu mjesecu, oko Vidovdana (28. juna), ustaše ušle u srpska sela i odvele mušku čeljad, ne dirajući pritom žene i djecu. Prebilovčani se gorko prevariše i ostaviše nezeštićene svoje najdraže. Skrivali su se po gudurama, u brdima i kamenjaru. Ubrzo

SANjA DRAGIĆEVIĆ BABIĆ: Znate li vi gdje su Prebilovci

Ne delim nevine žrtve po nacionalnosti, ali imam pravo da ove otrgnem od zaborava. Čuvam od korova. Da ne zaraste. Znate li vi gde su Prebilovci? Tačnije, znate li sudbinu porodica, koje je njihova nacionalnost, izbrisala sa kućnih adresa? Zatvorila im kapije. Zarasla puteve do svedočanstva, da su ikada postojali. Danas, dok stojim u tom selu, i gledam kuće sa krovovima i bez njih, sve spaljene u ratu, neke obnovljenje posle njega, pitam vas znate li gde su? Šesti avgust, dodelio je tom selu u Hercegovini, sudbinu, kakvu je doživelo, u Drugom svetskom ratu, još jedino selo Lidice u Češkoj. Na taj datum, potpuno su uništene 52 familije. Ugašeno je

MILOŠ MARKOVIĆ: Biti ravnodušan prema Prebilovcima, znači biti bezdušan!

Od Prebilovaca je ostalo samo ime, od ljudi – niko! Ni dete u kolevci iz 62 familije kojima posvećena su Ugašena ognjišta! Gotovo svi su, u jednom danu, preseljeni u jamu! Više od pola sela, njih oko šest stotina, našlo je zajedničku grobnicu u jami u Šurmancima. Bio je lep dan, letnji dan, šesti avgust. Prethodnih i u danima poslije šestog avgusta, u Prebilovcima i okolini ubijeno je oko dve stotine Srba iz ovog najtragičnijeg srpskog sela. Tih dana i Neretva je tekla obojena ljudskom krvlju. Piše: Miloš Marković Ima nešto čudesno, fatalističko u tom 6. avgustu. I samo sunce, u zemlji gde izlazi, tog datuma je videlo Hirošimu, a

Milutin Stančić: „Prepisani“ zločini Prebilovci – Dolgaec

Te kobne 1915. kada su nestala čitava sela u prilepskom kraju, kada su lokalni Bugaraši poklali nejač, žene i decu, čak i nerođenu. Šestog avgusta 1941. godine, lokalne ustaše su u jami Golubinki, u selu Šurmancima kod Međugorja, ubile skoro sve žene, devojke i decu iz sela Prebilovaca u južnoj Hercegovini, njih oko 600 duša. Prema podacima hrvatskog oružništva (žandarmerije), ustaše su „u avgustu 1941. ubile 820 Srba iz Prebilovaca iz 54 porodice niko nije preživeo, a preživelo je njih ukupno 170, od kojih su 15 žene, devojke i deca mlađa od 15 godina“… Pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, ustaški masakr u Prebilovcima, kako zvanično stoji, izvršile su horde

Jahura: Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama

Srpsko nacionalno društvo Prebilovci, kao udruženje potomaka i poštovalaca žrtava hrvatskog genocida nad srpskim narodom sa prostora Donje Hercegovine, bezrezervno podržava inicijativu i  predlog  udruženja „Jadovno 1941.“ da se stradanje srpskog  naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj  nazove rečju „POKOLj“.  Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama. Reč „Pokolj“ je odgovarajuća oznaka iz našeg jezika za takav veliki i neoprostivi zločin pa ovim putem izražavamo našu zahvalnost  udruženju „Jadovno 1941.“ za ovu ideju i predlog. Verujemo da će imenovanje genocida NDH nad našim narodom kao  „POKOLj“ doprineti našoj daljoj zajedničkoj borbi za uspostavljanje kulture sećanja i poštovanja žrtava Pokolja,  umesto sadašnjeg  preovlađujućeg

I stari se ženili radi poroda

Danilo Nadaždin ima trideset i sedam godina. Živi u selu Prebilovcima blizu Čapljine. On je jedan od retkih ljudi u tom selu koji ima trideset i sedam godina. U selu ima sedamdesetogodišnjaka, ali nema tridesetogodišnjaka. Između Danila Nadaždina i njemu po godinama najbližeg čoveka, postoji velika praznina. Najbliži po godinama čovek, nije čak ni odrastao. Ima svega petnaest godina. U Prebilovcima, kraškom selu, gde se voda pije iz čatrnja, gde su vrtačice malene i posne, gde su kuće od kamena, krov od kamena, nebo od kamena, u tom pribrdskom, usijanom selu događale su se strašne stvari. Zbog toga je Danilo Nadaždin nesrećan. Zbog toga Nadaždin ima smao dva-tri ispisnika. Zbog

Ustaški zločin nad srpskim narodom u Prebilovcima u Hercegovini (treći deo)

Otvaranje jama, sahrana ustaških žrtava i gradnja Spomen hrama u Prebilovcima, posvećenog novomučenicima, pored starih i novih ustaša, smetalo je i drugima, u zemlji i inostranstvu, čiji je glavni politički cilj bio razbijanje Jugoslavije po avnojevskim šavovima, na srpsku štetu i nesreću. Ovi događaji otkrivali su, dotle sakrivenu ili zamagljenu istinu o užasnom stradanju Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, čiju su obnovu mnogi tada spremali. Kosti iz jama su upozoravale da bi takvi planovi bili, ne samo nepravedni nego i opasni. Takođe, tek razvijenom kultu Međugorja, odjednom je zapretila sramota. Ispalo je da se mnoštvo hodočasnika iz celog sveta klanjalo selu čiji su meštani, u jami pored sela, zatrli sve

U Prebilovcima Dan Svetih novomučenika (FOTO)

U Prebilovcima se obilježava Dan Svetih novomučenika prebilovačkih i donjohercegovačkih. U Hramu Hristovog Vaskrsenja služena je sveta liturgija. Prebilovci, liturgijaFoto: RTRS U prvim danima avgusta 1941. godine, ustaše su na kućnom pragu ubile ili žive, u jamu Šurmanci, bacile više od 800 mještana ovog sela, uglavnom žena i djece. Prebilovci, liturgija (Foto: RTRS) Njegova svetost patrijarh srpski Irinej osveštao je 8. avgusta 2015. godine Hram Vaskrsenja Hristovog koji je sagrađen u znak sjećanja na 4.000 Srba iz donje Hercegovine stradalih od ustaša u Drugom svjetskom ratu i bačenih u jame, čije su kosti minirane 1992. godine u Spomen-kosturnici koja se nalazila na mjestu današnjeg Hrama. Po povratku Srba u Prebilovce,

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.