arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

Vladimir Bursać: Povodom knjige V. Đ. Mišine „Memorandumi Sinoda SPC 1941–1942“

Mrtvi nažalost ne mogu da govore u svoje ime. Mi, njihovi potomci, rođaci i sunarodnici to moramo da činimo za njih. Pitanje je samo da li to umemo, možemo i želimo. Šta možemo saznati iz nove knjige direktora Muzeja žrtava genocida, Veljka Đurića Mišine, “Memorandumi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve 1941-1942. godine vojno-upravnim komandantima Srbije“? Da su se u prvoj godini rata, 1941. godine, nakon okupacije i podele Jugoslavije, dešavali stravični zločini nad pravoslavnim srpskim življem, u užasu nečega što se zvalo Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Da su se dešavala ubijanja, mučenja, zatvaranja, odvođenja u koncentracione logore, nasilno pokatoličavanje, rušenja pravoslavnih crkava, pljačkanja i ucene, islamizacija i unijaćenje. Da

Užase na videlo: Krici jasenovačkih žrtava čuće se uskoro u celoj Americi i celom svetu /video/

Najvažnije je da se priča o tom zlu ispriča konačno i da se ti krici jasenovačkih žrtava koji su 75 godina gušeni čuju što dalje. To je jedina svrha i jedino bitno, kaže za Sputnjik reditelj Predrag Gaga Antonijević povodom ulaska u distribuciju širom SAD njegovog filma „Dara iz Jasenovca“, koji je i srpski kandidat za Oskara. Piše Dejana Vuković Od 5. februara kada film „Dara iz Jasenovca“ uđe u američku distribuciju, ova teška i potresna priča o dugo prećutkivanom jasenovačkom užasu obići će svet.   Iz distributerske kuće „Studio 101“, koja je zaključila ugovor o američkim pravima za film, napominju da su privilegovani što je na njima odgovornost da američku publiku upoznaju sa

STANKO OPAČIĆ — ĆANICA: JA SAM PASTORČE KOMUNIZMA

Stanko Opačić – Ćanica, organizator je ustanka na Kordunu, komandant bataljona, član Predsedništva ZAVNOH-a, član Predsedništva AVNOJ-a, Glavnog štaba Hrvatske. Stanko Opačić – Ćanica otvorio je Prvo zasedanje AVNOJ-s, prvi progovorio o ustaškim zločinima na Kordunu, Baniji i Lici. Bio je ministar u vladi Hrvatske i član CK Jugoslavije. Godine 1950. optužen je i uhapšen zajedno sa Radom Žigićem i Duškom Brkićem kao IB-ovac. Pod istragom i kaznom na Golom Otoku proveo je ukupno tri godine i dva meseca. Stanko Opačić — Ćanica, živi na Kordunu u Tušiloviću, u kući koja podseća na krajišku karaulu. Nekada se na Kordunu moglo videti na stotine ovakvih kuća. Međutim danas je ova jedina,

“Dara iz Jasenovca” – obrazovni, a ne holivudski “Oskar”

Film “Dara iz Jasenovca” mogao bi da bude obrazovna prekretnica u srpskoj nacionalnoj svijesti, raspolućenoj nikad prežaljenim jugoslovenstvom, kao što je to bio i “Marš na Drinu”, snimljen usred poplave ideoloških partizanskih filmova, koji su slavili borbu “svih naših naroda”. Žika Mitrović, režiser jednog od najboljih srpskih filmova uopšte i daleko najboljeg srpskog i eks-jugoslovenskog ratnog filma, izveo je svojevremeno pravu umjetničku, ali i antiideološku diverziju. Snimajući ostvarenje o Cerskoj bici u doba ideoloških ratnih serijala, poput “Bitke na Neretvi”, “Bitke na Sutjesci” i “Velikog transporta”, Mitrović je progovorio o realnom žrtvovanju srpskih vojnika za odbranu sopstvene otadžbine, koju su napadali očevi onih koji su u partizanskoj verziji ideološkog ju-Holivuda

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (4): Niko nije popisivao mrtve

Profesor Svetozar Livada u svojoj poslednjoj studiji – knjizi „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011“, navodi da su Srbi iz Hrvatske značajno stradali u mnogobrojnim ratovima, međutim napominje da te žrtve do danas niko nije izbrojao, niti je to pitanje na temeljan, naučan način istraženo, ukoliko se izuzme nekoliko demografskih projekcija. U nedostatku tačnih podataka i profesor Livada, oslanjajući se na postojeće demografske podatke, nudi projekciju koliko je srpskog stanovništva iseljeno, najvećim delom prisilno, tokom proteklog građanskog rata u bivšoj zajedničkoj državi. Prosto upoređivanje popisa stanovništava daje stravične odgovore! Veritasova evidencija – Ako je prema popisima stanovništva 1991. godine u Hrvatskoj živelo 581.663 stanovnika srpske nacionalnosti, a

Dokumentarni film “Dobrovoljno umro”

Dokumentarni film “Dobrovoljno umro” autora Branka Lazića u produkciji RTRS-a je priča o Radi Radivojcu koji je kao dijete preživio stradanja u ustaškom logoru Jasenovac. Jula 1942. godine po završetku ofanzive na Kozari, u ovoj logor zatočeno je 12.236 đece, otete od roditelja, bez ikakvih uslova za život. Samo nekolicina đece preživjela je strahote ovog pakla. Među njima bio je i i Rade Radivojac. Selekcija međunarodnog TV festivala Bar , Crna Gora, 2009 Specijalna projekcija, Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma 2010. Nacionalna selekcija INPUT Budimpešta 2010. Selekcija međunarodnog festivala dokumentarnog i kratkog igranog filma “PRVI KADAR” Istočno Sarajevo, BiH 2010. Nagrada žirija na festivalu dokumentarnog filma ”Bdenje duše”Sremski Karlovci,

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (1) Narodni heroj Miloš Vujaković i stradanje Srba u Štrpcima tokom Drugog svjetskog rata (spisak stradalih)

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, mjesta Prnjavorskog kotara su znatno manje postradala od drugih krajeva Nezavisne Države Hrvatske, gdje su zločini njemačkog okupatora i nove hrvatske države prerasli u totalni genocid. Međutim, ratne strahote, zločini i stradanja nisu zaobišli ni teritoriju Prnjavora. Piše: Bojan Milijašević Tokom Drugog svjetskog rata na ovom prostoru desilo se nekoliko strašnih masovnih zločina, od kojih su ostali upamćeni pokolji žena i djece u Kremni i Štrpcima, strijeljanja civila u znak odmazde, kao i zatvaranja i deportacije prnjavorskih Srba u hrvatske logore smrti, ali i nacističke logore Trećeg Rajha. Prnjavorčani su ostavili svoje živote po logorima Prnjavora, Dervente, Stare Gradiške, Jasenovca, Banjice pa sve do Narvika

Episkop Atanastije (Jevtić): Velikomučenički Jasenovac posle Jasenovca (odlomak)

Prilozi Radovana Trivunčića o zatiranju tragova i Dušana Tomića o falsifikovanju broja žrtava Jasenovca. Ko je i zašto odlučio da se 1946-47. zatiru tragovi logora Jasenovac? Predlažem, da istraživači pokušaju pronaći odgovor na nejasnoće: 1. Zašto, gdje i tko je odlučio da se 1946. i tokom 1947. godine preduzmu mjere zatiranja traga bivšeg KCL „Jasenovac“? Spomenuo bih da je logorski zid bio u 70-80 odsto svoje dužine čitav. Da su zidine stražarnica, tj. osmatračnica bile samo djelomično urušene. Da je tzv. ciglanska peć Ringof, preuređena za krematorij, bila dostupna i prohodna za sve do 1950. godine. Da su zidine električne centrale, stolarije, lančare i pilane mogle biti vrlo uspješno konzervirane

Fotografija sa Knežice Foto: RTRS

Branko Tepić, dječak sa čuvene fotografije Žorža Skrigina, 74 godine poslije (VIDEO)

Jedna fotografija, nastala 1944. godine u Knežici kod Kozarske Dubice, zauvijek je postala simbol antifašističke borbe i herojstva naroda Kozare i Potkozarja. Riječ je o fotografiji majke Milice Tepić, koja djecu spasava fašističkog terora i zločina, bježeći i skrivajući se planinom Kozarom i njenim obroncima. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. Fotografiju je ovjekovječio ratni reporter Žorž Skrigin. Sedam decenija kasnije, pronašli smo tadašnjeg dvogodišnjeg dječaka Branka Tepića, kojeg je majka bježeći nosila na leđima, vodeći sestru Dragicu za ruku. Sudbina je htjela da mu ova fotografija na neki način odredi budućnost „vječitog izbjeglice“. Čuvena fotografija nastala je u

Livno

Zlotvori

Ako je suditi po sjećanjima preživjelih, po tome kako govore o svojim stradanjima, po kazivanjima o zločinima i zločincima, reklo bi se da Srbin — Dinarac ne umije da mrzi. U njegovim riječima nema žuči ni kada govori o najstarvičnijim zločinima. Nema grkih riječi i kletava ni za najveće zlotvore i sve se uglavnom svodi na prezir, na nepominjanje. Nasuprot tome, ne štedi riječi, tople i ljudske, kad valja istaći dobrotu, gest čovječnosti i žrtvovananja drugovjernika. Samo tako se, čini se, može i razumjeti njihovo vjerovanje da se zla ne mora bojati onaj ko zlo ne čini, skrušenost, pomirljivost i naivnost sa kojom su i Srbi u livanjskom kraju te

Umeljić: Arhive Vatikana kriju broj Srba ubijenih u NDH

Istoričar Vladimir Umeljić izjavio je da se broj žrtava u ustaškom logoru Jasenovac sigurno mjeri stotinama hiljada, ali da brojkama ne treba licitirati, a statistikom će se, smatra, „moći baratati“ ako se jednog dana desi čudo i otvore vatikanske arhive. Umeljić je za Večernje novosti rekao da i dalje smatra da je nemoguće utvrditi precizan broj žrtava u Jasenovcu, jer je veliki dio dokumentacije uništen u vrijeme Josipa Broza Tita da bi se prikrio genocid nad Srbima. On je naveo da je ubijeđen da Vatikan neće potpuno otvoriti i dati na uvid dokumentaciju u vezi sa pontifikatom pape Pija Dvanaestog, na proljeće, za kada je to najavljeno. Umeljić, koji je

Tučić jama

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Lici na području Lovinca i Gračaca

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA LOVINAC – GRAČAC Dane Gnjatović Danica, Rasoja selo Gnjatović, Lovinac Skočio sam u vrbik pa u potok. Ustaše su jurile za mnom i pucale Rasoja selo Gnjatović nalazi se jugozapadno od Lovinca u kotaru Gračac. U njemu su živjeli pravoslavni Srbi od 1712. godine. U martu 1941. godine selo je imalo 150 stanovnika koji su živjeli u 25 domaćinstava, od kojih 21 u selu Rasoji, 3 u mjestu Lovincu i 1 u Sv. Roku. Sva domaćinstva imala su zajedničko porodično prezime Gnjatović. Samo osam dana

Sputnjik kod Srbina, Spilbergovog junaka, koji je „uhapšen“ i poslat pred – Gadafija

Da sudbina slikara i vajara Nedeljka Goge liči na uzbudljiv filmski scenario, potvrdio je svojevremeno i Stiven Spilberg: slavni oskarovac je jedan deo Gogine životne priče smestio u dokumentarac i potom mu izrazio zahvalnost. Na ćirilici! Bežeći od beogradske buke, umetnik Nedeljko Neđo Goga odlučio je pre dve decenije da u zelenilo i tišinu Vrnjačke banje smesti svoj svet. Njegova kuća — atelje, okrenuta ka planini Goč, svojevrsna je galerija slika, pejzaža, aktova, skulptura, knjiga… I sećanja… I mada mnoga od tih sećanja nisu laka za nošenje, a po užasima kojima su ispunjena prete da bace senku na lice ovog osamdesetogodišnjaka, Goga nas dočekuje sa širokim iskrenim osmehom srećnog i ostvarenog čoveka. Kako i ne bi, kaže, dok nam otvara vrata svoje kuće, kad je ovih dana završio i prvu

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Lici na području Korenice

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA KORENICA Aleksa Knežević Krljac, Ljubovo, Bunić Vezale su mi ustaše ruke na leđa špagom obične debljine „..Došli su onoć, 25. jula 1941. godine po mene. Bio je to Mejo Marković i Meštrović, ne znam kako mu je bilo ime, iz Bunića, i Toman Rastić, naš komšija iz Ljubova. Bilo je prvo ponoći. „Izlazi iz štale”, zavikali su „Idemo u Bunić.” Gdje ja spavam dobili su saznanje u kući, jer su me prvo tamo tražili. Rekla im je moja nevjesta Miličica da ponekad spavam i u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.