arrow up
natpisnacrkvi.jpg

Masovni pokolj Srba na „Mehinom stanju“ avgusta 1941.

Na Mehinom stanju u vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Жrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala protivtenkovske rovove. Njih su ustaše Nezavisne Države Hrvatske krajem jula i početkom augusta 1941. godine iskoristile za masovni Pokolj srpskog naroda s područja kotara Slunja i kotara Velika Kladuša. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u

Tanjug (video)

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što može da se desi je da i sami zaboravimo da smo pravoslavni. Piše: Zorica Đoković Ne zaboravimo da su naši preci stradali samo i jedino zato što su bili pravoslavni. Ne što su bili bogati ili siromašni, pismeni ili nepismeni, crnci ili bijelci, već vjernici Istočne crkve. To je bio jedini kriterijum koji je određivao život ili smrt. Dželatima nije bilo toliko važno ni da li su žrtve Srbi, jer, ukoliko bi ih pokrstili po obredu Zapadne crkve, vremenom bi gubili identitet, zaboravljali često ko su i šta su i stapali se sa krvnicima. Krvnici su bili i

Zoran Đuran: Kome su potrebna sećanja, a kome zaborav

Srbi iz Čelebića i okolnih sela morali su svoju decu slati u školu u istu kuću u kojoj su im zverski ubijane i silovane majke, sestre, ćerke… I da o tom ćute. Povodom javnih manifestacija građana s namerom da se izraze sećanje i osuda etničkog čišćenja Srba u operaciji „Oluja“ 1995, pojedine javne ličnosti ovih dana istupaju bez iskrenog solidarisanja prema stradalima i prognanima, s očitom namerom da pozovu Srbe da ponovo sve zaborave, u nekom novom „višem interesu“. Neverovatno su zlonamerni zaključci koje kritizeri izvode iz takvih manifestacija, kao što je bila neverovatna i groteska u SFRJ, koju smo kao narod očito nasledili – da nije dobro za nas

Dušan Babac: U Hrvatsku na more, iz mog ugla

Srbi iz Tribnja Šibuljine su teško postradali tokom Drugog svetskog rata, ponajviše u ustaškom koncentracionom logoru Slano na ostrvu Pag. Prva hapšenja Srba započela su već u aprilu mesecu 1941. godine i odvođenje na stratište u Jadovno. Rođen sam u Beogradu, kao i moj otac Marko, deda Pavle je rođen u Zadru (nedavno je Zadarska ulica na Kosančićevom vencu, koja je tamo uživala stanarsko pravo još od 1896. godine, izbačena iz grada da bi se uselio Dobrosav Ćosić, kalemar iz Velike Drenove) a pradeda Marko je rođen u jednom malom primorskom selu u podnožju Velebita po imenu Tribanj Šibuljina. Tribanj Šibuljina se nalazi u u zadarskom zaleđu u tzv, Velebitskom

Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u Donjem Kosinju (Lika)

 U znak sjećanja na 82-godišnjicu zločina nad žeteocima iz Krša  srpske nacionalnosti, koji su mučeni, klani i silovani  a nakon toga bačeni u jamu. Piše: Đorđe Pražić Jama „Nezdravka“nalazi se uz sami put koji vodi iz Vukelić Sela (Donji Kosinj), preko Majdana, Miletić vrha, Vrščića, pokraj Pištaline prema Brujinom vrhu. Ispod same Pištaline sa lijeve strane puta idući iz Vukelića, na oko deset metara udaljenosti od puta, tačna je pozicija jame „Nezdravka“. U nju je 10.08.1941. godine zaklano i bačeno 11 osoba srpske nacionalnosti iz Krša, koji su uhapšeni od strane ustaša na kosinjskom kamenom mostu u Kosinj- Mostu, kada su išli sa žetve. Naime, među preostalim srpskim narodom pročula

KALENDAR GENOCIDA NDH U HERCEGOVINI, 8. JUN: Užas Kapavičke jame i zločin u Izgorima

Hrvatske vlasti su početkom juna 1941, započele plansku lividaciju Srba u istočnoj Hercegovini kako bi se riješili buntovnog epskog srpskog elementa prema crnogorskoj granici i kako bi uvukli muslimane u zločine i time ih vezali za NDH, a suprotstavili ih Srbima i izložili ih tako srpskoj eventualnoj srpskoj odmazdi. Mora se reći da su se muslimani u velikoj većini prihvatili uloge koju im je za njih Zagreb odredio. Ljubinjski srez Od 3. do 8.juna ustaško vođstvo u Ljubinju na čelu sa Leom Togonalonm, koje je na raspolaganju imalo masu hrvatskih ustaša iz Popova polja i muslimana iz Ljubinja i okoline, uspjelo je u selima Kapavici, Pocrnju, Rankovcima, Vlahovićima i Ubosku

Kalendar genocida: 08. avgust. Godišnjica stradanja Srba iz Like i Korduna

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Жrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

frontal-jadovno-2014.jpg

Bijeg iz logora i bezdanih jama– Knjiga Jadovno 1.

Uprkos rigoroznim mjerama koje su ustaše provodili u cilju osiguranja logora Jadovno na Velebitu i logora Slana na otoku Pagu, u nekoliko slučajeva su pojedinci ili manje grupe zatočenika pokušali pobjeći iz žice i spasiti se. Prema raspoloživim izvorima i saznanjima do kojih sam došao tokom rada, kao i na osnovu izjava preživjelih, da se zaključiti da je postojala mogućnost bijega, i to iz svakog logora u kompleksu Jadovno, pa i iz samog Jadovna. Pojedinci, pa i grupe, mogli su pobjeći već tokom sprovođenja od mjesta hapšenja do logora ili putem ka stratištu. Prosto je nevjerovatno da su tek grupice ustaša sprovodile po dvjesta i više ljudi, koji su poslušno

Imena žrtava ustaškog genocida u Livnu i okolini ljeta Gospodnjeg 1941.

U ljeto 1991. godine, kada je u štampu krenulo prvo izdanje knjige „Ognjena Marija livanjska“, pedest godina nakon tog krvavog ljeta 1941, kojem je posvećena, još nije bio definitivno utvrđen ni spisak stratišta, a kamoli imena svih žrtava ustaškog genocida na području Livna i Livanjskog polja. Ti  podaci nijesu u potpunosti sređeni ni do danas i kako vrijeme prolazi, sve je manje nade i izgleda da će taj tužni i zastrašujući imenik ikada biti kompletiran, jer je iz dana u dan sve manje svjedoka i savremenika,  pouzdanih i vjerodostojnih. Uz sve to, na ovim prostorima je u međuvremenu progrmio još jedan rat, dogodili se novi zločini i pogromi nad preostalim

dr. Đuro Zatezalo

Umro je dr Đuro Zatezalo

GODIŠNJICA STRADANJA ĐURE ZATEZALA 05. AVGUSTA 2017. Zatekla nas je tužna vijest da je nesrećnim slučajem život izgubio dr Đuro Zatezalo, istoričar koji se godinama bavio istraživanjem stradanja Srba u vrijeme postojanja NDH, posebno onim na području kompleksa logora Gospić-Jadovno-Pag. Prema još uvijek nezvaničnim informacijama, u subotu 05. avgusta ugušio ga je dim tokom spaljivanja korova kod njegove rodne kuće u Donjim Dubravama. Njegovo tijelo je nađeno dan kasnije usred potpuno izgorjelog područja. Kako javljaju zagrebačke Novosti : “Oko kuće je izbio požar, a vatru je Zatezalo pokušao sam gasiti i našao se okružen vatrom i dimom. S obzirom na svoje zdravstveno stanje i veliku vrućinu, ovakvi slučajevi nesretnih stradanja

dr. Đuro Zatezalo

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Lici na području MLAKVA – KOSINj – KRŠ

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA MLAKVA – KOSINj – KRŠ Milica Radović Počuča, Krš Gradina Kosinj Svejedno ubio me danas a ubio sutra   Ustaše su izvršile masovni pokolj srpskog naroda u selu Mlakva 6. augusta 1941. godine i već sutradan 7/8. augusta iste godine u šumi Obljaj poklaše 47 muškaraca, žena i djece. Svjedočenje Milice Radović Počuče o tom i drugim ustaškim zločinima zapisao je Dane Lastavica u Kosinju 24. jula 1985. godine. Milica je ispričala: „Kada je bio opći pokolj Srba u Mlakvi 6. augusta 1941. godine neko je

Prebilovci_stradanje_4.jpg

KAKO JE PREBILOVAČKA NEJAČ GURANA U ŠURMANAČKU JAMU, U KOJOJ JE SKONČALO 2000 SRBA

Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje… Od komisije su prisutni: Zapisničar:                                                                      Sekretar Zem.Kom. Nevenko Basta                                                                        Đuro Bosnić Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje Tikveša Ibro p.Alije 46.god. zemlj,. iz Šurmanaca srez Mostar. Zubac Danilo, p. Jerka, Hrvat, 26 godina, zemlj,, iz „  „ „ Opomenuti na dužnost kazivanja istine izjavljuju: 5. avgusta 1941. uveče stigao je na stanicu u Šurmancima poseban voz koji je imao 6 teretnih zatvorenih

spomen područje Šušnjari – Sanski Most

Sofija Praća – Veljović, Genocid u Sanskom Mostu

Tačno 3. avgusta 1941. godine ustaše dolaze u kuću Zurunića i traže učiteljicu Dragu, jer je ona muslimanka prešla na pravoslavnu vjeru, da bi se mogla vjenčati sa Zurunić Pericom. Bosu je odvode do Mašinskog mosta, gdje su strijeljani Vidovići, maltretiraju je dok ona skače u Sanu, oni je vade, rasijecaju joj grudi i stavljaju na rane so i tako krvavu bacaju u rijeku, pucaju u nju, ubijaju je i u klečećem položaju je zakopavaju. To je činio ustaša Zukić Himzo zv. Čiko. Sanski Most (162 metra nadmorske visine, 44-45 stepeni geografske širine i 15-17 stepeni geografske dužine) leži u dolini rijeke Sane, u jugozapadnom dijelu Bosanske Krajine, između planina

Zašto Sarajevu smeta podsećanje na decu Kozare? | gost: Boris Radaković

Istoričar i kustos Memorijalnog muzeja na Mrakovici, u okviru Nacionalnog parka “Kozara” Boris Radaković, govorio je u emisiji “Relativizacija” Ljiljane Smajlović o ovogodišnjem obeležavanju godišnjice Kozaračke bitke, reakcijama koje je to obeležavanje izazvalo, stradanju civila u Drugom svetskom ratu i posledicama ustaškog genocida nad Srbima. Priredio: Redakcija portala Jadovno 1941.

VLADO ŠEGRT – DŽELAT KOJI SE NIJE POKAJAO: Kako Hercegovina pamti „heroja“ koji je ubijao sopstveni narod

Na današnji dan, prije 35 godina, umro je Vlado Šegrt, za jedne general i revolucionar, za Srbe iz Hercegovine – nemilosrdni egzekutor. Dok je Beograd slavio njegovo ime, Nevesinje i Trebinje su ispisivali spiskove pobijenih domaćina i ugašenih ognjišta. Povodom godišnjice smrti ovog nekrunisanog kralja „lijevih skretanja”, pretresamo činjenice koje je zvanična istorija pokušala da sakrije pod tepih „bratstva i jedinstva”. Istina o krvavom Trifundanu i jamama koje i danas traže pravdu, više se ne može prećutati. U udžbenicima je on general, ministar i narodni heroj. U hercegovačkom predanju, onom koje se prenosi šapatom uz slavsku svijeću, Vlado Šegrt je ostao upamćen pod imenom koje mu je istorija dodijelila prije

NAJNOVIJE VIJESTI

Kolona

Probudila sam se ispod traktorske prikolice, prljava i umorna, još mokra od

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.