Je li vam se ikada dogodilo da imate snažan osećaj da ste negde već bili, iako pouzdano znate da niste? Meni se dogodilo sa Prebilovcima posle čitanja priče “Nikoljdan u Prebilovcima”. Znam i miris i zvuk sela.
Lep jesenji dan mediteranskog podneblja. Devetnaesti decembar. Godina 1941. Sveti Nikola. Narod u našem kraju kaže Nikoljdan. Nikoljdan je krsna slava Prebilovaca. Celo selo osim četiri porodice slavi Nikoljdan. Stojim pred kućom Milana Medića, u
Dragan Radović je snimio film koji je možda i najbolji film o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu! Ono što bi trebalo da rade državni instituti, fakulteti, državna politika i timovi ljudi koji ionako primaju
Srbija je donela Zakon o Memorijalnom centru Staro Sajmište. Uvidom u taj zakon, u predviđenu kadrovsku strukturu i vebsajt, čini se da ćemo u centru Beograda uskoro dobiti Muzej Holokausta. Međunarodna organizacija za sećanje na
Ne malom iskušenju bio je izložen i autor ovih redova kada ga je nakon nedavno objavljivanja teksta „Fenomenologija najvećeg zla“ u „Pečatu“ pozvao direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu i zapretio podnošenjem krivične prijave zbog
Zločin nad Srbima u Kremni je zločin koji je u sjećanju naroda našeg kraja skoro izblijedio, zločin koji pamti još samo nekolicina. Prvi šturi zapisi o ovom zločinu su se pojavili tek 40 godina poslije
Hrvatska i dalje na sve načine želi sakriti, kao zmija noge, postojanje mnogobrojnih masovnih grobnica i jama u kojima su sahranjena ili pobacana tijela ubijenih Srba u vrijeme NDH. Kaže ovo za “Glas Srpske” Dušan
U prilogu objavljenom u listu „Novi Omanut“ br. 31/1998. (Novi Omanut – prilog židovskoj povijesti i kulturi, izdavač Kulturno društvo Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, Hrvatska), citira se broj mrtvih u logorima Slana i Metajna na
Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941. „Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u
Povodom obeležavanja 82-godišnjice početka nacističkog uništenja dela beogradske i srpske populacije, domaćih Jevreja, u logoru Zemun na predratnom Sajmištu, od strane nacističkog okupacionog aparata, sastavljenom od etničkih Nemaca, Austrijanaca i Foksdojčera, neophodno je ukazati na
Za Srbe iz Krajine, akademik Jovan Rašković bio je njihov Ćaća. U Dalmaciji, Lici, na Baniji i Kordunu, deca tako zovu svoga oca. Tu reč naša deca počinju da tepaju, takoreći u kolevci, još dok
Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole
Kod Šaranove jame ljudi su slušali našu pesmu „Teci reko“ koju smo uradili sa našom sestricom Pavlinom Radovanović iz Orahovca kao da je liturgijska, a meni i Blaži klecale su noge, kaže član Beogradskog sindikata
Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio
„Prađeda smo prenijeli u groblje.“ Reče mi brat a glas mu jeca. „Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?“ I nastavi dalje k`o da teret skida. „Znaš onu
Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
