
Mitrovdanska bitka 1992.
Ja, gospodine predsedniče, jedino priznajem sud srpskog vojnika i svog mučeničkog naroda. Samo njima polažem račune i nikom više! Nas su svi ostavili. Čekaju da padne Nevesinje, da se prospe Hercegovina. Piše: Mišo Vujović Komandant „Vi ste taj čuveni komandant Gušić?”, arogantno mu se obratio predsednik Parlamenta. „Čuo sam svašta o vama, i dobrog i lošeg”, nastavio je, sastavljajući guste obrve ispod kojih je prodornim pogledom gledao komandanta jedne od najuspešnijih brigada Vojske Republike Srpske. Pukovnik je stajao u poluraskoraku, u modro zelenom kombinezonu, zavrnutih rukava do lakata. Sed, kratko ošišan, pravilnog, malo izboranog lica, ukrašenog plavim očima, desnom rukom oslonjen na revolver, podsećao je na Li Marvina iz filma

