arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Košare simbol junačke odbrane od NATO sile

Godišnjica početka jedne od najvećih bitaka tokom agresije na SRJ 1999. godine. U žestokim okršajima poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije Izvor: Izvor: VEČERNjE NOVOSTI ; Autor: RADE DRAGOVIĆ/J. L./G. Ć. , april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U rano jutro 9. aprila 1999. godine, padinama Juničkih planina i Prokletija zagrmela je snažna minobacačka i artiljerijska paljba. Kiša granata koja se prosula po položajima na granici sa Albanijom označila je početak jednog od

Ovo su srpski vitezovi koji su NATO zlikovcima stali na put…

Jugoslovensko-albanska granica, 24. mart 1999. Tačno u 18,40 dežurni u operativnom centru jedne od jedinica VOJIN Vojske Jugoslavije dao je treću uzbunu u poslednja 24 sata. Dve minute ranije dobio je sve potrebne podatke putem automatizovanog sistema VOJIN, AS-84, kojeg su radari TPS-600 i S-600 na novim izmeštenim ratnim pozicijama nahranili svim podacima o dolazećim avionima i krstarećim raketama NATO-a iz područja severno od Krfa. Četiri holandska F-16 poletela su u tog 24. marta 1999. u 17,45 s aerodroma Amendola, Italija. Iznad Jadrana su imala prvo tankiranje gorivom, da bi zatim preko Albanije ušli u vazdušni prostor SRJ. Potpukovnik Jon Abma leteo je na čelu formacije od četiri F-16, kada

KOŠARE (2): Rat na karauli je počeo 30. septembra 1998.

Do 24. marta 1999. godine nismo preduzimali nikakve posebne nove mere, jer smo ih preduzeli još 1998. godine, objašnjava pukovnik Duško Šljivančanin koga je početak NATO agresije zatekao u Đakovici Početkom 1998. godine dolazi do eskalacije sukoba u južnoj pokrajini Srbije. Nasrtaji na granicu su sve žešći, sukobi dobijaju obeležja ratnih okršaja. Vojnik Đula Dorni iz 74. graničnog bataljona Podgoričkog korpusa gine 7. maja 1998. godine. On je prvi graničar koji je nastradao u sukobima 1998/99. godine. – Otprilike u to vreme karaule „Košare” i „Morina” (susedna karaula) su blokirane i upravo tada se VJ prvi put angažuje unutar Kosmeta, i to zbog snabdevanja ovih karaula. Sećam se da je

KOŠARE (1): Jači od OVK pešadije i NATO avijacije

U borbama učestvovale mnoge jedinice Vojske Jugoslavije, ali su tokom prva dva dana napad neprijatelja zaustavili pripadnici 53. graničnog bataljona – mladići na odsluženju vojnog roka i nekoliko starešina Visoko u Juničkim planinama, na oko 1.000 metara nadmorske visine i oko 30 kilometara od Đakovice, nalazila se karaula „Košare”. Oko 500 metara iznad nje bila je jugoslovensko-albanska granica. Sama zgrada karaule izgrađena je sedamdesetih godina 20. veka, kada i druge karaule na toj granici. Uoči početka NATO agresije u njoj je boravilo oko 130 vojnika, mladića na odsluženju vojnog roka, osim komandira i njegovog zamenika, koji su bili podoficiri. Na današnji dan pre dvadeset godina počela je bitka na Košarama,

NAJMLAĐI STRADALNICI NATO AGRESIJE: 79 dečjih žrtava za 78 krvavih dana

Podsećanje na vreme kada su, pre dve decenije, bombama ubijani i mali anđeli. U dnevniku nezaborava i opomene „večernje Novosti“ u spomenik na Tašmajdanu upisale i redni broj smrti Bombe su im prekinule zagrljaj sa roditeljima. Jedinim utočištem,poslednju toplinu. Presekle prvi dodir mladalačke ljubavi i prvi poljubac. Prvu setvu devojčice na očevoj njivi. Igru na mostu. Na putu do škole. U kupatilu, pogodile malenu Milicu Rakić. Zaustavile smeh i radost detinjstva u podrumu Milića, jedne obične surduličke kuće. Otrgle curicu od majke koja ju je na svet donela posle osam meseci borbe da u kolevci zaljulja jedino potomstvo. Projektili su ih zaustavili i u povratku kućama. To su albanska deca,

Milan Ružić

Milan Ružić: O srpskom stradanju

Posećujući mnogobrojna mesta stradanja, shvatio sam da je nama Srbima zabranjeno da imamo svoja i da ih tako nazivamo. Zabranjeno nam je od strane drugih, ali što je najgore, zabranili smo ih i samima sebi. Gde god smo stradali, to nije bila jedina cena koju smo platili, već je to stradanje našeg naroda poslužilo da se predstavi kao stradanje nekog drugog naroda koji smo, navodno, mi ubijali. Svako stratište je bilo izgovor za novi teror nad Srbima, ili za novo prećutkivanje nacionalne istorije zarad nekakvih nadnacionalnih interesa u koje je verovao samo narod koji je svoju naciju tako izdavao, tačnije Srbi. Mesta naših stradanja nisu sva ni obeležena. Umesto da

Sandra Blagić: Ponavljanje mračne istorije

Te, ne tako davne, 1995. godine, desio se još jedan egzodus, pogrom Srba. Sjećam se kolone ljudi, žena, djece, staraca na traktorima, konjskim kolima, automobilima. Nepregledna kolona, izmorenih, namučenih, gladnih. I ja sam to iskusila ’92 godine, kada se naš autobus zaputio ka Srbiji. Tako i te ’95 godine Kpajišnici napustiše svoja vjekovna ognjišta i krenuše u nepoznatom pravcu. Oni koji su ostali, većinom stariji ljudi, nisu preživjeli.Ubijeni na kućnom pragu, spaljeni, izmrcvareni, vezani žicom, iskopanih očiju, ostavljeni da trunu. Kasnije su pokopani u masovne grobnice, koje ni danas nisu otvorene zbog NDH. Sadašnja NDH slavi Oluju kao što je u Drugom svjetskom ratu slavila Jadovno, Jasenovac, Donju Gradinu, Jastrebarsko,

Savo Štrbac: Sećanje na NATO zločin u Surdulici

Oni koji su naređivali ili ubijali starce i decu po staračkim domovima i izbegličkim kampovima, za počinjeni zločin moraju i odgovarati. U toku noći 30/31. maja 1999. NATO avioni u „humanitarnoj misiji”, nazvanoj „Milosrdni anđeo”, u Surdulici su bombardovali Gerontološki centar, Sanatorijum za plućne bolesti i paviljon u kojem su bile smeštene izbeglice iz Republike Srpske Krajine. Tom prilikom je ubijeno 20, a povređeno 88 osoba. U zapisniku o uviđaju, koji je trajao od 1. do 3. juna 1999, zavedenim kod Opštinskog suda u Surdulici, pod brojem Kr.113/99, utvrđen je identitet 16 „skupova delova leševa”: Malobabić Milena, rođ.1979. u selu Gornji Sjeničak, opština Vojnić; Malobabić Bosiljka rođ.1946. u selu Ključ,

Aleksandar Nećak: Nemoj cvileti, uspravi se i budi GRAĐANIN.

Na vest da je na času geografije za šesti razred, emitovanom preko RTS 10. aprila, predavač prikazao NATO kao „vojnu zajednicu čiji je cilj rešavanje sporova između zaraćenih strana“ i da se radi o miroljubivoj organizaciji koja miri i rešava sporove, reagovao je Aleksandar Nećak, dugogodišnji predsednik federacije jevrejskih opština Srbije. Tekst objavljen na fejsbuk stranici udruženja Jadovno 1941. objavljujemo u celosti: Izgleda da se nikada nećemo izlečiti od pogubne potrebe ukazivanja na ozbiljne društvene probleme i istovremeno ne navođenja punih imena i prezimena svih u lancu stvaralaca tih problema. Da li je moguće da bilo koja pogubna istorijska laž bude ponuđena mladoj generaciji na upoznavanje sa njom, na usvajanje,

Ruševine karaule Košare nakon završetka rata

Danas 20 godina od početka bitke za Košare

Danas se navršila 21 godina od početka bitke za karaulu Košare na Kosovu i Metohiji u kojoj je poginulo 108 srpskih vojnika u neravnopravnoj borbi sa snagama terorističke OVK, regularne vojske Albanije, uz vazdušnu podršku NATO-a. Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Jugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača. Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i

Marija Tošović iz Merdara u bombardovanju izgubila ćerku i muža : Rođenje Anđelke kao uteha za bolne rane

Sećanje žena koje su 1999. godine bile trudne na strepnju gde će se i kako poroditi: Bila sam u sedmom mesecu trudnoće kada su mi ubili najmilije Nikom nije bilo lako te 1999. godine, kada su gotovo tri meseca našu zemlju zasipale NATO bombe, ali je ženama koje su u tom momentu bile trudne bilo još teže: brigu i strah za živote nerođene dece nikada neće zaboraviti. Umesto uz smeh i zvuke muzike, najlepši period u životu provodile su uz zvuke sirena, u podrumima, a ne u parkovima i šetnjama. Uz stravične vesti o smrti najbližih, prijatelja i komšija, dok su strepele kako će se i gde poroditi, hoće li

Sputnjik: Ko koči rad Vladinog tela na utvrđivanju posledica NATO bombardovanja

Prvi i jedini sastanak Upravnog odbora Zajedničkog tela sazvan je 11. juna 2019. godine, posle godinu dana od potpisivanja Sporazuma, podsetila je doktor Zorka Vukmirović. Telo četiri ministarstva Vlade Srbije koje treba da utvrdi posledice NATO bombardovanja, formirano još pre godinu i po dana, praktično još nije zaživelo, jer je njegov rad zakočen. Posle održanog samo jednog sastanka, sagovornici Sputnjika sumnjaju da postoji jak pritisak da Srbija ne utvrdi posledice NATO bombardovanja. Članica tog tela, neurohirurg i vršilac dužnosti direktora Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije doktor Danica Grujičić obelodanila je ovih dana da ideja o radu tog tela nije realizovana. Ko koči rad Vladinog tela na utvrđivanju posledica NATO

Vuković: Bira se najprikladnija lokacija za spomenik žrtvama NATO bombardovanja

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Nenad Vuković rekao je da su u toku razgovori o najprikladnijoj lokaciji za spomen-obilježje žrtvama NATO bombardovanja od kojeg stanovnici Srpske i danas osjećaju posljedice. Vuković je rekao Srni da je u 2019. godini prvi put ustanovljen 9. septembar kao datum sjećanja na žrtve NATO bombardovanja iz 1995. godine. On je podsjetio da je, u saradnji sa opštinskim boračkim organizacijama, obezbijeđen republički status za obilježavanje egzodusa sarajevskih Srba 16. marta, dok je Vojničko groblje Mali Zejtinlik na Sokocu dobilo status spomenika od najvećeg značaja za Republiku Srpsku. Vuković je dodao da je Skupština grada usvojila zaključak da će grad finansirati izradu idejnog rješenja i projekat dva važna

Glasanje za NATO mora biti krivično djelo protiv ustavnog uređenja Republike Srpske

Okrugli sto u Narodnoj skupštini Srpske održan na inicijativu SNP Izbor je naš. Predložena dopuna Krivičnog zakonika RS koja bi glasila: „Predstavnici iz RS, izabrani ili delegirani u svim zajedničkim institucijama BiH (Predsjedništvo BiH, Predstavnički dom i Dom naroda BiH) koji bez referendumske odluke građana Republike Srpske glasaju o članstvu BiH u međunarodnim vojnim savezima ili organizacijama, kazniće se zatvorom u trajanju od dvije do dvanaest godina“ Predsednik SNP Izbor je naš Dane Čanković: Predloženom dopunom bi se olakšala pozicija srpskih političara u zajedničkim institucijama u eventualnoj situaciji pritiska stranaca na njih ili u slučaju kada srpski član u Predsjedništvu BiH ne bi iskoristio svoje pravo zaštite vitalnog nacionalnog interesa

Slobodan_Antonic_media_centar.jpg

Slobodan Antonić: Mogu li Hrvati biti Srbima saveznici u BiH preferansu

Jasno je da je za Srbe flertovanje s idejom trećeg, hrvatskog, entiteta u BiH poprilično rizična igra. Slobodan Antonić (Foto: Medija centar) Ovo je moj treći tekst na portalu „Sve o Srpskoj“ o nezavisnoj Hrvatskoj 2.0. Sadržaj prethodnih članaka vidi se iz naslova: Udari na Srbe nisu incidenti, već deonice stoletnog projekta istrebljenja i Građanističko zatrpavanje „Oluje“ – dokle više. Sada ću, pak, da se pozabavim pitanjem strateške saradnje s Hrvatima u BiH. Saradnja, naravno, već postoji, pre svega u zajedničkom otporu bošnjačkom šovinističkom unitarizmu. Bošnjaka u BiH je 50%, koliko Srba i Hrvata ima zajedno. Zato se predstavnici bh muslimana trude da vode igru u BiH. Nametanje „svog“ Hrvata

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.