arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

PREŽIVEO SAM JER NISAM JEO OTROVANU HRANU: Svedočenje Bože Vidačkovića iz Gradiške, koji je preživeo mučenje u dečjem logoru Sisak

Samo ovako može se opisati prava istina svega što se dešavalo u logorima NDH, a što sada biskupi iz Zagreba relativizuju i negiraju. O patnjama u fabrici dečje smrti u Sisku za „Novosti“ je, 2018, dve godine pred smrt, svedočio logoraš Božo Vidačković iz Gradiške. To je bila njegova rana ceo život. Rođen je 1933. u potkozarskom selu Cimiroti, odakle je sa ocem, maćehom, te četvoro braće i sestara u novembru 1941. godine izbegao žestoku ustašku ofanzivu. U junu 1942. počeo je stravičan pokolj Srba na Kozari. Zarobljeni su i oterani u logor Stara Gradiška. Tu su ih ustaše tukle 15 dana, zatim su ih prebacili u Jasenovac. Na putu

08. januara 1943. zatvoren logor u Sisku

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao „Prihvatilište za djecu izbjeglica“. Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom „Ženske loze ustaškog pokreta“ i „Ustaške nadzorne službe“. Neposredno upravljanje „dječjim prihvatilištem“ bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Djeca su ovdje,

Ilić: Donja Gradina – najveće stratište srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu (VIDEO)

U nedjelju, 12. maja u Donjoj Gradini biće obilježen Dan sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Uz prisustvo zvaničnika Srpske i Srbije, očekuje se oko 15.000 građana, uključujući i veliki broj školske djece. Dragoslav Ilić, istoričar Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica rekao je da je Donja Gradina najveće stratište srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. – Donja Gradina je ustašama služila za izvršenje masovnih zločina i pokopavanje žrtava – rekao je Ilić. Istakao je da je postojao čitav niz bestijalnosti nad žrtvama. – NDH je sprovela genocid nad Srbima, Jevrejma i Romima – rekao je Ilić. Istakao

ISPOVEST: Svuda oko mene su se previjala mala deca u bolovima: Jovo Kovačina je kao dečak prošao kroz pakao logora NDH u Sisku

Jovo Kovačina (83), koji je sa sedam godina dospeo u logor, o danima smrti i užasa: Od trbušnog tifusa umrli moj brat Lazar (2,5) i brat od strica Gojko (3). Spavali smo na slami, bez ćebadi, polugoli čekajući kada će doći kraj. Jovo Kovačina (83) imao je nepunih sedam godina kada je, sa bakom i dvoipogodišnjim bratom, dospeo u pakao NDH logora u Sisku, u stočne barake kod stadiona Siscia. Bio je oktobar 1943. Ozloglašeni dečji logor, iz kog je Diana Budisavljević spasavala decu, prestao je da postoji još u januaru te godine, ali je u okviru logora za odrasle i dalje opstajao deo za decu. U logor, koji su

Dečji koncentracioni logor, dečje groblje, dečja patnja – zašto se sve to dozvoljava

Planirajući odlazak na 80-godišnjicu obeležavanja stradanja dece u sistemu koncentracionih logora u Sisku i okolini, čitajući dokumentaciju i studije o nesvakidašnjem strašnom pogromu dece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nastojao sam da isključim bilo kakav dnevno politički odnos, pa čak i kada je reč o revizionizmu. Piše: Veran Matić Razmišljao sam samo o deci koja doživljavaju neverovatnu patnju, bol, glad, tugu… Odvojena od roditelja, odvojena od braće i sestara, odvojena od bilo kakve normalnosti, kako umiru ili kako preživljavaju zahvaljujući retkim humanim podvizima i ljudima. Razmišljao sam o proporciji umrlih / spašenih, najviše u akciji Diane Budisavljević, ili čovečnosti Ante Dumbovića i drugih. Tu humanost i požrtvovanje sam mogao da pojmim,

Sputnjik kod Srbina, Spilbergovog junaka, koji je „uhapšen“ i poslat pred – Gadafija

Da sudbina slikara i vajara Nedeljka Goge liči na uzbudljiv filmski scenario, potvrdio je svojevremeno i Stiven Spilberg: slavni oskarovac je jedan deo Gogine životne priče smestio u dokumentarac i potom mu izrazio zahvalnost. Na ćirilici! Bežeći od beogradske buke, umetnik Nedeljko Neđo Goga odlučio je pre dve decenije da u zelenilo i tišinu Vrnjačke banje smesti svoj svet. Njegova kuća — atelje, okrenuta ka planini Goč, svojevrsna je galerija slika, pejzaža, aktova, skulptura, knjiga… I sećanja… I mada mnoga od tih sećanja nisu laka za nošenje, a po užasima kojima su ispunjena prete da bace senku na lice ovog osamdesetogodišnjaka, Goga nas dočekuje sa širokim iskrenim osmehom srećnog i ostvarenog čoveka. Kako i ne bi, kaže, dok nam otvara vrata svoje kuće, kad je ovih dana završio i prvu

Nataša Mataušić, hrvatska istoričarka: U Sisku nije bilo nikakvo Prihvatilište nego ustaški logor za djecu sa Kozare

U Sisku se, bez svake sumnje, tokom 1942. godine nalazio ustaški logor za srpsku djecu, a ne prihvatilište, kako to dio hrvatske javnosti danas pokušava da prikaže, tvrdi hrvatska istoričarka Nataša Mataušić reagujući na nedavno prikazivanje dokumentarnog filma “Dječije prihvatilište Sisak”. Autor: Veljko Zeljković Autor ovog filma je pokušao da pokaže kako je u Sisku bilo napravljeno “prihvatilište” za djecu sa područja Kozare i potkozarskih sela, sa Banije i Korduna, te iz Slavonije, a u kom se ustaški režim navodno brinuo o ovim nesrećnim mališanima čiji su roditelji, a što je prećutano,  poginuli, ubijeni ili odvedeni u Jasenovac ili neki od njemačkih nacističkih logora.Mataušićeva, koja uskoro brani doktorat na temu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.