arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Oluja nas donela na Kosovo i Metohiju, sada nam preti nova! Prelomni dani za Srbe u Leposaviću

Trideset godina čekam da ponovo imamo svoju kuću, dva rata i tri mesta boravka su iza nas. Tri decenije života u jednoj sobi po kolektivnim centrima. Sada kada mi je dete konačno proslavilo rođendan u pravom domu, žele da nam otmu ključeve našeg stana u Leposaviću. Doma koji smo godinama čekali, koji nam je dala naša država. Nemoćni smo. Ovo za Sputnjik priča Dragana Adžić, izbeglica iz Gline u Hrvatskoj, koja od Oluje živi na Kosovu i Metohiji: „Lično je njihov predsednik opštine Ljuljzim Hetemi pretio, rekao je mojoj majci da izađe iz stana koji je dobila i preseli se kod nas, ili će mene izbaciti sa troje dece iz mog stana“. Porodica

Heroji sa Košara: Pokojni Vasiljević čuči u sredini, pokojni Taricić sa šlemom Foto: Plamen

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih „preko veze“ smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

Kosovski novomučenik otac Hariton

Tog 15. juna 1999. godine, nešto pre 11 sati, otac Hariton je ispred episkopskog dvora u Prizrenu primio svoje poslednje poslušanje. Trebalo je otići u grad, po hranu. Rekavši „Neka je blagosloveno“, krenuo je automobilom, bez straha. U samom gradu bio je zaustavljen od trojice terorista i legitimisan. Odmah po legitimisanju, teroristi crnih uniformi i još crnjih duša odveli su ga njegovim autom u nepoznatom pravcu. Ovo se dešavalo naočigled nemačkih vojnika u sastavu NATO „mirovnjaka“. Ceo događaj video je i jedan nemački novinar, fotografisao i istog dana obavestio episkopiju. Počeo je golgotski put novog Hristovog mučenika. Na njegova pleća stavljen je poslednji i najteži krst – mučeništvo za Hrista.

Đurđica Dragaš: Usudio se Srbin da na Gazimestanu digne tri prsta!

Mi smo dobri samo kad ćutimo i kad se sklanjamo, kad se izvinjavamo i priznajemo sve što nam „stavljaju na teret“. „Gledaju nam kroz prste“ samo kad igramo po njihovim pravilima. Nije Risto Jovanović, Srbin iz Podgorice, kako sam sebe predstavi pred sudom u Prištini, slutio da će se njegov put na Gazimestan završiti u kazamatu „nazovi države“ Kosovo. Ali eto… učinio je Risto „neoprostivo“! Sugerisao je policajcima da, na Vidovdan, ne pretresaju monahinju koja je krenula na Gazimestan. Bilo je to dovoljno da na njega, kao na ozloglašenog teroristu, skoče specijalci. Njih deset na jednog Rista!!! Bahato, bezobzirno, nadmeno.. stavili su mu lisice na ruke i počela je još

Ković

Miloš Ković: Vidovdanska beseda na Filozofskom fakultetu

Vidovdan je, bez sumnje, najznačajniji datum u srpskoj istoriji, bremenit značenjima i skrivenim smislom. To nije samo sećanje na jedan veliki istorijski događaj. Kosovska bitka je, zaista, označila pravu smenu epoha, prelazak iz doba veličine i slave u vreme vazalstva i robovanja. Srbija, Bosna i Zeta opstale su, istina, još ceo vek, bogat raznovrsnim dostignućima. Bio je to, ipak, život u senci kosovskog poraza, u osluškivanju topota turskih konja i iščekivanju konačnog sloma. Istoričari će marljivo beležiti kosovske i pokosovske događaje. Primetiće da je poraz Srba u Maričkoj bici bio možda još veći i odsudniji. Rekonstruisaće tok Kosovske bitke i ispitivati dvosmislene vesti o tome ko je, ustvari, u njoj

Sećanje na preminulog vladiku Atanasija: od Kosova do Jadovna

„Pobegao sam iz kasarne iz Vučitrna i, za Božić, otišao u crkvu u Babinom Mostu da se pričestim. Opaze me i prijave, pa sam bio deset dana u zatvoru. To su mi najlepši dani – nisam nosio petokraku i nisam morao da pozdravljam oficire”, ovako je svoju životnu, iskustvenu kosovsku priču započeo Zoran Jevtić. Zamonašio se 1960. kad je stigao sa Kosova i dobio ime Atanasije. Od tada se Kosovo i Atanasije ne razdvajaju.  Predanje kaže da su oko te drevne crkvice, u kojoj se pričestio, sahranjeni učesnici Kosovskog boja, a bliža istorija beleži da su stradale i pomrle srpske vojnike iz povlačenja tokom Prvog svetskog rata sakupljali po kosovskoj

Ko su Arnautaši?

Balkanološkim istoričarima i etnolozima je dobro poznat proces konvertiranja (preveravanja) autohtonog etničkog srpsko-slovenskog stanovništva Kosova i Metohije (KiM) prvo u islamsku veroispovest i konačno u albansku (arbanašku, šćipetarsku) nacionalnost – proces koji je bio najaktivniji u 19. veku. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović, Vilnjus, Litvanija Kod mnogih kosmetskih albanskih fisova (plemena) postojalo je kolektivno pamćenje o konvertovanju u islam iz hrišćanstva čak i u 20. veku. Sredinom 19. veka se znalo da je većina albanskih fisova na KiM u prošlosti (kad su bili hrišćani) slavila slavu što je jedan od najjačih argumenata o njihovom iskonskom srpskom poreklu. Za mnoge fisove se tačno zna i koje su slave slavili (npr.,

Miloš Ković: Plan za reintegraciju Kosova i Metohije je spreman (VIDEO)

To je velika tema za celi svet, taj sukob elita i naroda. Po anketama, narod stalno daje jedan odgovor za KiM i njegovo interesovanje je veliko. A te elite i kvazielite osećaju da to dolazi, i da dolazi od crkve i naroda. „Od ubistva Karađorđa 1817, malo je političkih ubistava u istoriji srpskog naroda do danas u koje nisu na ovaj ili onaj način uključene svetske sile. Uključujući i abdikacije i svrgavanja“, zaključuje istoričar Miloš Ković u emisiji „Srpski sv(ij)et“ priču o stradanju Srba u novijoj istoriji, od bombardovanja, martovskog pogroma, ubistva Zorana Đinđića, ali i smrti Slobodana Miloševića. „Odakle dolazi Bil Klinton, Toni Bler, Medlin Olbrajt? Odakle dolazi Ante

Miloš Ković: Naš cilj mora da bude oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda

Mi smo na silu rasparčani u procesu razbijanja Jugoslavije i mislim da bi naš cilj trebalo da bude ujedinjenje srpskog naroda, rekao prof. Ković. Miloš Ković (Foto: Sputnjik) Iako Džozef Bajden nije ni ušao u Belu kuću, iz SAD i sa zapada je lansirana ideja da bi Srbija i Balkan mogli da postanu deo EUgoslavije. Istoričar Miloš Ković smatra da su SAD imperija na zalasku koju ne treba potceniti, ali da bi priznanje nezavisnosti Kosova zarad liderske uloge na Balkanu značilo da sami sebi testerišemo granu na kojoj sedimo. S obzirom na naše najneposrednije iskustvo sa Bajdenom i njegovim saradnicima, uključujući i ljude iz administracije, njihov slogan povratak Amerike ne zvuči

ISTORIČAR MILOŠ KOVIĆ ZA NOVOSTI: Smrt patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija je završetak jedne epohe

Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, istoričar Miloš Ković došao je na sahranu patrijarha Irineja. On je, u izjavi za Novosti, rekao da je smrt patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija i vladike Milana kraj jedne epohe. – Odlazak svakog patrijarha SPC je završetak jedne epohe. Videli smo šta je to značilo kada nas je na ovom svetu napustio patrijarh Pavle. Sa patrijarhom Irinejem završava se jedna epoha, i to vidimo i po tome što su se gotovo u isto vreme upokojili i mitropolit Amfilohije i vladika Milutin. Dolazi novo vreme, koje ne mora da bude loše po nas. U Crnoj Gori smo posle dužeg vremena osetili ukus pobede, i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.