arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ciganska je tuga pregolema

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

Saranova_jama.jpg

Milan Ružić: Noćas zvale su me jame

Noćas zvale su me jame, usta sam im zapušio tamjanom i oči oslepeo svećama. Sad svi polako, svako u svoju jamu. Dok je jama, biće i Srba što nad njima, to u njima. Jama Kapavica (Foto: Slobodna Hercegovina) Noćas zvale su me jame – crne rupe srpske istorije. Obilazio sam ih lak poput pera kojim nisu ispisana imena svih onih koji su u jamama zanoćili zanavek. U svaku sam glavu proturio prema onima koji su svoju u tom mraku gubili i ljubio stene, palio sveće, suzama spirao prašinu zaborava sa njih. Ne znam da li ste ikada bili blizu tih jama, a neko vaš sigurno jeste ako ste srpskim imenom

Slavko Vasić iz Adaševaca, preživeli zatočenik Jasenovca

Pokušaćemo da iznesemo potresni deo jedne životne istorije, kratku istinu čoveka koji pune tri godine nije nosio zvučno ime – čovek – jer to nije bio – ne svojom krivicom. Živeo je pod okolnostima gde se ljudski život nije cenio – bio je bezvredan. Nosio je samo broj kao zatočenik Jasenovca. Spasao se poslednjeg dana iz „fabrike smrti“, iz strašnog pakla, 1945. godine, ispred poslednjeg krvavog obračuna ustaša nad preostalim zatočenicima, pred njihovo bezglavo povlačenje i izbezumljeno bekstvo sipred jedinica Narodnooslobodilačke vojske. Hteli su svaki trag i svedoke da unište, što im je samo delimično uspelo. Slavko Vasić, ćurčija u krojačkoj zadruzi u Šidu, pričajući otresnu priču o užasnim nedelima

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

Sve barake u Slani bile su ograđene bodljikavom žicom u nekoliko redova

Na današnji dan zatvoren logor Jadovno

English Na današnji dan 1941. godine zatvoren je ustaški kompleks logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, koji je bio preteča ozloglašenog jasenovačkog logora, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno” Banjaluka. “Svega oko 2.000 preživjelih stiglo je 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac”, rekao je predsjednik ovog udruženja Dušan Bastašić. Bastašić podsjeća da su zatočenici na željezničku stanicu Jasenovac stigli u 7.00 ujutro, gdje su ih ličke ustaše predale zločincima iz sastava 17. ustaške satnije. “Tek nakon sata pretraživanja i ispitivanja, istjerali su ih iz vagona, svrstali ih dva po dva, povezali žicom i poveli prema logoru, udaljenom od željezničke stanice oko pet kilometara”, naveo je Bastašić. On je rekao da je jedan od preživjelih

Dušan Lj. Kašić: Srpska crkva u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Prema podacima s kojima je Sveti sinod raspolagao 1943, približan broj do tada pobijenih Srba u NDH iznosio je oko 700.000. Manhatan uzima da je poginulo 850.000 ljudi, žena i dece Autori: Zoran Čvorović, Vladimir Dimitrijević Umesto uvoda Pred čitaocima se nalazi tekst uglednog srpskog crkvenog istoričara, pokojnog prote Dušana Kašića, koji je, na osnovu crkvene dokumentacije i vrednih istoriografskih poduhvata, napravio sintezu o stradanju SPC i naroda u ustaškoj NDH. Ovaj sintetički tekst je izvrsna brana savremenom revizionizmu, koji se, pod izgovorom „naučne objektivnosti“, podmeće srpskom narodu, a koji zagovaraju (O, tempora! O, mores!) čak i pojedinci u samoj SPC. Oni novim istraživanjima pristupaju kao da je u pitanju

Dr OTO RADAN

Dr Oto Radan, svjedok koji je preživio logor Slanu

Svjedok koji je preživio logor SLANU Tragajući za materijalnim podacima i ne gubeći nadu da je pod tučom nevremena ipak netko preživio, preko, sada već pokojnog književnika, Marijana Matkovića, saznao sam za impozantnog vremešnog čovjeka koga sam takvim osjetio čim sam ga ugledao. U svom skromnom zagrebačkom stanu, sa jazavčerem kraj nogu, sačekao me pravnik dr Oto Radan, sada penzioner. Kopajući po paklu SLANE i upoznavajući njenu surovost, čovjeku odjednom postane nevjerovatnim da sretne ovako staložena i samozatajna sugovornika koji je uprkos svemu što je prošao sposoban izlagati ovolikom akademskom mirnoćom! A isti je SLANU proživio od njenog prvog do gotovo posljednjeg dana! Ispitujem, dok ga gledam, koliko mora da

Nemanja Zivlak: Tužna poema

Zaboravi li Srbine? Ili te rane više ne bole? Ili su ti pamćenje izbrisali? Možda su sami sebi krivi, Što su se Srbima, Pravoslavnim, U zlo doba pisali i zvali? Još su svježe humke, A ljeta su prošla. Svako ima nekog ko je tamo strada, Zbog vjere i krsta sa čet’ri ocila Što se Srbin zvao, I što nije htio, Da prebjeg bude, Iz Hristovog pravednog, Stradalnoga stada. Teška je tuga, Kao kamen mlina, Kao bol oca za nejaka sina. Što dušmanske kame pogubiše nejač, Na pravdi Boga, Bez smrtnog’ grijeha, Ostaviše vječno nezaraslu ranu Na srcu naroda, srpskoga, moga. Sedamstotina hiljada! Ili milion i hiljada trista. Stradalna vojska, Svevišnjeg

Malo ko zna da je Jadovno preteča Jasenovca

Prvi logoraši Jasenovca, doveženi iz Gospića preko Jastrebarskog u marvenim vagonima 21. avgusta 1941, bili su preživjeli logoraši kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag. Oni koje hrvatske ustaše nisu stigle pobiti zbog italijanske reokupacije. Bili su prvi logoraši logora I i II, Krapje i Bročice. Velika većina njih je pobijena već do polovine decembra. Donosimo dio zapisa dr Đure Zatezala. Zatočeni u kaznionici Okružnog suda su osjetili znatnu uznemirenost i užurbanost ustaša i kaznioničkih stražara, ali nisu znali šta se dešava van zatvorskih zidova. U zoru 18. avgusta, njih 1.100 su počeli da svrstavaju u već uobičajene kolone i vezuju žicom i uzdužnim lancem. Sve do jedan sat poslije

Kalendar genocida: 02. avgust 1941. – Krvavi Ilindan za Srbe širom NDH

Krvavi Ilindan 1941. za Srbe širom NDH Šušnjar kod Sanskog Mosta. Na Ilindan 1941. godine ustaše i lokalni muslimani su na Šušnjaru kod Sanskog Mosta ubile oko 5.500 Srba i 50 Jevreja. Izvor: TREĆI OKRUGLI STO „ŠUŠNjAR 1941.“ Vrhpolje, srez Ključ. Na željezničkom mostu u Vrhpolju, 02. avgusta 1941. godine, pobijeno je 50 Srba iz sela Pištanica. Izvor: Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 32. Selo Kljevci, srez Sanski Most. Nakon pokolja Srba iz sela Kljevci 28. jula 1941. godine, nekoliko dana kasnije uslijedio je novi, ovog puta veći pokolj srpskog stanovništva ovog sela. Ustaše su na Ilindan 02.

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Banskom Grabovcu na Baniji

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA BANIJA BANSKI GRABOVAC Budimir Popović i Branko Tadić, Tremušnjak Jabukovac, Petrinja Svaki od dovedenih morao je stati na rub jame, gdje su ga ubijali batovima a neke su postrojavale ustaše u stroj i ubijali iz mitraljeza „U rano jutro 24. jula 1941. godine došli su u selo Banski Grabovac oružnici NDH iz oružničke škole u Zagrebu, ustaše iz Gline i Petrinje, te oružnici iz okolnih oružničkih stanica. Njih oko 500. Odmah su se razišli po susjednim srpskim selima: Vlahović, Luščani, Drenovac i Bačuga. Hvatali su Srbe i odvodili ih

Zlatomir Lazić: USTAŠKI REVIZIONIZAM CRKVE U HRVATSKOJ

Iskreno, mi Srbi smo u konstantnoj defanzivi, sa impulsivnom reakcijom, na mah, bez istrajnosti i kontinuiteta, sa jako oskudnim znanjem naših istoričara. Ne smem ni da pomislim šta bi bilo sa našom kulturom sećanja na stradanje dece u NDH da nije bilo Dragoja Lukića. A Lukić to nije pisao juče, već pre gotovo pola veka. I bio je jedno od te dece. I nije mrzeo Hrvate, naprotiv. Njemu za to nije bio potreban Tito, kao što je danas „srpskim medijima“ i profesionalnim analitičarima, koji ne silaze sa nacionalnih TV, potreban Vučić. Imao sam prilike da u jednom sećanju Jane Koh, koja je kao aktivista Crvenog križa iz Zagreba učestvovala u

GENOCIDNA IDEOLOGIJA HRVATA

− o uzrocima i vremenu nastanka − Piše: Vasilije Đ. Krestić             Državno i istorijsko pravo Hrvatske jedno je od značajnijih pitanja koje je i u ranijoj i u novijoj prošlosti moćno uticalo i još uvek snažno utiče na međusobne odnose Srba i Hrvata. Zbog nedovoljno proučenih hrvatsko-srpskih odnosa,  pogrešnog i tendencioznog tumačenja tih odnosa, koji su i posle Prvog i Drugog svetskog rata ulepšavani i doterivani prema dnevnopolitičkim potrebama, pitanje  državnog i istorijskog prava Hrvatske, koje je u osnovi svih srpskih i hrvatskoh nesporazuma, sukoba, genocidnog stradanja Srba, pa i rata do kojeg je došlo između njih 1991. godine, nije prikazano na naučno verodostojan način. Stoga što se bez

Olivera Šekularac: “Pjesma”

Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi… Pitam se,A ne umem sama… Kako da ne pogrešim,I kako da se ne ogrešim.Kako rečima, suzama izjadanim, okupanim…Da pretke nesahranjene iz jama dočekam..? Pitam se i pitam vas,Znate li možda kako se suze zaustavljaju, pa da se progleda i sagleda,Da se ispoštuje, zahvali,A ne zarida kad vam Jadovno u goste dolazi… Da l’ belu košulju ili crni rubac, večni bakin lički da povezem..?Pa bi i ona zaridala,“Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi…” U zemlju lala i vetrenjača, što predačke vrleti zameni. Gde sam to ja i ko mi u goste stiže, ima li išta svetije i

Ković: Tompsonov koncert pokazao lice većinske Hrvatske

Hrvatska otvoreno slavi jedan pokret i ideologiju koji su na najbrutalnije načine uništili srpsku djecu, žene, starce, muškarce, rekao je istoričar Miloš Ković povodom zagrebačkog koncerta Marka Perkovića Tompsona. “To je ideologija koja stoji iza jednog od najstrašnijih genocida u istoriji Evrope i svakako najstrašnijeg genocida koji je srpski narod podneo. To se danas slavi u Hrvatskoj na ovako masovan način. Ali, posledice mogu da budu pozitivne u smislu gubitka poslednjih jugoslovenskih iluzija među Srbima”, naveo je Ković. Ković je istakao da je ovim koncertom u masovnim razmerama strašno izgledala obnova ustaških ideja i ikonografije, a time se i jasno pokazalo proustaško raspoloženje većinske Hrvatske. “Dovoljno je pročitati tekstove pesama

NAJNOVIJE VIJESTI

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.