arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Pomen

Bogohuljenje komunista u Krajini

Episkop Damaskin (Grdanički), diplomac beogradske Bogoslovije i Muzičke škole, kao i petrogradske Duhovne akademije, s titulom doktora filozofije stečenom u švajcarskom Frajburgu, pomalo introvertni intelektualac, polovinom 1947. godine dolazi u glavni grad NR Hrvatske, u stolicu mitropolita zagrebačkog Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), šest godina nakon što je ustaška vlast uhapsila, mučila i unakazila, pa posle Nedićevoj vlasti predala njegovog prethodnika, Dositeja (Vasića). Piše: Milan Četnik Iste godine, 14. jula, mitropolit je krenuo vozom u Pakrac, sedište pakračke (slavonske) eparhije kojom je administrirao. Na stanici u Pakracu dočekala ga je “rulja sa pripremljenim jajima što je ipak značilo da je nasilje organizovano i dozirano”. Klicali su “dolje razbijači bratstva i jedinstva”

Vladimir Bursać: Šta za mene znači pojam Pokolj?

Zalaganje Udruženja ”Jadovno 1941.” da svoje aktivnosti na očuvanju i razvoju kulture pamćenja stradalih predaka i sunarodnika za vreme Drugog svetskog rata na teritoriji nezavisne Države Hrvatske, podigne na nivo naučne zajednice, zaslužuje veliku pažnju. Nažalost, svedoci smo koliko je tako nešto mukotrpno i naporno, i na koliko nerazumevanja, otpora ili jednostavnog zaobilaženja i prećutkivanja, od strane zvanične naučne zajednice, nailaze entuzijasti i vredni nacionalni radnici. Kao da samo po sebi već nije dovoljno horsko poricanje druge strane da zločina nije bilo, jer se zločini sistematski umanjuju, obezličavaju, stavljaju pod sumnju. Moramo priznati, da to vrlo uspešno, čine sve institucije, zvaničnici, naučnici, verski prvaci i javnost država koje su nasledile

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942. godine

Poslednjih godina učestali su pokušaju minimalizovanja broja žrtava u logorima na području Nezavisne države Hrvatske (NDH), posebno u logoru Jasenovac i u sistemu logora Gospić – Jadovno – Pag. Ovi falsifikati istorijskih činjenica idu do krajnje  besramnosti, čak i preko granice zdravog razuma – do tvrđenja da u Jasenovcu nije bio koncentracioni već radni logor itd. Tome se treba suprotstaviti širenjem istine i zato istinu treba iznositi, posebno mladoj generaciji. Piše: Nikola Milovančev Svakako treba osuditi zločine počinjene na svim stranama, bez obzira ko ih je počinio – neko od pripadnika našeg naroda ili nekog drugog naroda; svaki zločin je plod bolesnog mentalnog stanja pojedinca koji ga je počinio. Međutim,

mekinjar-hram.jpg

Ne zaboravimo žrtve iz Mekinjara

U Selu Mekinjar, Podlapača, kod Udbine u Lici, 15. februara 1943. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i štalama 32 Srba, uglavnom žene s djecom i starce.  Povodom godišnjice ovog strašnog zločina, donosimo imena mučenika ubijenih na današnji dan. *Spisak žrtava nije konačan i definitivan, a selektovan je iz ukupnog spiska žrtava sela Mekinjar koje su vezane za februar 1943. godine. U knjizi se o zločinu tom i okolnim mjestima , između ostalog, navodi:  Selo je spaljeno do temelja a i mnoge žrtve su bačene u vatru. Osam dana kasnije, 23.2.1943, spaljeno je i selo Krbava kojom prilikom je ubijeno 20 lica, mahom starijih ljudi  od kojih je većina spaljena u kući da se ni leševi nisu mogli pronaći.

crna-knjiga.jpg

Žrtve iz Bilajske ulice u Gospiću 1945. godine

15. februar je dan, kada se, osim žrtava iz Mekinjara, sjećamo i grupe gospićkih Srba koji su obješeni 1945. godine. Naše je da ni jedno stratište i zločin ne zaboravimo, bez obzira na broj žrtava. Pokušali smo pronaći nešto više o pomenutom zločinu. U knjizi „Kotar Gospić i kotar Perušić u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945“ u izdanju HAK iz 1989. navodi se sledeće: „Grupu od 10 uhapšenih građana Gospića srpske nacionalnosti ustaše su objesile u noći 15. veljače 1945. godine na telegrafske i elektične stupove u Bilajskoj ulici. U ovoj skupini obješeni su: Sofija i Nedjeljka Teslić kćeri (Nikoline) iz Gospića, Jovo Banjeglav iz Bilajske ulice, Dmitar Obradović iz Gospića, Koka Kekić iz Gospića, Tihomir Oklobdžija,

SJEĆANjE NA KRVAVI TRIFUNDAN: Po komandi Vlada Šegrta komunisti strijeljali 19 mladih Nevesinjki

Na Trifundan 14. februara 1945. godine, Deseta hercegovačka udarna brigada NOVJ, pod komandom zloglasnog Vlada Šegrta, strijeljala je 19 mladih djevojaka u Nevesinju. „Bilo je možda previše strijeljanja… Ja to iz sadašnje perspektive razmišljam, ali iz ondašnje možda i nije, no je trebalo još više“, dio je sramne izjave Vlada Šegrta na tzv. Trebinjskom savjetovanju. Zemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske čete, komandant bataljona Luka Vukalović, komandant zloglasnog Prvog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bileća) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namjene, sastavljena od najspremnijih ideološki motivisanih boraca sa prostora nikšićkog, trebinjskog i bilećkog sreza. Sudeći po riječima Tripa Šarenca, člana Okružnog komiteta KPJ

Ubistvo jednog djetinjstva

U tom srpskom dijelu Čepina rijetko je tko tada bez posebnih razloga izlazio iz kuće i svoje avlije. Sokaci su bili sablasno pusti… Tih nekoliko mjeseci nakon proglašenja NDH prolazilo nam je, s poplavom rasističkih i nacionalističkih zakona u novinama, u atmosferi koju je teško opisati. Bilo je to poput kontinuirane mòre, piše Borivoje Dovniković Bordo u sjećanjima na događaje nakon uspostave NDH. Piše: Borivoj Dovniković Bordo (1930-2022) Borivoj Dovniković Bordo, karikaturista, animator, grafički dizajner, nagrađivani autor animiranih filmova i dugogodišnji saradnik Novosti u kojima iz nedjelje u nedjelju u rubrici “Bordoline” objavljuje karikature, našem je tjedniku ustupio dijelove svojih memoara. Bordo je rođen 12. decembra 1930. u Osijeku i

Prof. dr Gideon Grajf

Gideon Grajf: Ustaše uživale da okrvave ruke, u Jasenovcu stradalo najmanje 700.000

U Hrvatskoj pokušavaju da relativizuju istoriju i smanje broj stradalih Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu, a istorija se zasniva na činjenicama, a broj ubijenih ljudi u Jasenovcu nije bilo manji od 700.000 naglašava dr Grajf U Jasenovcu je na najsvirepiji način ubijeno najmanje 700.000 ljudi, kaže profesor dr Gideon Grajf, glavni istraživač Instituta za holokaust „Šem olam” u Izraelu koji je radio studiju „Jasenovac, Aušvic Balkana”. Povodom toga što u Hrvatskoj pokušavaju da relativizuju istoriju i smanje broj stradalih Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu, Grajf naglašava da se istorija zasniva na činjenicama, a da broj ubijenih ljudi u Jasenovcu nije bilo manji od 700.000. „Brojke su važne, svaki

ANDRIJA ARTUKOVIĆ – HRVATSKI AJHMAN

SAD su sredinom februara 1986. godine izručile hrvatskog ratnog zločinca Andriju Artukovića, ministra unutrašnjih poslova ustaške Nezavisne Države Hrvatske /NDH/. Artuković, jedan od najvećih zločinaca, desna ruka poglavnika Ante Pavelića, uhapšen je u SAD 14. novembra 1984. godine, a izručen vlastima tadašnje Jugoslavije tek u 12. februara 1986. godine. Tadašnje jugoslovenske vlasti sudile su mu samo za pojedinačne slučajeve ubistva, ali ne i za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima, što se i danas smatra farsom i pokušajem da se, u ime bratstva i jedinstva, sakrije suština ustaških zločina. KORISNIK “PACOVSKIH KANALA” Artuković, ministar policije u ustaškoj NDH uhapšen je u Los Anđelesu, pošto je u SAD živio od 1948.

JASNA POPOVIĆ: MATEMATIKA GENOCIDA

Pre nekoliko godina zgrozila me je lekcija u sinovljevom udžbeniku za istoriju u kojoj je pisalo da je bilo ekstremno zabavno da vas kao malog dečaka otmu od roditelja i podvrgnu torturi koja će od vas kasnije stvoriti elitne ubice! Svog naroda, naravno! Samo godinu pre toga, skromno, u jednom pasusu pisalo je da su Srbi došli na teritoriju današnjeg Kosova  odatle oterali, pazite sad – starosedeoce Albance! Dakle, starosedeoce koji će se na nacionalnoj mapi Evrope pojaviti tek 11 vekova kasnije. Te iste Albance, po našem (po biserima) poznatom autoru, Miahljčiću, porazio je još Car Dušan, a na Maričkoj bici, koja je, kao što znamo, skupo koštala srpsku državu,

Ustaški zločini na području Banjaluke: Iz tame izašli, u tamu vraćeni

Zdrav razum govori da ne postoji zlodjelo koje ostaje bez traga, iz prostog razloga što ne postoji zločin bez žrtve. Svaki zločin ostavlja osnovni trag u vidu onoga što pravna nauka naziva corpus delicti – činjenice o počinjenom djelu koja se sastoji iz posljedice sa jedne strane i uzročne namjerne radnje sa druge. U slučaju masovnih ratnih zločina, koji su po svojoj nužnosti uvijek sistematizovane serije postupaka, tijelo zločina nameće se u svojoj brutalnoj očiglednosti: žrtve su nekada bile žive, govorile su, radile su, imale porodicu, posjedovale pokretne i nepokretne stvari, ukratko, postojale su; u međuvremenu su ućutkane, otpuštene, otrgnute od voljenih, opljačkane, nestale, ubijene. Djela ostavljaju tragove, a tragovi

Piskavica

Godišnjica ustaškog pokolja stotina potkozarskih Srba

U isto vrijeme, u februaru 1942. godine kada se u Drakuliću desio stravični zločin, ustaše su počinile još jedan pokolj u potkozarskim selima Ivanjska (današnje Potkozarje) i Piskavica, u kojima je na najbrutalniji način poklano više stotina civila, ali se o ovom zločinu do danas nije pisalo i skoro da mu je zatrt svaki trag. Pokolje u Piskavici i Ivanjskoj partizanska vlast je prećutala, vjerovatno, da bi izbjegla susret sa istinom da su za partizanske diverzije kažnjavani samo Srbi, a ne i pripadnici druga dva naroda. Zemni ostaci umorenih u Piskavici i Ivanjskoj nisu sakupljeni u zajedničku kosturnicu, već su uglavnom ostavljeni da počivaju po seoskim dvorištima, gdje su ih

Đurđica Dragaš: Jama

Oči ne vide, al’ ruke osete, krv, lepljivi strah i vlažnu zemlju koja ih prima k sebi. Prokleta da si… jamo!!! Gole grane  miluju teški oblaci.Miriše na sneg i more, na so i uvelo lišće.Mešaju se vetrovi s juga i lička bura.Samuje Velebit! Vidim je tamo, kraj šumarka… gotovo neprimetnu, neuglednu, tihu.Otkrila je jesen. Prilazim joj klecavim korakom, udrhtalog oka, rasparanog  srca.Sklanjam grane, razgrćem davno uvelu travu i gledam…Gledam u njeno crno, bezdano oko. Nema sam,nema ni glasa, ni suze.Samo zube stežem…. prokleta da si… Na kolenima sam, crna i bolna kao njena utroba.Oči ne vide, al’ srce  čuje.Čuje smeh  okrvavljenih zveri i varnicu s njihovih kandži.Čuje vrisak,  jauke, nevini

USTAŠE RADOMIRU POKLALE SVIH 49 ČLANOVA PORODICE: Knjiga ratnog siročeta od 1942, posle 30 godina dospela u javnost

Mili i rođeni moji, koji ste živi i vi koji to već odavno niste. Posvećujem vam ovu knjigu svedočanstava i dokumenata o ustaškim genocidnim zločinima nad mojim i vašim precima, s jedinom i poslednjom molbom da čuvate i sačuvate uspomene na ove naše mučenike i da sećanja na njih zadržite dugo, dugo, u neprekidnom pamćenju. Dok je 1991. godine ispisivao ovu posvetu na rukopisu svoje tek završene knjige “Jauk i eho jauka srpskog naroda u NDH 1941-1945” Radomir Glamočanin (1925), ratno siroče iz sela Drakulića kod Banjaluke, a docnije uspešan i po dobru upamćen dugogodišnji direktor FADIP-a iz Bečeja, osetio je neopisivo olakšanje – nije to obična knjiga već spomenik,

Rajko Divac

Stradanje na Jadovnu moga oca Rajka L. Divca iz Prijepolja

Moj otac Divac L. Rajko, radio je kao službenik i graničar u više gradova Kraljevine Jugoslavije. To su mesta: Prijepolje, Beograd, Sarajevo, Sesvete (Zagreb), Split i dr. Možda je radio i u Smederevskoj Palanki, ali on nije iz Smederevske Palanke kako stoji u podacima na vašem sajtu. Nema u opštini Smederevska Palanka selo Sopotnica već je Sopotnica u opštini Prijepolje, koja je udaljena oko 300 kilometara, i gde je rođen pok. Rajko L. Divac 1907. godine. Rajko L. Divac je uhapšen u julu 1941. godine od strane ustaša i muslimanske milicije (kao ratne formacije muslimana) kada je NDH okupirala deo Srbije u kojem žive i muslimani čiji su ih „prvaci“

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.