arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

NAJMLAĐI STRADALNICI NATO AGRESIJE: 79 dečjih žrtava za 78 krvavih dana

Podsećanje na vreme kada su, pre dve decenije, bombama ubijani i mali anđeli. U dnevniku nezaborava i opomene „večernje Novosti“ u spomenik na Tašmajdanu upisale i redni broj smrti Bombe su im prekinule zagrljaj sa roditeljima. Jedinim utočištem,poslednju toplinu. Presekle prvi dodir mladalačke ljubavi i prvi poljubac. Prvu setvu devojčice na očevoj njivi. Igru na mostu. Na putu do škole. U kupatilu, pogodile malenu Milicu Rakić. Zaustavile smeh i radost detinjstva u podrumu Milića, jedne obične surduličke kuće. Otrgle curicu od majke koja ju je na svet donela posle osam meseci borbe da u kolevci zaljulja jedino potomstvo. Projektili su ih zaustavili i u povratku kućama. To su albanska deca,

Ranko Radelić: BILOGORSKI PREZIMENIK – Ispravke i dopune 1. izdanja

U subotu, 12. marta 2022. u štampariji „Donatgraf“ u Grockoj završeno je 2. izdanje „Bilogorskog prezimenika“, odnosno, samo ispravke i dopune prvog izdanja objavljenog na 467 stranica. Tako sa novim informacijama imamo pun pregled bilogorske onomastike na 584 stranice. Integralni tekst ovog izdanja (117 str.) možete preuzeti na linku OVDJE, a za ovu priliku objavljujemo uvod u ovu publikaciju. „Večernja Moskva“ je u nastavcima počela objavljivati, čini mi se 1962, roman Mihaila Bulgakova Majstor i Margarita. Bila je to četrnaesta verzija knjige, a vjerovatno bi ih bilo još da autor nije poginuo 1943. Bilogorski prezimenik je profana knjiga koja svoju inspiraciju ne crpi iz nepreglednih pejsaža i trnovitih gustiša vlastite

80 GODINA OD USTAŠKOG ZLOČINA U BILEĆKOM SELU BRESTICE

“Kada bi se u jame hercegovačke, u te tamne bezdanice bez sunčeva zraka, u okrilje žalosti i mraka, slile sve suze koje za srpskim mučenicima proliše majke i sestre, očevi i braća, kćerke i sinovi, e preljevala bi voda iz tihh bedana”, to mi reče jedan čestiti starina u selu Čavšu na obodu Popovog polja gdje ustaše zločin počiniše. Istu priču mogli bi čuti na svakom koraku tužne i žalosne, ali nikad pokorene, nikad utamničene zemlje Hercegove koja još rane izvidala nije. Na današnji dan, u zoru 2.marta 1942. godine srpsko selo Brestice napali su muslimani susjednog gatačkog sreza. U tom napadu poginulo je 46 Brestičana, a 43 ranjeno. Među

“Kad je silovao prvi, bila je svesna, dozivala me je – MAMA”

Radi su muslimani ZVERSKI ubili ćerku (9) Mirjana Dragičević je jedna od prvih žrtava muslimanskih vojnika iz arapskih zemalja koji su činili zla nad srpskim stanovništvom tokom rata u Bosni. Davne 1992. godine, 28. decembra, muslimanska ratna jedinica Armije BiH upala je rano ujutru u selo Donja Bioča. Jedna od prvih žrtava mudžahedina je devetogodišnja Mirjana Dragičević, koju su prethodno na oči majke Rade besomučno silovali. – Ja sam se ovde rodila, živela, udala se odavde, vratila se ’84. godine kod roditelja sa dvoje maloletne dece i ovde sam živela do rata. Fino sam živela sa roditeljima, tu sam radila, imala sam kuću, fino je bilo… – započela je svojevremeno

Anđelko Anušić: ZLODUH DUPLIH STANDARDA

Reč o Poslanici Smilje Tišme profesionalno zagluvelim i zanemelim u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Duboko me je dirnuo i zabrinuo tekst akademika prof. dr Vasilija Đ. Krestića „Ima li Srbija snage i volje da zaštiti nacionalne interese“, objavljen u Pečatu (698, od 21. januara), a povodom opetovane licitacije brojem žrtava ustaškog zločina genocida u Jasenovcu, i neuvršćavanja u dnevni red Narodne skupštine Rezolucije o ustaškom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH (1941–1945). Shvatio sam ga kao protest, kao poslednji apel ogluveloj i zanemeloj, bešćutnoj Narodnoj skupštini – nesavesnoj i nesolidarnoj sa stradanjem svoga naroda tokom Drugog svetskog rata. Ili možda politički ucenjenoj pomirljivošću i saradnjom u regionu –

UBIJALI DECU JER SU BILI SRBI

Ustaše kao deo plana za masovno uništenje srpskog naroda ubijali i slali decu u logore u Norveškoj. Preko 120 dece poslato a 31 dete ubijeno za vreme Drugog svetskog rata u logorima u Norveškoj. ,,Tokom Drugog svetskog rata iz Srbije i nezavisne države Hrvatske stiglo je 4.050 zatvorenika. Ogromna većina njih su bili etnički Srbi. Oko 120 od njih bila su deca mlađa od 18 godina. Od ovih srpskih zatvorenika 2420 je izgubilo život u Norveškoj. Ogromna većina je umrla prve godine u pet logora koje su vodili SS, u nekim od ovih logora smrtnost je bila i do 80%, što je mnogo veća stopa smrtnosti nego, na primer, u

Đurđica Dragaš: Ratni doboši velikih najavljuju stradanje malih, ali obični smrtnici treba da postave jedno pitanje

Ne znam čega se današnja deca najviše plaše. Roditelji bi možda, malo u šali, malo u zbilji, rekli da je oduzimanje telefona „bauk“ od kojeg zaziru, ali ko će znati šta je zaista u njihovim glavicama. Verovatno ni moji roditelji nisu mogli da pretpostave da sam se ja, posle onog najranijeg, „babaroga“ perioda, ustvari najviše plašila rata. Vrlo dobro se sećam s kojim sam strahom gledala Dnevnik i zatvarala uši da ne čujem vesti s dalekog ratišta na kojem su snagu odmeravale dve države sličnih imena. Nije moja dečja logika mogla da „dokuči“ šta je to nateralo Irak i Iran da ratuju kad se već gotovo isto zovu. Sećam se

Dani(j)el Simić: Sveti Sava kao rodonačelnik velikosrpskog genocidaštva

Najbolji način za vršenje agresije na naciju koja je pretrpila težak genocid, jeste zamjenom teza i napadom da je ona genocidna. Društvenopolitička kriza u Dejtonskoj Dolini Plača je upravo posljedica krajnje faze tog opsežnog, međunarodnog procesa preumljenja srpskog naroda u bezuslovno pokoran. Očito protivno životnim nacionalnim interesima, a sa stanovišta svoje tobože neiskupive kolektivne grešnosti. Cilj tzv. „Inckovog zakona“ je to. Misaono zabetonirati da je ubistvom ratnih zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji u julu 1995. godine počinjen, kobajagi, zločin genocida od strane srpske vojske i policije. Zatvorski zaprijetiti bilo kome ko bi naučnim dokazima i naučnim načinom razmišljanja oborio tu tezu (što uopšte nije teško), da sa tim podacima izađe u

U hrvatskoj akciji „Maslenica” poginulo i nestalo 348 Srba, nema kažnjenih za zlodela

Dokumentaciono-informacioni centar Veritas saopštio je, povodom 29 godina od zločina koje su pripadnici Hrvatskih oružanih snaga izvršili na području Ravnih Kotara, da je u operaciji „Maslenica” poginulo i nestalo 348 Srba, od čega 55 civila, prosečne starosti 60 godina. Veritas u saopštenju navodi da su među žrtvama i 34 žene, prosečne starosti 57 godina i troje dece do 12 godina starosti. Među žrtvama je i 65 dobrovoljaca sa prostora Srbije i BiH, koji su došli na Ravne Kotare da zajedno sa domicilnim Srbima brane njihova vekovna ognjišta. Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvetljena sudbina 337 ljudi, dok se na evidenciji nestalih vodi još 11, od čega šest civila,

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Vasilije Đ. Krestić: ŠTA SE TO DEŠAVA U SRBIJI KAD JE REČ O GENOCIDU NAD SRBIMA U NDH?

Već duže vreme, naročito u dvema poslednjim godinama, jedna grupa srpskih istoričara zalaže se za reviziju prošlosti, posebno za reviziju počinjenog genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ova grupa istoričara nastoji drastično da smanji broj srpskih žrtava u čitavoj NDH i u Jasenovcu. Ona poriče dosadašnje procene da je u NDH ubijeno oko 700.000 ljudi i tvrdi da je ubijeno „svega” stotinak hiljada. Takve procene izriču se bez dokaza, ignorisanjem mnogih prvorazrednih izvornih podataka o broju žrtava, kao što su oni hrvatske komisije iz 1945, ili onih izvora nacističkih generala i visokih političkih časnika poslatih Hitleru 1942. i 1943. godine. Zanemarujući postojeće dokaze, istoričari revizionisti se u svojim procenama

Otkrivena Spomen – ploča majoru Milanu Tepiću, heroju koji će ostati upamćen po svojim riječima i djelima

U čast majora Milana Tepića, u ulici koja nosi ime ovog velikog heroja postavljena je Spomen-ploča, koju su svečano otkrili gradonačelnik Draško Stanivuković i Aleksandar Tepić, sin Milana Tepića. Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško – citirajući riječi majora Tepića gradonačelnik je poručio da je Tepić svojim vanvremenskim podvigom svima nama održao lekciju kako se daje riječ i kako se brani sloboda, otadžbina i narod. Dodao je da će zbog toga ovaj istinski heroj ostati upamćen ne samo po svojim riječima, nego po svojim đelima. Stanivuković je istakao da će se o Tepićevom

Eto Bože preko vode…

(ili- Božić dođe, a mi o’đe…) Teško je danas dočarati osjećaj radosti, veselja, uzvišenog poleta i ljepote proslavljanja Božića u Prebilovcima prije i poslije Drugog svjetskog rata. Mnogo toga se promjenilo, usljed rata i drugih događanja koji su nas otrgli od sela. Promjene, možda za ovu priču i bitnije nastupile su ranije, kada se malo ko nadao posljednjem ratu i egzodusu. One su bile u načinu života koji je postajao lakši i udobniji, ali sa drugim obavezama, koje su doprinjele gubitku mnogih dotadašnjih vrijednosti. Što je bilo više plata, penzija, diploma, televizora, mašina, vozila, zarade na pijaci- bilo je i manje vremena za sebe i druge, za rođake i komšije, selo

Đurđica Dragaš: Nemamo rezervni zavičaj

Dok se plamen badnjaka polako gasi, a ljudi razilaze, dođe mi da viknem – ne dajte da ostanem i bez „rezervnog zavičaja“! Od svih verskih praznika, Badnji dan mi je najdraži. Volim tu neku posebnu toplinu koju donosi i trudim se da ga provedem sa porodicom, u jednom lepom vojvođanskom selu. Tako je i ove godine. Radujem se već danima paljenju badnjaka koje se, po tradiciji, organizuje u centru sela, ispred škole i prostorija u kojima se, u nedostatku prave crkve, obavljaju verski obredi. Stižem… vatra već gori… Lepo je, skromno, bez mnogo sjaja i nepotrebnih detalja, ali toplo i prijatno, baš onako kako sam i očekivala. Plamen mi obasjava

„MNOGO VAS JE OSTALO!“: Otvaranje spomenika u Jasenovcu i čuveno obraćanje Srbima od Titove desne ruke

Rano ujutru svi smo se okupili u sali Kulturnog doma u Jasenovcu, seća se Raja Nedeljković, tada prvi čovek SUBNOR Srbije. Uoči početka svečanosti primetili smo da nema ni Vladimira Bakarića, ni Steve Krajačića. Ivan Stevo Krajičić je inače bio komunista i član AVNOJ-A, svojevremeno predsednik Sabora Narodne Republike Hrvatske i Titova desna ruka. Inače je proglašen za počasnog građanina Zagreba i odlikovan je od Tita narodnim herojem. Svečanost je kasnila pola sata jer je predsednik Novske otišao na autoput da sačeka Stevu Krajačića, rekli su nam da zvaničnici ne mogu da se probiju do Jasenovca. Kada smo pitali narod koji je prolazio gde je zakrčen put. Oni nas začuđeno

Episkop bački Irinej: Licitiranje brojem jasenovačkih žrtava – nastavak posleratne apologije ustaštva

Da li Jevreji mogu da navedu imena svih šest miliona žrtava? Naravno da ne mogu! Da li to znači da je i cifra od šest miliona „napuhana”? Naravno da ne znači! U Božićnom intervjuu Episkopa bačkog dr Irineja za magazin „Pečat”, tema je bila i licitiranje brojem jasenovačkih žrtava. Kako objasniti to da broj jasenovačkih žrtava, odnosno broj Srba, kao i drugih naroda stradalih u logoru Jasenovac, ne samo da do danas nije tačno utvrđen već da se u našem vremenu događa snažno i produbljeno „licitiranje” brojevima, uz nesumnjivu koliko i nečovečnu manipulaciju ovim tragičnim činjenicama? Kakav um upravlja time, i koji su ciljevi iza anticivilizacijske, a moglo bi se

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.