arrow up
sveti_vukasin.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

Nemanja Dević: Neće da može, ukoliko pretendujemo na opstanak kao narod i država

Sve se radom da ispraviti i promeniti, no mora da se zasuču rukavi i radi krvnički, bez foliranja. Жrtve genocida nad srpskim narodom u NDH u Drugom svetskom ratu, jedinim istinskim genocidom na Balkanu u 20. veku, mi nismo popisali. Ne zato što su nam branile Švabe, već zato što mi to nismo želeli. Imali smo preča posla. I danas najgrlatiji sr(e)b(r)oljubi lamentiraju nad kukavnim srpstvom ugašenim, a da nikad nisu seli sa starcima iz svog sela pa da bar pretresu šta im se u rodnom mestu desilo. I 44 godine posle Tita naše vlade i mi sami nismo otvorili dosijea i grobnice i iskopali žrtve komunizma koje često oplakujemo

LEZI SRPČE I GLEDAJ U SUNCE: Priče logoraša iz Jasenovca – i kamen bi zaplakao

Brojna svjedočanstva govore o užasima u jasenovačkom sistemu logora. Zvjerske likvidacije i neshvatljiva tortura ustaša nad nedužnim ljudima, bili su svakodnevica zatočenika „fabrike užasa“. Slobodan Grujičić i Danica Praštalo uspjeli su da prežive jasenovačku golgotu. Tešku uspomenu na muke iz logoraških dana, kažu, pamtiće dok su živi. – U logoru nije pucala puška, nego se samo čuo krik, jauk, i bacanje tijela u Savu – prisjeća se Slobodan Grujičić, iz Mašića kod Gradiške. Slike jasenovačkog užasa i danas su žive u očima Slobodana Grujičića, iz sela Mašići. Kao četvorogodišnjak gledao je kako ustaše kamama, maljevima i noževima ubijaju hiljade nedužnih. I sam je u logoru izgubio svoje najbliže. – Izjutra

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam ti, Liko, da l’ sam domaćin ili gost – ti kaži.. Na tvojoj zemlji su živeli i u tvojoj zemlji su sahranjivani svi moji preci vekovima… nisu te ostavili, a ja stigoh posle četiri decenije – ko sam, znaš li… na ognjištu moga dede pitam se prepoznaje li me zemlja i duše mojih najbližih… kome nepravdu da kažem, sa kim bol i radost da podelim… nema odgovora na hladnom jutru, kome da zavapim?  Božija je volja, prihvatam je, ranjena sam, ali sam zahvalna što sam odavde ponikla…  Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznajes li me, zemljo?

Pakao koji su u jamama otkrili arheolozi tokom šezdesetih godina

Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom… Priredio: Nenad TADIĆ U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi. Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata

Đurđica Dragaš: Lika, moja i tuđa

Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Udišem ličko jutro. Miriše poznato, setno, daleko. Miriše na pokošenu travu, detinjstvo i dedino dvorište. Miriše na bunar divoseljački i polje vrebačko. Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Slušam ptice, nemirne od oblaka što prete kišom. Letimo zajedno…. Letimo ka nebu… Prži me sunce na kamenu srušene crkve. Miriše  tamjan sa garavih zidova. Čuje se davno utihlo zvono, dečji plač i pesma devojaka. Čuje se život…veličanstven i dalek, blistav i zgažen. Жivot kojeg nema! Vodi me šuma velebitska,

Uzurpacija i trgovina zemljištem spomen kosturnice i spomen obilježja

UZURPACIJA ZEMLJIŠTA MEMORIJALNOG KOMPLEKSA U OPŠTINI JEZERO I NARUŠAVANJE NJEGOVOG IZGLEDA, ZNAČAJA I VELIČINE Obraćamo vam se sa ciljem da informišemo javnost, relevantne institucije kao i ljude zainteresovane za očuvanje sjećanja na nevino postradale kako se žrtve fašizma iz 1941. godine u našem malom mjestu u Republici Srpskoj ponovo ubijaju nakon 80 godina. Radi se o parcelaciji i razmjeni zemljišta na kojem se nalazi spomen-obilježje iz Drugog svjetskog rata na području opštine Jezero, kao i aktivnostima koje narušavaju dostojanstvo i umanjuju značaj ovog memorijalnog kompleksa. Lokacija je poznata pod nazivom Partizansko groblje, ali najveći dio imena žrtava čini Srpski Pravoslavni živalj koji je postradao u prvim mjesecima osnivanja NDH 1941.

HAN POGLED – NEOTKRIVENI I NEKAЖNJENI USTAŠKI LOGOR SMRTI!

Prema malom broju dostupnih podataka, može se pretpostaviti da se logor sastojao iz tri dijela: ustaškog vojnog uporišta, sabirnog centra i mjesta na kojem su vršene egzekucije. Izvor: NE ZABORAVIMO – BLOG ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. FORMIRANJE I LOKACIJA LOGORATokom 1941. godine nova ustaška vlast je u selu Han Pogled, kao važnom strateškom položaju na putu Zvornik-Sarajevo formirala ustaško uporište koje je u nepoznatom periodu ustaške vladavine, između 1941. i 1942.

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac Genocid nad Srbima 1941 – 1945 (Drugi deo)

Šta je to što natera jednog običnog, civilizovanog Evropljanina da načini takve zločine kakve su Britanci vršili u Indiji, doseljenici u Ameriku nad američkim autohtonim stanovnicima, Severnoameričkim Indijancima, Belgijanci u Kongu ili Hrvati u NDH nad Srbima, posebno u Jasenovcu? Dok smo se mi delili na partizane i četnike, Hrvati su imali posebnu vrstu kame, noža, koju su nazivali srbosek, i koja je služila isključivo za ubijanje Srba, bez obzira da li su komunisti ili pripadnici regularne, kraljeve vojske. Danas, na hrvatskoj nacionalnoj televiziji admiral Davor Domazet govori javno da Hrvatskom kraljevstvu pripadaju Boka Kotorska, crnogorsko primorje do Ulcinja, čitava Bosna i Hercegovina, Srem, Bačka i delovi Banata, naša država

Đurđica Dragaš: TRI KRSTA POD JABUKOM

Za sve mučenike koji su se vraćali kući i, umesto radosti i života, pronalazili grobove i zgarišta! Kako su nastavljali živote, samo su oni znali… Ležim….na zemlji smrznutoj. Dve zore dočekah,nepomičan,bez suze,bez uzdaha.Tup kao noć bez mesečine. Ležim i Boga prizivam.Crn,sam,za zemlju krvavu prikovan. Ležim na zgarištu,na temelju i konačištu.Ležim na grobu,bez spomena i krsta. Zatvorenih očiju,mrazom okovan,sanjam…proleće i pesmu,kosu raspletenu,belinu nedara njenih. Sanjam kolevku,ruke dečje,obraze rumene od vatre sa ognjišta. Ljubim čedo neviđeno,neljuljano,neoplakano. Ležim smrznut,na pragu kuće naše.Жiv, a mrtav. Ustaću….Sutra…Kad srce jadom okamenim. Skupiću im pepeo.Tri krsta kraj jabuke podići.Tri sveće zapaliti.Tri života odživeti. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac, genocid nad Srbima 1941 – 1945. (prvi deo)

Kako se našem narodu desilo tako stravično stradanje i tako jezivi zločini nad Srbima kao što se to dogodilo u Jasenovcu? Koliko unazad moramo da se vratimo u istoriju da bismo razumeli šta se desilo, da se na teritoriji gde su Srbi drugi narod po veličini stvori najužasnija državna tvorevina ikad, fašistička NDH? Da li koren ovog stravičnog stradanja Srba treba tražiti u samoj činjenici stvaranja zajedničke države sa Hrvatima 1918.? I ko je uopšte zaslužan za stvaranje Jugoslavije? Da krenemo redom. Danas su ove teme veoma aktuelne. Videli smo da je u NATO protektoratu, državi koju su nazvali Severna Makedonija, imenom koje su čak i njeni građani odbili na

Izložba "Moje Jadovno" u Ljubljani

Sećanje na srpske žrtve logora Zemun u petak 22. maja 2026.

Događaj posvećen srpskim žrtvama logora Zemun pod nazivom “Stradanje Srba u Prihvatnom logoru Zemun 1942-1944.” biće održan u svečanoj sali Gradske Opštine Zemun 22. maja 2026. godine u 19 časova. Uz prigodan umetnički program i predavanje g. Nikole Milovančeva, udruženje građana “Jadovno 1941.” Beograd, predstaviće i izložbu “Moje Jadovno” koja je obišla srpski Svet i dijasporu. Izvor: SLOVOLJUBVE Vezani prilozi:

Kultura sećanja na znamenite Srbe i stradanja

Razgovaramo s Nikolom Milovančevim, hroničarom zapadnih strana našeg naroda i Crkve. Razgovarala: Olivera Jovanović Gospodine Milovančev hvala Vam što ste izdvojili vreme za razgovor za čitaoce Pravoslavlja. Decenijama živite u Sloveniji. Gde je Vaš zavičaj? Moj zavičaj je u Zemunu, gde sam se rodio i proveo prvi deo mog života. Inače, po predanju, naše prezime Milovančev vodi od prezimena roda Milovančevića koji su se iz Šumadije doselili na područje današnje Vojvodine. U vreme Seoba pod patrijarhom Čarnojevićem, naš ogranak se naselio u Vrbas oko 1690, a možda čak i pre 1960. godine. Preci po očevoj liniji su od kraja 19. veka živeli u Sremskoj Mitrovici i u Zemunu. Po bakinoj

Predstavljeno izdanje “Redni broj smrti”

Umorenim mladencima Kozare vraćeno ime, lice, porodica, detinjstvo i mesto u pamćenju naroda. Sa blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija i u organizaciji Udruženja “Jadovno 1941.” iz Beograda i Radija “Slovo ljubve” AEM, u Svetosavskom medijskom i kulturnom centru Srpske Pravoslavne Crkve u Svetosavskoj ulici u Zemunu, 18. maja 2026. godine je u Svečanoj dvorani “Patrijarh Lukijan Bogdanović” predstavljeno fototipsko izdanje istorijskog dokumenta – Imenoslovnik 11.219 kozaračke dece čije su živote od 1941. do 1945. godine na najsuroviji način ugasili Hitlerovi vojnici i Pavelićeve ustaše, a koji je 1988. godine objavljen u specijalnom izdanju lista “Borba” pod naslovom “Redni broj smrti”. Ovo, neporecivo svedočanstvo o genocidu izvršenim nad srpskim

Djuro_Zatezalo.jpg

Vodite ih i pobijte, oni su presuđeni…

Od 6. do 9. maja 1941, pohvatale su ustaše na pre­varu 600 Srba muškaraca s područja kotara Slunja i Vojnić, od kojih su 520 poklale u Hrvatskom Blagaju Na Đurđevdan, 6. maja 1941. godine, osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan neču­venog zločina nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, do­bro pripremljen i organizirano izveden

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.