arrow up

Ciganska je tuga pregolema

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

Đurđica Dragaš: NEIZBROJANI

Mnogo nas je… mnogo više nego vas!! Pitate koliko nas ima,tražite nam imena…. Mi smo neizbrojani, bezimeni.Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi.Iza nas ostaše pusta sela,izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu,u proleću što nas probuditi neće.U svakoj pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u kamenu što ga bacate na nas,u svakoj gruboj reči,u zaboravu kojim nas ubijate ponovo. Al’ mi vas pratimo, nevidljivi, lagani,

Sjećanje na Jandriće iz Čitluka kod Kozarske Dubice

Dana 30.8.1941. godine kostajničke ustaše su počinile strašni zločin u selu Čitluk, u opštini Kozarska Dubica. Posebno je stradala familija Jandrić. Dovoljno je pogledati datume rođenja na spomeniku. Muškarci su većinom bili u ustanicima, te nisu stradali, ali su ustaše zato svoj bijes pokazale nad ženama i maloljetnom djecom U knjizi Dragoja Lukića o „Rat i djeca Kozare“ , između ostalog, se kaže: „U selu Čitluku živjela je velika porodica Jandrića. Tog jutra kada su ustaše upale u kuću Mikana Jandrića, njegov najmlađi sin stajao je u stalku. A onda, kao da se nebo sručilo na majku — zlikovac je sjekirom odsjekao dijetetu obje ruke. Tada su ustaše ubile Ljubu,

Sava Šumanović umoren bez krivice

Navršava se 82 godine od brutalnog ubistva Save Šumanovića, jednog od najistaknutijih srpskih i jugoslovenskih slikara 20. veka. U Sremskoj Mitrovici je, u noći između 29. i 30. avgusta 1942, na prostoru uz staro pravoslavno groblje, mučeničku smrt našlo oko 150 nedužnih muškaraca, žena i dece iz Šida, među kojima i četrdesetogodišnji slikar. Hrvatske ustaške vlasti su tu, tokom Drugog svetskog rata, sistematski ubile više hiljada nedužnih civila, najvećim intenzitetom upravo tokom avgusta i septembra te 1942. godine. Sava je uhapšen 28. avgusta rano ujutro, zamolio je da se spremi, okupao se, uzeo stvari, poljubio majku u ruku i otišao zauvek, ne znajući za šta ga terete. Taoci su najpre

Robert Čoban: BICIKLOM KROZ VOJVODINU

Pišući tekst o selu Sremska Rača koje sam obišao na dva točka proletos, naišao sam na potresna svedočanstva o masakru iz marta 1944. o kojem moram da priznam, nisam znao ništa. Početkom marta 1944. celo selo je spaljeno, a meštane su pripadnici 13. SS brdske divizije Handžar surovo preklali. Masakr je bio odmazda za partizanske diverzije na nemački transport. U Sremskoj Rači nakon masakra je boravio član britanske vojne misije Bejzil Dejvidson (1914-2010), a u svojoj knjizi „Slika partizana” opisao je zatečeno stanje: “Početkom marta Lala i ostali iz Bosne su stigli u Raču, prelazeći Savu na samom rubu katastrofe. Našli su prizor neizdržive strahote. Leševi 220 ljudskih bića, od

Đurđica Dragaš: Paška plava grobnica

U znak sećanja na žrtve NDH logora na ostrvu Pagu. U noći između 14. i 15. avgusta ubijena je poslednja grupa logoraša. Bilo ih je 791 -91 dete do 15 godina, uključujući bebu od pet meseci, 293 žene i 407 muškaraca. Logor je zatvoren pod pritiskom Italijana koji su kasnije ekshumirali ove žrtve i spalili njihova tela u strahu od zaraze. Na ovom ostrvu smrti stradalo je oko 8 hiljada Srba i Jevreja, a među njima je bilo i Divoseljana. Mir njihovim dušama! PLAVA GROBNICA Vezaše mi kamen oko vrata. Odvuče me na dno, plavo i samotno. Nestade mi daha u grudima, zaboli me so na ranama. Al’ trajaše kratko.

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

Dvije ruže za dvije crtice

Praćeni jutranjom maglom kasnog ljeta, vozimo se prema Jastrebarskom. Nailazimo na tablu koja nam želi dobrodošlicu na područje ove opštine. Nedugo zatim pojavljuje se šarena, razigrana tabla sa natpisom: Jastrebarsko – grad prijatelj djece. Zbog djece smo danas u Jastrebarskom. Жelio sam već dugo da obiđem moje, koji kao djeca tu vječno ostaše. Da Danici i Milošu položim po ružu, zapalim svijeću, kao i svoj djeci što stradaše. Do tada sam u Jaski bio jednom, i to 1972. godine, na moje inzistiranje. Otac kao preživjelo logoraško dijete nije me htio voditi. Valjda me je želio svega toga poštedjeti. Gradić je u blizini Zagreba. Još je jutarnje miran. Trudi se da

Pomen žrtvama svirepog zločina u selu Čavaš

U selu Čavaš u Popovom polju služen je parastos za 101 žrtvu ustaškog zločina iz 1941. godine, kada su žene, starci i djeca na svirep način ubijeni i bačeni u jamu. Riječ je o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u ovom dijelu Hercegovine. Pomenu je prisustvovao veliki broj zvaničnika, potomaka i mještana, koji su poručili da se taj zločin nikada ne smije zaboraviti. – Tu je ubijen naš 101 mještanin, od čega čak 60 odsto djece mlađe od 15 godina. Ti zlotvori su bacili bebu od devet mjeseci u vazduh i dočekali je na bajonet. Ovo je jako bitno, i gledamo da u što većem broju dolazimo i da

Dušan Lj. Kašić: Srpska crkva u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Prema podacima s kojima je Sveti sinod raspolagao 1943, približan broj do tada pobijenih Srba u NDH iznosio je oko 700.000. Manhatan uzima da je poginulo 850.000 ljudi, žena i dece Autori: Zoran Čvorović, Vladimir Dimitrijević Umesto uvoda Pred čitaocima se nalazi tekst uglednog srpskog crkvenog istoričara, pokojnog prote Dušana Kašića, koji je, na osnovu crkvene dokumentacije i vrednih istoriografskih poduhvata, napravio sintezu o stradanju SPC i naroda u ustaškoj NDH. Ovaj sintetički tekst je izvrsna brana savremenom revizionizmu, koji se, pod izgovorom „naučne objektivnosti“, podmeće srpskom narodu, a koji zagovaraju (O, tempora! O, mores!) čak i pojedinci u samoj SPC. Oni novim istraživanjima pristupaju kao da je u pitanju

Nemanja Zivlak: Tužna poema

Zaboravi li Srbine? Ili te rane više ne bole? Ili su ti pamćenje izbrisali? Možda su sami sebi krivi, Što su se Srbima, Pravoslavnim, U zlo doba pisali i zvali? Još su svježe humke, A ljeta su prošla. Svako ima nekog ko je tamo strada, Zbog vjere i krsta sa čet’ri ocila Što se Srbin zvao, I što nije htio, Da prebjeg bude, Iz Hristovog pravednog, Stradalnoga stada. Teška je tuga, Kao kamen mlina, Kao bol oca za nejaka sina. Što dušmanske kame pogubiše nejač, Na pravdi Boga, Bez smrtnog’ grijeha, Ostaviše vječno nezaraslu ranu Na srcu naroda, srpskoga, moga. Sedamstotina hiljada! Ili milion i hiljada trista. Stradalna vojska, Svevišnjeg

Malo ko zna da je Jadovno preteča Jasenovca

Prvi logoraši Jasenovca, doveženi iz Gospića preko Jastrebarskog u marvenim vagonima 21. avgusta 1941, bili su preživjeli logoraši kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag. Oni koje hrvatske ustaše nisu stigle pobiti zbog italijanske reokupacije. Bili su prvi logoraši logora I i II, Krapje i Bročice. Velika većina njih je pobijena već do polovine decembra. Donosimo dio zapisa dr Đure Zatezala. Zatočeni u kaznionici Okružnog suda su osjetili znatnu uznemirenost i užurbanost ustaša i kaznioničkih stražara, ali nisu znali šta se dešava van zatvorskih zidova. U zoru 18. avgusta, njih 1.100 su počeli da svrstavaju u već uobičajene kolone i vezuju žicom i uzdužnim lancem. Sve do jedan sat poslije

Saslušanje uhvaćenog ustaše

Među dokumentima Dinarske četničke divizije u Vojnom arhivu u Beogradu, nalazi se i zapisnik sa saslušanja ustaše Ante M. Gojčete, koji ima šest gusto kucanih stranica. U zaglavlju dokumenta piše: “Rađeno u Gorskom štabu Dinarske vojno-četničke divizije, u planini, dana 2. septembra 1942. godine. Obaveštajni odsek. Predmet: Istraga. Saslušanje uhvaćenog ustaše Gojčeta Milin Ante“. (79) Gojčeta, koji je uhvaćen dok je išao na odsustvo, je rođen 1923. godine u Čitluku. Pre rata je bio rudar, a u ovo doba nalazio se na službi u ustaškom Glavnom stanu u Zagrebu, u Preradovićevoj ulici br. 5. Na početku ispitivanja okrivljeni je izjavio da je u ustaše stupio po nagovoru poručnika Mate Vidovića,

Na Ognjenu Mariju, 30. jula 2021, navršilo se 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu, na brdu Bliznica u jami Špejarka

Da li će Ratku Ćujiću iz Sombora biti omogućeno da poređenjem svog DNK sa onim dobijenim iz uzoraka kostiju sa dna jame Špejarka provjeri da li i jedna kost pripada njegovom djedu Lazi ili njegovoj braći Radetu ili Milanu? Nedavno je na adresu udruženja Jadovno 1941. u Banjoj Luci, stiglo pismo Ratka Ćujića iz Sombora. Poštovani, Ove godine na Ognjenu Mariju se navršava 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu na brdu Bliznica kod mesta Krivaje, opština Rakovica kada je od ustaškog noža stradalo oko 150 Srba muškaraca iz obližnjih srpskih sela među njima i moj deda, očev otac LAZO ĆUJIĆ sa ĆUJIĆ BRDA sa svoja dva mlađa brata Radom

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate

Kroz Travnik, Nijemci su prošli 14. aprila 1941. godine, a ubrzo zatim vlast uspostavljaju ustaše i zavode teror. Nastade istrebljenje Srba, Jevreja i Roma. Sistem Genocida je bio ozakonjen, te su određene Smrike kod Pucareva ( današnjeg Novog Travnika ) za glavno ustaško gubilište. A kada nije bilo mjesta u Smrikama onda su logoraši, odvedeni u Gospić, Jadovno, Pag i druge logore, tadašnje NDH.Ustaše tako započinju ubistva, kako u Travniku tako i u okolnim selima, Turbe, Goleš, Bijelo Buće, Korićani, Komar, Vakuf, Dolac, Karaula, Dubravice, Vitovlje.Prvo odvode, uglednije Srbe i Jevreje, doktore, sveštenike, advokate, činovnike. Najozloglašeniji od svih ustaša bio je Viktor Gutić koji je i u Sanskom Mostu izvodio

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.