arrow up

Olivera Šekularac: Mi, nesabrani

Ko to prebrojava pretke jasenovačke, jadovničke, ili one koji ime po jamama i logorima ne dobiše, one samo Bogu znane? Da li ih broje po lobanjama, il’ po dušama? Glava mog dede, od 45 godina, jedva se držala uz telo… Ja je još uvek pridržavam. Šta se to broji, da l’ suze, jauci, vrisci, uzdasi, očenaši ili Bogu prizivi? Jesu li dečija srca na broju, il’ oči izvađene? Kakvi se računi svode? Je l’ koje je klase zemlja sa najviše prolivene krvi, il’ nebo sa tolikim dušama? Da se možda neko nije setio da izračuna da su nam zemlja, jame, reke svete, jer su najdragocenijim osveštane? Da l’ to neko

Nemanja Zivlak: Metastazirani autizam elita

Kao što su nakon Drugog svjetskog rata osviješćeni rodoljubi bivali zakovani na krst srama i razapeti svoje ideje brusili na Golom otoku i u raznim kazamatima “tvorevine nad tvorevinama”, tako se i danas na iste ili slične obrušava pogrda i hula ukoliko i pomenu jednu jedinu riječ – srpstvo. Pišem ove redove sa željom da isti budu ispravno i razumno shvaćeni i prihvaćeni. Svojevremeno je švajcarski psihijatar Karl Gustav Jung ostavio nekoliko zapisa o autizmu gdje je napomenuo – parafraziram – da je autizam bolest tokom koje oboljeli stvara imaginarnu sliku svijeta.Ne želim da se bavim psihologijom, nisam za to kvalifikovan i moj tekst je posvećen jednoj drugoj oblasti. Жelim,

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 26. avgust 1942. Zatvoren logor Jastrebarsko

Nakon nepunih mjesec i po dana postojanja 26. avgusta 1942. godine zatvoren je logor za djecu Jastrebarsko Logor za djecu Jastrebarsko – kod Zagreba osnovan 12.jula 1942. godine i postojao je nepunih mjesec i po dana, tačnije do 26. avgusta 1942. Vezane vijesti: Katanac na istini logora Jastrebarsko (I dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (II dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (III dio) Jastrebarsko

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider babi da se spremimo za put… Poteci, po’itaj, nemamo vasdugi dan prid sobom. Nemoj da te jope moram dozivati…  – dozivala je Sava svog unuka koji se igrao sa jagnjetom.  Mirko nije napunio ni četvrtu godinu. Mati ga je, pre osam dana, dovela tu kod svojih dok se ne raščisti gužva tamo u njihovoj kući, u selu preko polja. Kuća im se za dva dana napunila rođacima. Stisli se svi pod jedan krov. Izbegli oni, ti rođaci, pred ratnom nesrećom, da sklone glavu za prvo vreme dok ne vide svi zajedno kako će ko i gde dalje živeti,

Đurđica Dragaš: KRV NA KAMENU

Posveđeno svim nevinim žrtvama ustaškog logora Slana na ostrvu Pagu. Vezaše mi kamen oko vrata.Odvuče me na dno,plavo i samotno.Nestade mi daha u grudima,zaboli me so na ranama.Al’ trajaše kratko.Oslobodi me smrt,bela i svečana. Gledam gore ka pučuni.Gledam krvnike.Krvave im oči, krvave im ruke, krvavo im more.Al’ ne mogu mi više ništa,ovde na dnu gde ribe spavaju,ovde na dnu gde sanjam zlaćanu njivu, kućicu belui ruke dečje oko vrata. Ne mogu mi ništajer moga tela nema više.Ne bole me krvavi tabani,iščupani nokti,razderane grudi. Ne boli me ni duša,i nju je smrt rodila ponovo.Da luta,da gleda,Da pamti. I poješće more moje telo,kosti će moje postati pesak,al’ duša će lutati po kamenu

Slavko Vasić iz Adaševaca, preživeli zatočenik Jasenovca

Pokušaćemo da iznesemo potresni deo jedne životne istorije, kratku istinu čoveka koji pune tri godine nije nosio zvučno ime – čovek – jer to nije bio – ne svojom krivicom. Жiveo je pod okolnostima gde se ljudski život nije cenio – bio je bezvredan. Nosio je samo broj kao zatočenik Jasenovca. Spasao se poslednjeg dana iz „fabrike smrti“, iz strašnog pakla, 1945. godine, ispred poslednjeg krvavog obračuna ustaša nad preostalim zatočenicima, pred njihovo bezglavo povlačenje i izbezumljeno bekstvo sipred jedinica Narodnooslobodilačke vojske. Hteli su svaki trag i svedoke da unište, što im je samo delimično uspelo. Slavko Vasić, ćurčija u krojačkoj zadruzi u Šidu, pričajući otresnu priču o užasnim nedelima

O holokaustizaciji srpskih zločina

Autori koji ocenjuju današnji režim kao „fašistički“ ili čak i celo srpsko društvo kao „fašističko“, insistiraju na kontinuitetu koji postoji između nekakvog „srpskog fašizma“ iz četrdesetih, devedesetih i danas.  Piše: Slobodan Antonić Već sam pisao o hiperbolizaciji srpskih zločina u ovdašnjem inverznom nacionalizmu. Kao poseban oblik tog malignog naduvavanja, javlja se njihova holokaustizacija. Tako se zločini nad Bošnjacima izjednačavaju s Holokaustom, Srebrenica s Aušvicom, Srbi s nacistima, a Srbija, pogotovo ona devedesetih, s Hitlerovom Nemačkom. Tvrdi se da je „Srbija tokom devedesetih najviše približila svoj oblik vladavine onom suštinskom, okorelom nacizmu“ (Krstić). Navodno je „Srbija pod Miloševićem u potpunosti prihvatila ideologiju koja je ličila na nacizam. (…) Zločini srpske države i njenih snaga — sva njihova nepočinstva,

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

“Prađeda smo prenijeli u groblje.” Reče mi brat a glas mu jeca. “Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?” I nastavi dalje k`o da teret skida. “Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Жeljko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto 2004, u zavičaju sam nakon dugo vremena. Nakon prve komemoracije na Veljunu i onoga čuvenog pišanja Biserke Legardić po kostima đedova naših, uz riječi: – Mogu pišati na mojoj hrvatskoj zemlji gdje hoću!!!”. Prelazim potok. Bližim se spomeniku. Teško je ponekad povezati zločin i mjesto. One velebitske, jadovničke i ostale jame svojim zjapljenjem, pretećim otvorima nekako su mu bliže. Tko je mogao klati u ovoj pitomosti? Isto tako pod mladim bukovim lišćem na Petrovoj gori… u Metaljki, na Barin kosi,

Noskovačka Dubrava – mjesto stradanja 69 djece sa Kozare

Već pet godina odlazim u Noskovačku Dubravu, tamo je „krvavog avgusta“ 1942. godine odvedeno iz zbjega sa Kozare 300 majki sa malom djecom. 69 djece u dobi od 3 mjeseca do 3 godine nikada se nije vratilo, umrlo je od gladi i bolesti i tamo sahranjeno. Prije tri godine postavili smo novi spomenik sa imenima i prezimenima djece, indentifikovali smo naše žrtve, što je veoma važno, i osjenili ih krstom. Da bih objasnio onima koji nisu bili postaviću par slika gdje se to stradalno mjesto naših anđela nalazi. Samo 150 km od Dubice, blizu granice sa Mađarskom, nalazi se mjesto Noskovačka Dubrava, koje pripada opštini Čađavica kod (Podravske) Slatine. Kada

Dušan Bastašić: Jadovno je preteča Jasenovca

U vreme 85-te godišnjice zatvaranja ozloglašenih logora smrti Jadovno, Gospić i Pag. Potomci žrtava do danas nisu dostojno sahranili svoje najmilije. Tog 21. avgusta 1941. svega oko 2.000 preživelih stiglo u Jasenovac. Povodom obeležavanja 85-te godišnjice zatvaranja logora smrti Jadovno, Gospić i Pag, predsednik Udruženja Jadovno-Gospić-Pag Dušan Bastašić kaže da je Jadovno bilo preteča ozloglašenog Jasenovca. On je dodao da potomke žrtava raduje da se konačno počelo ukazivati na dan kad je zatvoren kompleks ovog logora i kad je svega oko 2.000 preživelih stiglo 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac. Bastašić podseća da su na železničku stanicu Jasenovac stigli u 07.00, gde su ih ličke ustaše predale ustašama iz

Saranova_jama.jpg

Milan Ružić: Noćas zvale su me jame

Noćas zvale su me jame, usta sam im zapušio tamjanom i oči oslepeo svećama. Sad svi polako, svako u svoju jamu. Dok je jama, biće i Srba što nad njima, to u njima. Jama Kapavica (Foto: Slobodna Hercegovina) Noćas zvale su me jame – crne rupe srpske istorije. Obilazio sam ih lak poput pera kojim nisu ispisana imena svih onih koji su u jamama zanoćili zanavek. U svaku sam glavu proturio prema onima koji su svoju u tom mraku gubili i ljubio stene, palio sveće, suzama spirao prašinu zaborava sa njih. Ne znam da li ste ikada bili blizu tih jama, a neko vaš sigurno jeste ako ste srpskim imenom

Dr OTO RADAN

Dr Oto Radan, svjedok koji je preživio logor Slanu

Svjedok koji je preživio logor SLANU Tragajući za materijalnim podacima i ne gubeći nadu da je pod tučom nevremena ipak netko preživio, preko, sada već pokojnog književnika, Marijana Matkovića, saznao sam za impozantnog vremešnog čovjeka koga sam takvim osjetio čim sam ga ugledao. U svom skromnom zagrebačkom stanu, sa jazavčerem kraj nogu, sačekao me pravnik dr Oto Radan, sada penzioner. Kopajući po paklu SLANE i upoznavajući njenu surovost, čovjeku odjednom postane nevjerovatnim da sretne ovako staložena i samozatajna sugovornika koji je uprkos svemu što je prošao sposoban izlagati ovolikom akademskom mirnoćom! A isti je SLANU proživio od njenog prvog do gotovo posljednjeg dana! Ispitujem, dok ga gledam, koliko mora da

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Foto Arhiva "Novosti" Deca nemilice ubijana u logoru u Jasenovcu

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.