Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U Sudu BiH danas će biti nastavljeno suđenje Sakibu Haliloviću i Elfeti Veseli za ubistvo dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića 1992. godine kod Zvornika.
Tužilaštvo BiH tereti drugooptuženu Elfetu Veseli da je kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dvanaestogodišnjeg Slobodana u naselju Bajrići-Novo Selo, na području Kamenice.
Prema optužnici, ona je na najsvirepiji način ubila dječaka tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla s leđa i zaklala ga nožem.
U optužnici je navedeno da je Halilović, koji je bio komandant Diverzantskog voda, znao da je njegova podređena počinila ovo krivično djelo, ali nije preduzeo neophodne mjere da bude kažnjena.
Na ročištu održanom 31. oktobra svjedok Tužilaštva BiH Vitomir Tomić rekao je da mu je više muslimanskih zarobljenika potvrdilo da je dječaka mučila i ubila Elfeta Veseli.
Tomić je pred Sudom BiH ispričao da je sa dvojicom zarobljenih muslimanskih civila, čijih imena se ne sjeća, u septembru 1992. godine razgovarao u Orahovcu o dječaku Slobodanu Stojanoviću za kojim je tragao kao rezervni oficir Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, a kasnije kao član opštinske, pa korpusne Komisije za razmjenu zarobljenika.
„Prvi civil mi je rekao da je Elfeta Veseli masakrirala dijete, da ga je mučila, tjerala ga da iskopa grob, da ga je ubila i zakopala. Drugi je rekao da je to učinila žena, ali da joj ne zna ime. Nisam mogao da vjerujem da je tako nešto mogla učiniti žena, koja je imala neobično ime, zbog majčinskog instinkta. Nakon istih saznanja i od drugih zarobljenika, shvatio sam da je to ona stvarno i učinila“, izjavio je Tomić.
On je dodao da su mu tri zarobljena muslimana u kasarni Zvorničke brigade u Zvorniku ispričala da je „dijete u naselju Bajrići u početku slobodno hodalo, da ga je kasnije mučio Halilović, a poslije ubila Elfeta“.
„Te priče sam čuo i tokom lova poslije rata. Ljudi su sa gnušanjem pričali o stradanju nevinog djeteta, koje nikome ništa nije nažao učinilo. Pokazali su mi i kuću izvjesnog Selimovića u Bajrićima gdje je dječak bio“, svjedočio je Tomić.
Naveo je da je kao član Komisije za razmjenu zarobljenika Vojske Republike Srpske 14 puta bio u Srebrenici, koju su držale muslimanske snage, da bi prikupio što više informacija o zarobljenim srpskim vojnicima i civilima.
„U ljeto 1993. godine u Srebrenici mi je prišao izvjesni Omerović iz Kamenice, čijeg imena se ne sjećam, koji je mene prepoznao. On je bio pripadnik muslimanskih vojnih snaga, a prilikom našeg susreta bio je u civilu. Razgovarali smo o više stvari, a kada sam upitao za dječaka Slobodana Stojanovića, potvrdio mi je da ga je Elfeta mučila, da mu je odsjekla obje ruke i da ga je ubila“, rekao je Tomić.
Na početku svjedočenja, Tomić je ispričao i da mu je početkom jula 1992. godine, u Zvorničku brigadu došao Ilija Stojanović, čiji se sin, koji je otišao od kuće, nije vratio.
„Plakao je i molio da putem radio stanice uspostavim kontakt sa drugom stranom i nešto saznam o dječaku. Stupio sam u kontakt sa komandantom Šestog zvorničkog odreda Muhamedom Ćikarevićem i dogovorio susret između dvije linije, kod mjesta Kruške. Kada sam došao, megafonom sam obavijestio obje strane da se ne puca, jer je riječ o pregovorima. Ipak, neko je zapucao i ja sam se kroz kanal vratio na naš položaj, a pregovori su propali“, objasnio je Tomić.
On je dodao da su nakon toga svi pokušaji da ponovo stupi u kontakt sa Ćikarevićem bili bezuspješni, te napomenuo da je imao utisak „da on izbjegava sastanak na temu razmjene Slobodana“.
Drugi svjedok Tužilaštva, bivši oficir za inženjering u Štabu Šestog zvorničkog odreda Husein Hadžiavdić prepoznao je u sudnici Sakiba Halilovića kojeg je, kako je rekao, vidio u Kamenici kada je došao sa svojom grupom.
„Dolazile su razne grupe sa područja Tuzle i donosile lijekove, hranu, cigare, municiju. Sjećam se grupe Nurifa Rizvanovića, a došla je i grupa sa Sakibom Halilovićem Kibetom. Neki su bili u uniformi i imali naoružanje. Među njima sam, jednom prilikom, vidio jednu ženu – Elfetu, koja im je pružala medicinsku pomoć. Nije bila u uniformi i nisam vidio da je naoružana“, rekao je Hadžiavdić.
On je dodao da je 1992. godine čuo da su jedno dijete srpske nacionalnosti i jedan čovjek, izvjesni Stanoja, boravili na tim područjima, te da je čuo više verzija o sudbini djeteta – da je ubijeno, da je otišlo u Tuzlu, te da je otišlo sa nekom grupom, ali da ne zna sa kojom.
Ovog, danas aktivnog pripadnika Oružanih snaga BiH, tužilac Miroslav Janjić je podsjetio na raniji iskaz koji je dao Agenciji za istrage i zaštitu BiH 26. novembra 2014. godine u kojem je naveo da nije vidio dječaka, ali da je čuo da je otišao sa Kibetovom grupom, da je likvidiran, ali da ne zna ko je to učinio, na šta je svjedok naveo, da se ne sjeća da je to rekao.
Izvor: RTRS, Srna
Vezane vijesti:
Potresna priča: Slobodan Stojanović – dete mučenik | Jadovno …
