Paki i paki: rasprava nikad nije bila o Stepincu i njegovim „osobnim kvalitetama“, nego je čitava stvar bila simboličko obračunavanje, sa porukom: više vrijedi suprotstavljanje SFRJ nego (u najbolju ruku) pasivan odnos prema NDH. Zato ga je i Poljak beatifikovao – kakvi lični kvaliteti, sve je to oduvijek bila jaka simbolička igra.
Ne spadam u ljude koji dobiju slom živaca od same pomisli na bogoslovski ili bilo koji drugi dijalog. Međutim, imaju teme o kojima naprosto nemamo šta da pričamo. Kao hercegovačko dijete, potomak ostatka ostataka, onog jednog sina koji je bio u šumi kad bi ustaše došle u selo, za mene je NDH nešto o čemu naprosto ne možemo ništa da se dogovorimo. Origen i Grigorije Niski kažu da će demoni da se spasu – demoni možda i hoće, ustaše neće. Nema tu šta da se „kontekstualizuje“. Neko ko je bio bilo šta u NDH – ispisao se iz ljudi, pa nema šta da pričamo da li se može upisati u svete. I moram da priznam da je stvar sa Stepincem bila tužno blagotvorna za mene – dosta dugogodišnjih poznanika iz Crkve u Hrvata otpisao sam iz života i vremena poslije rečenice „a, Darkec, zbilja, zašto vama Stepinac baš toliko smeta?“ Ako ti, prijatelju nije jasno zašto (a ne tražim ti da se dovijeka posipaš pepelom po glavi za ono što je tvoj djed ili otac uradio a ne ti) onda je i samo sjedenje u kafani – pogrešno vrijeme…
Zato – mislim da pitanje nikada i nije bilo pitanje za Hrvatsku biskupsku konferenciju nego za rimokatolički episkopat u Urugvaju, Nju Jorku ili Irskoj – želite li takvog čovjeka u kalendaru? Možda bi sveopšti revizionizam kome smo svjedoci konačno odigrao ulogu, pa ljudi i „diljem svijeta“ rekli da žele, šta fali što je bio na pogrešnoj strani u toku 2.sv.rata? Možda ima još toliko zdravorazumskih ljudi da bi bili sablažnjeni takvom mogućnošću. Znam da to nije bilo diplomatski moguće (Vatikan je htio da stvar riješe upravo ona biskupska konferencija sa onom pomjesnom Crkvom koje međusobno imaju „kontroverzu“). Ali znalo se od početka šta je u pitanju i da nikakvi novi nalazi neće promijeniti stvar.
Mislim da je to jedini razlog zašto ljudi nisu oduševljeni cijelim tokom razgovora: niti su ekumenski najotvoreniji naši bogoslovi spremni da se dogovaraju oko stepena učestvovanja u ustašluku i NDH niti je bilo nade da će HBK malo manje zamrzjeti SFRJ poslije razgovora sa našim predstavnicima. A da su na dostojan način predstavljali Crkvu – sigurno jesu, znajući ko je sve sačinjavao našu delagaciju.
(Fejsbuk)
Izvor: VIDOVDAN
Vezane vijesti:
Ton Puljićeve poruke nekulturan, sadržaj besraman | Jadovno …
Srećna ti, rođena, slava! | Jadovno 1941.
Đogo: Istorija Srba je vječita istorija stradanja | Jadovno 1941.