Danas parastos za nastradale Srbe u Kravici

Datum objave: petak, 5 januara, 2018
Veličina slova: A- A+

U Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca danas će biti služen parastos za 158 nastradalih Srba iz ovog mjesta i susjednih zaselaka, od kojih su njih 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice na Božić, 7. januara 1993. godine.

Molitveno sećanje na postradale u Kravici Foto: SPC / arhiva
Molitveno sećanje na postradale u
Kravici Foto: SPC / arhiva

Nakon parastosa prisutni će prislužiti svijeće kod centralnog spomen-obilježja u Kravici za pokoj duša svih 3.267 nastradalih Srba iz regije Birač, a delegacije će položiti cvijeće i time će se obilježiti 25 godina od velikog srpskog stradanja na području ove bratunačke mjesne zajednice.

Nastavljajući etničko čišćenje započeto u aprilu 1992. godine i uništavanje svega što je srpsko, muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja upale su na Božić 1993. godine u Kravicu, gdje su ubile 49, ranile 80 srpskih civila i vojnika, a sedam ih je nestalo od kojih pet nije pronađeno ni nakon 25 godina.

Među onima koji se još vode kao nestali na Božić u Kravici su i dvije žene.

Toga dana selo je opljačkano i zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbjegavši sigurnu smrt.

Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.

Od početka rata do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu, zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici, a zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića pekli na ražnju.

Ta praksa nije prekinuta ni nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN u aprilu 1993. godine.

Od pedesetak Srba koji su početkom rata ostali u Srebrenici, preživjela je samo jedna senilna starica, dok je druga starica Ivanka Mirković u julu 1995. godine nađena zaklana na kućnom pragu. Većina nestalih još nije pronađena i ekshumirana.

Jedinice Nasera Orića odmah na početku rata protjerale su i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Kovačice, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih.

Zatim su uslijedili upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Karno, Krnjići, Brežani, Magašići, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje, pa sve do upada i masakra u Kravici 7. januara i Skelanima 16. januara 1993. godine, kada je u ta dva mjesta ubijeno 114 Srba od kojih više od polovine civila.

Nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN, umjesto demilitarizacije, nastavljeni su upadi iz te enklave u srpska sela i, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena su sva ostala srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj i milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su oko 3.000 Srba, od kojih više od polovine civila.

Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike kao što su Božić, Petrovdan, Đurđevdan.

Zlikovci nisu ostavljali žive ni bolesne i nepokretne, žene, djecu i starce, a zarobljeni su umirali nakon brutalnih mučenja i tortura. Živog nikog nigdje nisu ostavljali. Tako je bilo i u Kravici.

Zarobljenom Anđelku Miladinoviću iz Ježestice, pred majkom Savkom odsjekli su glavu, zavezali je za vozilo i odvezli u Srebrenicu, o čemu postoje fotografije, a Slavku su nakon zlostavljanja, takođe, zaklali sa još nekoliko civila. O tome je svjedočio Kravičanin Dragomir Miladinović čiji su sinovi Ratko i Đorđe poginuli toga dana.

Dva dana nakon masakra pronađeno je i sahranjeno sedam masakriranih tijela, a tek poslije dva i po mjeseca sahranjeno je još 42 pronađenih unakaženih tijela.

Osim Dragomirovih sinova Ratka i Đorđa, na Božić su, braneći nejač, poginuli još braća Vojislav i Radojko Bogićević, Krstivoje i Ivan Đukanović, Anđelko i Dragan Mlađenović, Vidosav i Miladin Đokić, te Vujadin i Miladin Dolijanović.

U napadu srebreničkih muslimanskih snaga na Kravicu učestvovao je, prema svjedočenju preživjelih mještana, veliki broj Bošnjaka koji su se poslije rata vratili na područje te opštine.

Za 25 godina nakon rata niko nije odgovarao za ovaj zločin u Kravici kao ni za ostale zločine u velikom broju navedenih srpskih sela u srednjem Podrinju.

Parastos u crkvi biće služen u 11.00, a polaganje cvijeća kod spomen-krsta predviđeno je za 12.00 časova.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top