Stradanje Srba sa Ravnih Kotara 22. januara 1993. godine (akcija “Maslenica”)

Hrvatske oružane snage su 22. januara 1993. izvršile agresiju pod kodnim nazivom “Maslenica” na južne dijelove Republike Srpske Krajine (RSK).

Agresija je izvršena u toku realizacije “Vensovog plana”, kojim je godinu dana ranije RSK stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR). Bila je to treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je primljena dvije godine ranije.

U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage su uspjele da zauzmu nekoliko desetina kvadratnih kilometara na Ravnim Kotarima, uključujuć i aerodrom Zemunik, i nekoliko visova na Velebitu i da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruća.

U ovoj agresiji najviše su stradala tri srpska sela: Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela: Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski. Srbi iz pomenutih sela su pobijeni, prognani ili odvedeni u zatvore i logore. Njihova bogata imanja su opljačkana, opustošena i uništena, a kulturni spomenici, groblja i crkve devastirani, oskrnavljeni ili porušeni, među kojima i Dvori Janković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom sv. Georgija (osveštana 1675), u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica i crkve sv. Georgija (osv. 1567) u Smokoviću i sv. Ilije (osv. 1872) u Kašiću.

U ovoj agresiji je, prema Veritasovoj evidenciji, poginulo i nestalo 348 Srba, 55 civila, prosječne starosti 60 godina. Među žrtvama se nalazi i 34 žena, prosječne starosti 57 i troje đece do 12 godina. Među žrtvama se nalazi i 65 dobrovoljaca sa prostora Srbije i BiH, koji su došli na Ravne Kotare da zajedno sa domicilnim Srbima brane njihova vjekovna ognjišta. Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvjetljena sudbina 337 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 11, od čega 6 civila, među kojima su 3 žene. U zbjegovima je u narednih nekoliko mjeseci umrlo još 165 lica, uglavnom starije populacije. Iz gore pomenutih ravnokotarskih sela protjerano je više od deset hiljada Srba, koji su se raselili širom svijeta.

Jedan od težih zločina, već prvog dana agresije, desio se na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice UNPROFOR-a, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije “Alfe”, mučki, iz zasjede, ubili i masakrirali 22 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) s područja Gračaca. Ovaj masakr počinili su pripadnici V voda iz sastava “Alfe”, kojim je komandovao Milijan Brkić zvani Vaso, aktuelni zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog Sabora.

Operaciju “Maslenica” su planirali i izveli Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, uz znanje i odobrenje Franje Tuđmana, tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta oružanih snaga RH, koji su već tada bili ili su naknadno unapređani u činove generala. U vrijeme ove agresije načelnik artiljerije sektora „Velebit“ bio je kosovski Albanac, do ’91 oficir JNA, Agim Čeku (od 1999. na Kosovu obavljao dužnosti komadanta OVK i Kosovskog zaštitnog korpusa, predsjednika vlade i ministra snaga bezbednosti), od čijih granata je, uslijed neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Benkovac i Obrovac, najviše i stradalo civila.

Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN-a i pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada, ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločine nad Srbima počinjene u ovoj akciji.

Prema službenom popisu stanovništva u RH iz 1991. godine u Kašiću je živjelo ukupno 765 žitelja, od toga 757 (99%) Srba, u Smokoviću 1.029, od toga 989 (96%) Srba i Islamu Grčkom 1.139, od toga 991 (87%) Srbin. Dvadeset godina kasnije, prema popisu stanovništva u RH iz 2011, u Kašiću je živjelo 63, u Smokoviću 110 i u Islamu Grčkom 150 žitelja, bez oznake nacionalne pripadnosti.

Izvor: VERITAS