Sto civila za jednog Njemca – u kojeg puca čudak obijesni

Datum objave: ponedeljak, 22 oktobra, 2018
Veličina slova: A- A+

I dan danas se vode diskusije na temu – da li je trebalo prekinuti bilo kakve ustanke na teritoriji Njemcima okupirane Srbije, gdje je važilo neotklonjivo pravilo sile – da se zbog ubijenog ili ranjenog njemačkog vojnika prave odmazde nad civilima.

Piše: Vojin Grubač

Isti slučaj je i sa okupiranom Crnom Gorom, gdje su bilo kakve ustaničke aktivnosti praćene nezaobilaznim odmazdama nad civilima od strane Italijana. Jedni govore da je trebalo svuda nastaviti ustanak i boriti se, ne obraćajući pažnju na stradanje civila. Drugi tvrde suprotno, da je trebalo prekinuti ustanak jer se po tu cijenu nije smjelo ratovati, i sačekati pravo vrijeme za pobunu.

Odmazde idu „sistematski i po planu“

Generalno naređenje za odmazde nad civilima, zbog dejstava ustanika (partizana i četnika) u Srbiji, inicirano je 16. septembra 1941. naredbom Adolfa Hitlera izdatom vojnom zapovjedniku feldmaršalu Vilhelmu Listu. Hitler je lično odredio proporciju odmazde, da se za jednog ubijenog njemačkog vojnika ili folksdojčera strijelja 100 srpskih talaca- civila, a za ranjenog 50.

Da bi ugušio ustanak u Srbiji, Hitler je u septembru 1941. uputio 30 000 elitnih vojnika. Na prijedlog feldmaršala Lista, 20. septembra 1941. godine pješadijski general Franc Beme je primio dužnost Opunomoćenog glavnokomandujućeg generala u Srbiji, koji ima apsolutnu vojnu i izvršnu vlast u marionetskoj Srbiji.

Beme odmah naređuje sistematski teror nad civilima, pa je već 24. septembra uhapšeno 4 000 talaca, žitelja Šapca starosne dobi od 14 do 70 godina. U sledećih 15 dana vojnici Vermahta ubili su 88 ustanika, strijeljali 1 267 talaca, i uhapsili ukupno 17 420 osoba.

Njemačka vojska je u oktobru 1941. nastupajući ka Loznici kod Gajića stene, ispred Draginca, naišla na partizansku zasjedu gde je u borbama pretrpjela odeđene gubitke. Zbog ovog napada, u Dragincu, selu kraj Loznice, i u njegovoj okolini je za odmazdu strijeljano 2 950 građana u periodu između 13. i 16. oktobra 1941., pri čemu je najmlađa žrtva bila stara samo tri dana.

Veliki masakr se događao u periodu od 15. do 20 oktobra u Kraljevu, a kao povod je uzeto to što su četnici i partizani u zajedničkoj akciji ubili 14 vojnika Vermahta. Njemačka komanda je saopštila da je strijeljala 1 735 ljudi, a po faktu- istoričari Muzeja u Kraljevu su otkrili identitet 2 190 strijeljanih građana Kraljeva.

Isto se desilo u Kragujevcu i okolini, gdje je od 19. do 21. oktobra strijeljano 2 792 osobe, među kojima i veliki broj đaka. Njemci su 22. oktobra izlijepili Kragujevac plakatima gdje su ukazali da je zbog napada na njemačke jedinice, gdje je poginulo 10 a ranjeno 26 njemačkih vojnika, u znak odmazde streljano za svakog poginulog nemačkog vojnika 100, a za svakog ranjenog 50 stanovnika, ukupno 2.300 ljudi. Ipak, strijeljali su više od zadane proporcije čak pet stotina civila.

Izaslanik njemačkog Ministarstva inostranih poslova poslao je u Berlin izveštaj o tome da je do 3. decembra u Srbiji strijeljano 20 000. Tokom gušenja ustanka 1941.g. Njemci su u Srbiji ubili 11 522 ustanika i strijeljali 21 809 civila. Zbog gubitaka od 160 mrtvih i 370 ranjenih u sukobima s ustanicima, njemačke okupacione vlasti su nastavile da strijeljaju i kasnije, sve do propisane kvote od 39 900 talaca koje treba likvidirati, a koja je njemačkom komandom jasno bila zadata. Do 1944. Vermaht je u Srbiji pobio oko 70.000 civila u kaznenim ekspedicijama i odmazdama.

Trinaestojulski ustanak u nevrijeme

Tipičan primjer greške i promašaja u određivanju vremena pokretanja pobune je Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori. On se desio 1941 g. a trebao je da se desi, recimo, 1944. godine! Kao što je građanstvo Nedićeve Srbije moglo da bez ustanaka i ustanika preturi nekoliko teških godina njemačke okupacije, tim prije je građanstvo Crne Gore to moglo da uradi pod mekim okupatorom kao što su bili Italijani.

Da podsjetim, Trinaestojulski ustanak je imao svenarodni karakter- jer je od 32 000 ustanika u njemu učestvovalo 7 000 komunista i skojevaca, i 25 000 nekomunista. Svi zajedno su napravili veličanstvenu pobunu, koja je trebala biti takva, ali tek kroz tri godine.

U gušenju Trinaestojulskog ustanka su učestovale nevjerovatne sile protivnika – 100.000 italijanskih vojnika i 20 hiljada pripadnika albanske i Muslimanske milicije iz Plava, Gusinja, Sandžaka i dijela Metohije.

Gušenje ustanka je bilo propraćene odmazdama nad civilima, gdje su nestajala cijela sela. Sa gušenjem pobune, počeo je i građanski rat na teritoriji Crne Gore, sa klasičnim razilaženjem ustanika, propraćenim oružanim konfrontacijama, pucnjavama i parolama. Crna Gora je većinski bila nezainteresovana za dalje akcije protiv okupatora koje će proizvesti masakre nad sopstvenim narodom. Josip Broz je bio zainteresovan za dalje vođenje operacija, i nije ga bilo briga za civilna stradanja.

Tako se i desilo da je po poslijeratnom popisu ustanovljeno da je na teritoriji Crne Gore postradalo 18 573 ljudi, gdje su uračunati civili, ustanici i partizani, a toj listi se treba dodati i poimenični spisak poginulih 5 800 monarhista, koje je dao Savo Gregović u knjizi “Pucaj, rat je završen”.

Čak i taj bitni momenat iluzije, da će Trinaestojulskim ustankom narod Crne Gore zadiviti antihitlerovsku koaliciju, pa će iz toga proisteći neke beneficije, srušilo je stravično angloameričko bombardovanje Nikšića, Podgorice, Pljevalja, pred kraj Drugog svjetog rata. Upravo zato, posebno treba spomenuti ozvijerele Angloamerikance, uvijek spremne za nepotrebne zločine nad “divljim narodima”, koji su građanima Crne Gore odali priznanje za Triaestojulski ustanak tako što su svojim bombarderima 1944. godine razorili gradove i pobili preko 2 500 civila u Crnoj Gori.

Njemački generali pušteni na slobodu

Dakako, poslije završetka Drugog svjetskog rata, u Nirnbergu se za zločine nad taocima sudilo njemačkim generalima, i to suđenje je poznato kao „Talački proces“. Na tom procesu sudilo se dvanaestorici njemačkih generala za „masovna ubistva civila u Grčkoj, Albaniji i Jugoslaviji“.

Ko nije znao, na tom procesu sudije su zaključile da su „partizani nezakonite formacije”, te zbog toga “nisu morali da se tretiraju kao ratni zarobljenici“. Tako su i odlučile da je “poslije zarobljavanja partizana njihova egzekucija bila legitimna”!? I ne samo to, već je sud zaključio da „pod određenim okolnostima, uzimanje talaca, odmazde i ubistva mogu predstavljati dozvoljenu liniju akcije protiv gerilskih napada“.

General Franc Beme, komandant gušenja ustanka u Srbiji, ubio se prije presude. Ostali generali odgovorni za smaknuće 70 000 srpskih talaca tokom Drugog svjetskog rata osuđeni su na kratke vremenske kazne. Presude su im izrečene 1948. a svi su na slobodu izašli već 1953. godine.

Da zaključim, Zapad je u Nirnbergu dao pravo da okupacione vlasti, makar bile Hitlerove, imaju pravo na odmazdu nad civilima, i da su to dozvoljene akcije u borbi protiv gerilaca, koji se tretiraju banditima ma koje obojenosti oni bili.

Pucaj, i idi u ad!

Poslije svega rečenog, razmišljam- kako su se „divno“ osjećali takozvani „heroji“ dok Njemci strijeljaju neku djecu i žene po sistemu „sto za jednog“, a oni su znali da će to biti cijena toga, njihovom rukom, upucanog Njemca.

Da, partija im je to rekla, ili kralj, a oni srećni i živi planiraju da ubiju još jednog Njemca i još 100 civila koji idu „u paketu“. Divno! A Zapad poslije toga presudi, da su ti isti nacisti imali pravo na ograničene odmazde!?

Dakako, to su bili ideološki „svjesni“ ljudi, jer šta znači nekakvih 100 civila u smislu lične želje, koja će se herojstvom zvati?!

Mnogo bi časnije bilo da su, tako svjesni, uzeli svojih 100 rođaka, predali ih Njemcima kao taoce. A tek potom upucali Njemca, gdje bi ostali Njemci (po proporciji) i pravilima grube igre likvidirali tih njihovih 100 rođaka. Time bi bili kvit, i bajka (dakako krvava, odvratna, crvena od krvi istinskih a ne lukavih nosioca ideologije, samosvjesnih „proletera“) bi bila logičnija, bar s tačke gledišta moje malenkosti!

Naravno, isto to važi i za one koji su ubijali Italijane tokom okupacije, često sasvim nepotrebno, a odlično znali da će zbog toga nečija sela biti spaljena a civili strijeljani. Zbilja, zašto nisu takvi čudni heroji svoje selo ponudili okupatorima na spaljivanje, sve sa rođacima, komšijama, seljanima?

Jer finiš te katastrofalne priče tek dolazi u ovo vrijeme, i postao je očigledan kada se sva ta ideologija prosula. Da, upravo sada bi taj, u nevrijeme, ubica Njemca ili Italijana mogao posjetiti grobove tih svojih sto rođaka, odmazdom stradalih, u upitati sebe, dok ga divlji kapitalizam gazi, a šta je to on tada uradio?!

I još bi interesantno bilo, da mu na kraju balade niko čašu vode ne donese u predsmrtnim godinama, jer je sve te ruke koje su trebale da je donesu, njegovom voljom odjetjele u ništa.

Kada se prave pobune, treba misliti o civilima

A možda je ipak trebalo dizati ustanke kada to rade i neki mudriji narodi? Kao i Francuzi, kojima je Šarl de Gol zabranio da ubijaju Njemce da ne bi stradali francuski civili, te da sačekaju sa oružanim akcijama dok se ne stvore povoljni uslovi za njih.

Možda je trebalo sačekati da dođe Crvena armija ili se iskrcaju Zapadni saveznici u Dalmaciji, ili u Normandiji? Ili, kako to mora biti na naopakom Balkanu?!

Logika, zdrav razum, govore da se ustanak i borba mogu i moraju voditi uvijek razmišljajući o posledicama za civile, a onda i o posledicama za ustanike, da ne izgore kada ne treba, već kada se mora, i kada nema drugog izbora! I narodna pogovorka kaže- jeste prilika, ali nije vrijeme! Dakako, i svakako, preozbiljne stvari treba raditi na vrijeme, a ne mimo logike i potpuno jasnih pravila igre koju moraju igrati mali narodi kada gori planeta.

Zato je očigledno da se u okupiranoj Srbiji i Crnoj Gori ustanak nije smio desiti na početku rata, već onda kada prevagnu velike sile antihitlerovske koalicije, a to moglo biti tek 1944. godine. Nema sumnje da je hipoteke i nedoumice prošlosti neophodno otkloniti zdravom logikom, držeći se civilizacijskih principa. A potom, po tim civilizacijskim principima krenuti u budućnost, s uvjerenošću da se radi upravo to što treba, dakle ispravno.

Izvor: IN4S




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

2 komentara za Sto civila za jednog Njemca – u kojeg puca čudak obijesni

  1. Dmitriй je napisao:

    Slavяne – эto edinstvennaя naciя na Zemle, kotoruю boяtьsя kak Boga. I эto pravilьno.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top