Srpski jezik i pismo ugroženiji nego u vrijeme Kalaja

Bošnjaci se u svojim zahtjevima da jezik nazovu „bosanskim“ pozivaju na međunarodne povelje, ali im upravo one obezvređuju ta nastojanja, navodi akademik Slobodan Remetić

Razgovarala: Sanja Macanović

Akademik Slobodan Remetić upozorava da su srpski jezik i pismo u BiH ugroženiji nego u vrijeme Benjamina Kalaja i ukazuje da međunarodne povelje obezvređuju pokušaje za stvaranje „bosanskog jezika“.

Remetić u intervjuu Srni poručuje da se Republika Srpska institucionalno i svim ostalim sredstvima mora suprotstaviti kontinuiranim pokušajima Bošnjaka da Vukov srpski jezik nazovu „bosanskim“.

On ukazuje na zabludu u kojoj Srbi u BiH žive – da im se ponavlja istorija i da sada žive u okolnostima nalik onim iz Kalajeve vladavine. Ali, istina je da su okolnosti neuporedivo teže i gore.

„Da se podsetimo, u doba Kalaja, u vreme okupacije, Srbi su pisali isključivo ćirilicom i bili su tada najbrojniji narod u BiH, a danas to nije slučaj“, naglašava Remetić.

On podsjeća da je 1907. godine, kada se priča u vezi sa jezikom u BiH svela na to da li će se jezik kojim govore tamošnji narodi zvati srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski, prevagnuo naziv srpsko-hrvatski, jer su Srbi tada bili najbrojniji narod u BiH.

Jezik je moćno političko oružje koje Bošnjaci pokušavaju da iskoriste da bi ostvarili svoje pretenzije i unitarnu BiH u kojoj bi vladali oni i njihov „bosanski“ jezik, smatra Remetić i napominje da ti „agresivni pokušaji nisu ništa drugo nego oživotvorenje Kalajeve politike“.

„Krajnju nameru otkriva njihov najugledniji lingvista Midhat Riđanović, koji kaže svojim sunarodnicima sledeće: `Kada odbacimo izmišljene Bošnjake i priklonimo se istorijskoj činjenici da u BiH žive Bosanci, koji govore bosanski, onda bi druga dva naroda – Srbi i Hrvati postali dijaspora`“, podsjeća Remetić.

Kao ilustraciju tvrdnje da bošnjačka politika neće lako odustati od svoje namjere, Remetić navodi sudski proces koji je protiv Republike Srpske, zbog „negiranja bosanskog jezika“, vodio Renad Šeremet pred Opšinskim sudom u Sarajevu – odbačen kao neosnovan, ali i niz drugih.

„Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Safet Softić tražio je pred Ustavnim sudom BiH ocenu ustavnosti člana sedam Ustava Republike Srpske u delu koji se tiče `jezika bošnjačkog naroda`.

On smatra da je ta definicija neustavna i da se krši pravo bošnjačkog naroda i ostalih naroda koji pripadaju `bosanskoj jezičkoj zajednici` na obrazovanje na maternjem jeziku“, navodi Remetić.

Prema njegovom mišljenju, ovaj zahtjev je veoma opasan, jer Softić ne objašnjava šta u stvari podrazumijeva pod „bosanskom jezičkom zajednicom“.

Remetić napominje da bi uvođenje termina „bosanski jezik“ značilo prvi korak ka ukidanju ravnopravnosti Srba i srpskog jezika sa Bošnjacima i bošnjačkim jezikom kako u Republici Srpskoj tako i u BiH.

Istovremeno, napominje Remetić, za strane lingviste nema dileme da je svako ko se rodio na području Federacije BiH i Republike Srpske progovorio maternjim dijalektom i Vukovim – srpskim jezikom.

„Sve su to podvale. `Markale` su na svim nivoima. Sad vidimo šta se tamo dešavalo, ali gotovo je sada. Za strance, između Bugarske i Makedonije postoji jedan lingvistički i više političkih jezika. Sa Hrvatima je stvar najčistija, jer su oni još na početku rekli da je sve po Vuku i da je jezik zajednički“, navodi Remetić.

Bošnjaci se u svojim zahtjevima da jezik nazovu „bosanskim“ pozivaju na međunarodne povelje, ali im upravo one obezvređuju ta nastojanja.

„Nigde u međunarodnom pravu ne možete da imenujete jezik kako hoćete. To su pravo izmislili hrvatski filozofi kada su deklaraciju doneli. Od tog nema ništa.

U Strazburu je 1992. godine donesena Evropska povelja za regionalne i manjinske jezike koja je savršeno jasna i glasi: `Dva idioma koja se ne razlikuju ne mogu ni lingvistički ni naučno biti posebni jezici, a sami Bošnjaci kažu da se ne razlikuju“, pojašnjava Remetić.

On poziva na potrebu da se srpski jezik svim institucionalnim i političkim sredstvima odbrani na svim etničkim prostorima.

„Naši političari, generalno, nisu svesni značaja jezičke politike, te da je ugroženost jezika i njegova sudbina povezana sa ugroženošću i sudbinom srpskog naroda“, naglašava Remetić i podvlači da je to posebno izraženo u Srbiji.

„U Novom Pazaru je blokirano na stotine sudskih predmeta jer nema tumača za `bosanski jezik`. Objavljen je oglas za postavljanje sudskih prevodioca. To je strašno… Mislim da je ministar prosvete najavio da će se na državnom unverzitetu u Novom Pazaru vršiti obuka za `bosanski`“, nevodi Remetić.

On je podsjetio da se o tom problemu izjašnjavao Odbor za standardizaciju srpskog jezika i da je zaključak jasan: da bi dva jezika bila posebna oni moraju biti različiti po genetskom, strukturalnom i komunikativnom osnovu.

„Utvrdili smo da nema nikakvog, pa ni lingvističkog, osnova proizvoditi tumače za `bosanski` niti pak izvoditi posebnu nastavu i praviti posebne udžbenike, jer svi koji znaju srpski znaju podjednako i bošnjački jezik“, podsjeća Remetić.

Izvor:

Vezane vijesti:

Političari i lingvisti zajedno da čuvaju srpski jezik i identitet

Gubeći srpski jezik i ćirilicu gubimo i nacionalni identitet

Nasilje nad srpskim jezikom