Srbi, oprez – pričamo o Stepincu!

Piše Vladimir Dimitrijević

Kako su nadbiskupa Alojzija i ustašku državu Hrvatsku, polovinom prošlog veka, videli i o tome  potom svedočili demokratski orijentisani Hrvati

Nedavno smo od jednog visokopostavljenog lica iz SPC dobili upozorenje da mi, kao Srbi, moramo birati reči kad govorimo o nadbiskupu Alojziju Stepincu, koga Vatikan smatra „blaženim“. Rešili smo da taj savet poslušamo, pa da čujemo glasove Hrvata koji nisu bili ni ustaše, ni komunisti, nego demokratski orijentisani i uz Vladu Kraljevine Jugoslavije u Londonu.

PAPA I HRVATI

M. Mirošević Sorgo (Hrvat) poslanik Vlade Kraljevine Jugoslavije u Vatikanu, posetio je, još početkom avgusta 1941. godine, papu Pija Dvanaestog i obavestio ga o „posledicama koje bi mogle nastati za crkvu zbog stava jednog dela katoličkog klera u Hrvatskoj, koji u sadašnjoj Hrvatskoj vidi ostvarenje katoličke države“. Papa na to nije rekao ništa, ali je otvoreno izjavio da postoje „ranije tužbe Hrvata“ i da je „pokolebana vera Vatikana u obnovu Jugoslavije“. Jednom rečju, papa je želeo smrt Jugoslavije, i stav antijugoslovenskih Hrvata smatrao je jedinio bitnim za svoje opredeljenje – priznati Pavelićevu NDH de facto, ako ne de jure.

Hrvat F. Gaži je, preko jugoslovenske radio-stanice u Jerusalimu, specijalno Hrvatima uputio poruku 17. decembra 1941, u kojoj svoje sunarodnike podseća na stravičnost inkvizitorskog postupka primoravanja Srba na katoličenje, „što je najveći zločin nad pojedincem i nad cijelim narodom“, pri čemu su ustaše za svoje zločine dobili saveznike – „to su katolički popovi, koji su u mnogim slučajevima natkrilili u svojim nedjelima čak i same ustaše“.

Hrvat jugoslovenske orijentacije, dr Berislav Anđelinović, u svom pismu vladi u Londonu 23. decembra 1941, upozorava na sramno držanje katoličkog klera, koje „još više i još jače baca krivnju na cijeli hrvatski kolektiv, a on apsolutno nije kriv za sve ono što čini Pavelić, uz benevolentnu naklonost, na mnogim mjestima saradnju, službene Katoličke crkve u Hrvatskoj“. Isti ovaj Berislav Anđelinović izveštava 1942. Grgu Anđelinovića i vladu u Londonu da je „povećana moralna odgovornost zbog neodlučnog i kukavičkog držanja Stepinca i drugih biskupa i podrške pružene Paveliću od dijela nižeg svećenstva i aktivnog sudjelovanja određenog broja mlađih franjevaca u masakrima nad Srbima“.

NADBISKUP JE BIO – NEM

Većeslav Vilder, još jedan Hrvat, preko Radio Londona, 17. februara 1942, javno govori: „Čekali smo ovdje da će se uzbuniti savjest bar iz krugova onih najbližih, od braće u Hristu, i braće po krvi, od nadbiskupa u Zagrebu i Sarajevu i Đakovu. Oni su još na slobodi, vrše crkvene dužnosti, održavaju i biskupske konferencije u Zagrebu /…/ Onda, došli su krvavi pokolji Srba, u prvom redu sveštenika hrišćanske Pravoslavne crkve, a među njima i takvih koji su u najteža vremena stajali uz bok Hrvata i katoličkih svećenika. Opet ništa – ni glas saučešća /…/ Ni stotinu Pavelića ne bi moglo da ugasi slobodnu riječ jednom nadbiskupu Stepincu. Ni vlas mu zato ne bi spala s glave, a zadužio je upravo hrvatski narod za stoljeća.“ Vilder je upozorio da se „oko Stepinca lije bratska krv potocima“, da bi se između Srba i Hrvata iskopao što veći jaz. Dok se pravoslavni na silu katoliče, veli Vilder, „mi ne čujemo glas protesta nadbiskupa Stepinca, nego čujemo kako učestvuje na fašističkim i nacističkim paradama“.

Ante Jerić, takođe jugoslovenski orijentisan Hrvat iz Dalmacije, u martu 1942. uradio je elaborat za poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Lisabonu, pod naslovom „Kriza državnog jedinstva“, gde kaže da je, kad su u pitanju katolički sveštenici, „čudnovato kako su se pokazali hladni prema ubojstvima, a ima ih među njima i moralnih začetnika, kao što je fratar dr Bilobrk iz Metkovića, onamošnji župnik, koji je moralni začetnik od nekoliko stotina žrtava“. On dodaje: „Inteligencija u Dalmaciji – duboko je osjetila tendenciju današnje većine klera – da mu nije ni do najrođenije države ako se radi o zajednici sa Srbima koje ovi smatraju inovjernicima.“

Tako su govorili demokratski orijentisani Hrvati.

Da li je to dokaz da Stepinac i njegov kler snose bar deo krivice za zločine u NDH? Ili sve to treba zaboraviti zbog ekumenskih zagrljaja?

Izvor: PEČAT

Vezane vijesti:

Pismo Episkopu Jovanu Ćulibrku

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi

Koliko je zapravo svet bio kardinal Alojzije Stepinac

Stepinac – dio zločinačkog sistema – Jadovno 1941.

Vikar ustaša – Jadovno 1941.

stepinac – vatiknov „svetac“ koji je podržavao zločine ustaša

CIVITAS DEI CROATIE („božija država hrvatska“)

Jasenovac – Jadovno 1941.