„SLUČAJ MERČEP“ ILI JOŠ JEDNO ŠMINKANjE ZLOČINA

Merčep tvrdi da nije komandovao svojom jedinicom?! Saučesnici tvrde da je Mihajlo Zec ubijen „slučajno“. Svjedoci se ne sjećaju imena ubijenih…

Tomislav Merčep

Priredio: Nenad TADIĆ

Sve više svjedoka na suđenju Tomislavu Merčepu, optuženom po komandnoj odgovornosti za zločine nad Srbima na području Pakračke Poljane, Zagreba i Kutine 1991. godine, počinje da „pati od amnezije“ ili tvrdi da Merčep ni za šta nije odgovoran.

Štaviše, sve češće se čuju tvrdnje da su Merčepovi ljudi ubili zagrebačkog Srbina Mihajla Zeca „slučajno i u bijegu“.

Bivši potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang nije se ni pojavio na zagrebačkom Županijskom sudu kao svjedok na suđenju Merčepu, bivšem pomoćniku ministra unutrašnjih poslova.

Hebrang je trebalo da svjedoči na okolnosti iskaza Đorđa Gunjevića, bivšeg pomoćnika Vladinog izaslanika za Pakrac, koji je opisao mučenja Srba u Pakračkoj poljani i posvjedočio da je na Hebrangovu intervenciju bio pušten iz Pakračke poljane.

Očekuje se da svjedoči i Igor Mikola, koji se 2014. godine, nakon deset godina bijega pred hrvatskim pravosuđem, predao peruanskoj policiji i zatražio da ga izruče Hrvatskoj.

Mikola je pobjegao da bi izbjegao odlazak u zatvor na pet godina na osnovu pravosnažne presude za pomaganje u ubistvu nepoznatog muškarca pod nadimkom Saša krajem 1991. godine kod Pakračke Poljane.

Munib Suljić i Siniša Rimac (koji su likvidirali porodicu Zec u Zagrebu, a onda pušteni zbog „proceduralnih grešaka“) u tom slučaju osuđeni su kao izvršilac i saradnik u likvidaciji, a optužnica ih tereti i za druga ubistva srpskih civila u Pakračkoj poljani.

Tomislavu Merčepu, kao ratnom komandantu rezervnog policijskog sastava, sudi se za odvođenje, zlostavljanje, mučenje i ubijanje pedesetak civila sa zagrebačkog, kutinskog i pakračkog područja.

On tvrdi da nije kriv i poriče čak i da je komandovao jedinicom koja se nazivala njegovim imenom. To je na suđenju, nasuprot iskazima žrtava, posvjedočilo i nekoliko „merčepovaca“, kao i članova tadašnjeg političkog vrha poput Vladimira Šeksa i ratnog ministra unutrašnjih poslova Ivana Vekića.

U ovom postupku koji traje već dugo, svojevremeno su svjedočili novinari Gordan Malić i Davor Butković, a i oni su se pojavili tek kada je od policije zatraženo njihovo privođenje.

Malić tvrdi da „ne zna da li je Merčep komandovao `pričuvnim sastavom MUP-a`“, a Butković smatra da je Merčep odgovoran za zločine nad civilima u Parkačkoj Poljani i ubistva u Zagrebu, među kojima je i likvidacija porodice Zec.

Butković je podsjetio da su ljudi koji su bili optuženi za ubistvo porodice Zec tvrdili da su pripadnici Merčepove jedinice, a da je Merčep početkom devedesetih u intervjuima i sam govorio da je komandant.

Novinar Butković je, svojevremeno, tokom svjedočenja naveo da je Rimac priznao „ubistvo mesara Zeca“ da bi kasnije postao tjelohranitelj ministra odbrane Gojka Šuška.

Bivši pripadnik rezervnog sastava policije Miro Bajramović posvjedočio je na zagrebačkom Županijskom sudu da bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Tomislav Merčep nije davao naloge za hapšenja i likvidacije civila, iako je za njih znao jer je bio „autoritet“ u Pakračkoj Poljani.

On je potpuno ublažio svoje nekadašnje kvalifikacije o ulozi Merčepa u likvidacijama Srba. Naime, Bajramović je prvi u medijima, i to u intervjuu iz 1997. godine nedeljniku „Feral tribjun“ progovorio o zločinima zbog kojih se sada sudi Merčepu, a u kojima je i sam učestvovao.

Sada on tvrdi da intervju „nije bio autorizovan“ te da bi „samo budala mogla priznati da je odgovorna za smrt 86 ljudi“.

„U Pakračkoj Poljani je bilo zarobljenih osoba koje su likvidirane, a ja se njihovih imena sada ne mogu sjetiti. Merčep nije davao naloge ni za njihovo hapšenje niti za likvidacije, ali je za sve to znao“, navodi Bajramović.

I on je dvije godine izbjegavao da svjedoči i dugo se nije odazivao pozivima suda.

Štaviše, prema Bajramovićevom promijenjenom iskazu, Merčep je čak „kažnjavao ljude koji su mučili zarobljenike“, ali ne može da se sjeti „na koga bi se to odnosilo“.

Za većinu žrtava iz Pakračke Poljane čija su mu imena pomenuta, Bajramović je na sudu rekao da – ne zna za njih.

On sada tvrdi da nije bio prisutan kada su ubijeni Mihajlo Zec, njegova žena i kćerka, ali da je naknadno čuo kako je ženu i dijete ubio Munib Suljić, dok je Siniša Rimac „slučajno prilikom bijega ubio Zeca“.

„Slučaj Merčep“ tako prijeti da se pretvori u još jednu farsu i jalov postupak za zločine nad Srbima.

U takvim postupcima, a bilo ih je mnogo pred hrvatskim sudovima, usljed „novih saznanja“, promijenjenih iskaza i uz prećutnu ili direktnu pomoć nekadašnjih visokih hrvatskih funkcionera, ljudi za koje svi znaju da su do grla umiješani u zločine bivaju amnestirani ili dobijaju simbolične kazne.

Ovakvi slučajevi revizije i ublažavanja zločina počeli su još slučajem Mirka Norca, koji je za ubistvo starije žene, kojoj je pucao u glavu, i komandovanje likvidacijom srpskih civila dobio svega 12 godina zatvora.

A ni to nije odležao do kraja, jer mu je nekadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić ukazom skratio kaznu.

Izvor:

Vezane vijesti:

„Merčep naređivao likvidacije“ – Jadovno 1941.

OPTUŽEN TOMISLAV MERČEP – Jadovno 1941.

SUĐENjE MERČEPU: MONSTRUOZNOSTI IZLAZE NA VIDJELO …

„Merčepovi ljudi su me mučili“ – Jadovno 1941.