Sjećanje na egzodus Srba zapadne Slavonije

Kod ratom oštećene crkve Svetog Georgija u Slatinskom Drenovcu 15. decembra održana je komemoracija u znak sjećanja na stradanja Srba zapadne Slavonije i Bilogore ujesen 1991. godine, kada je s područja Voćina, Podravske Slatine, Grubišnog Polja, Sirača, Đulovca, Daruvara, Požege, iz ukupno 180-ak sela, prisilno protjerano oko 51.000 civila srpske nacionalnosti. Pred oko 50 okupljenih parastos za žrtve služili su sveštenici Jovan Šaulić i Dragan Gaćeša. Po riječima Mladena Kulića, predsjednika organizacionog odbora za obilježavanje progona, čitava jesen 1991. bila je obilježena strahom od predstojećih događaja.

– Već 30. oktobra 1991. godine Srbi Bilogore su bili prisiljeni da napuste Turčević Polje i okolna sela. Sećamo se nadrealnih slika kada su Papuk prelazili zajedno sa svojom stokom i odlazili ka Bosni – rekao je Kulić.

Zamjenik virovitičko-podravskog župana Igor Pavković, koji je i sam bio u izbjegličkim kolonama, prisjetio se žrtava.

– Jedini njihov krimen je bio što nisu stigli otići na vrijeme. Nisu stigli otići i zato ih nema i danas ih se sjećamo s tugom – rekao je, ističući da su imena stradalih sakupljena teškom mukom jer deset godina u ovim selima nikoga nije bilo.

– Popis od osamdesetak stradalih sadrži samo žrtve s područja Mjesnog odbora Drenovac koji je danas u sastavu opštine Čačinci, pa nam preostaje mukotrpan posao saznavanja imena žrtava i sa drugih područja – rekao je Pavković.

– Drugi svjetski rat odnio je više žrtava, ali nije ispraznio ova područja jer su se ljudi vratili i nastavili život. Danas nije tako jer od oko hiljadu predratnih stanovnika Drenovca i Pušine u ova dva sela živi jedva 30-ak njih – rekao je on.

– Država nije sankcionirala nikoga za ove zločine, kao što godinama unazad ne stvara elementarne uslove za povratak izbjeglih Srba – rekao je Saša Milošević, zamjenik predsjednika SNV-a.

Bogdan Rkman, predsjednik Izvršnog odbora SDSS-a, naglasio je da suosjeća sa Zapadnoslavoncima jer je istu tragediju iskusio u Oluji.

– Jedina razlika je u tomu što ste vi živu glavu spašavali na minus dvadeset stepeni, a Srbi Korduna, Like, Dalmacije na plus 30 četiri godine kasnije – rekao je Rkman.

O egzodusu je govorila i Jelena Vučković, koja je tada imala četiri godine, a danas je najmlađa stanovnica Slatinskog Drenovca.

– Nije istina da djeca nisu ništa znala. Znala sam sve. Znala sam da odlazim od kuće. Osjetila sam strah, bol, suze. Znala sam i kada smo došli u Bosnu i kada smo došli u Berak kod Vukovara. Odlučila sam da se sa ocem i majkom vratim u rodno selo i tu vidim svoj život – rekla je ona.

Prisutnima su se obratili i predsjednik VSNM-a Bjelovarsko-bilogorske županije Darko Karanović i zamjenik gradonačelnice Pakraca Nikola Ivanović.

Autor: Nenad Jovanović

Izvor: PORTAL NOVOSTI

Vezane vijesti:

Zločin nad Srbima u Mašićkoj Šagovini bez kazne i nakon 26 godina

Voćin : Sećanje na 40 srpskih civila koje su 1991. ubili Hrvati

Godišnjica ubistva 17 Srba u Paulin Dvoru, kod Osijeka