Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Piše: admin

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj.

Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019.

Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.
Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.
Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba.

Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom u ponor.

218 žena, djece i muškaraca završili su na dnu jame. Mnogi nisu preživjeli 48 metara dubok pad.

Poslije tog mučkog, svirepog zlodjela, ustaše su bacale bombe i kamenje da koji svjedok ne ostane živ. Danima su dolazili poslije i govorili kako su došli da ih izbave, a na nesreću neki su povjerovali. Izvučeni su i ponovo bačeni u jamu.
Nakon šest nedelja i tri dana izvučeno je njih četrnaestoro.

Kako to Gospod uredi, ostavi budućim pokolenjima žive svjedoke tog stravičnog Pokolja.

1991. godine porodice, tim speleologa i sa njima Budo Simonović, autor knjige “Ognjena Marija Livanjska”, sišli su u grotlo jame i izvadili kosti mučenika.
Umili ih, osunčali i kosti mučenika pohranili u novoizgrađenu kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu.

Za vrijeme otadžbinskog rata, mlade ustaše koljači, gledajući od svojih starijih, kriptu su uništili a kosti mučenika rasuli.
Čak su i male dječije lobanje stavljali na haube automobila i vozili se tako do Splita.
Bezumnje jednog naroda i poslije ovoliko godina ne može se opisati.
Zvijer u tijelu čovjeka, čeka neki budući rat da sve ponovi ispočetka.

Danas, poslije 28 godina, kada su kosti naših mučenika izvadili iz te strašne jame, Ravni Dolac, mi potomci i poštovaoci, krenusmo put svojih predaka.

Dinara, sva od kamena, nadvila se nad Livanjsko polje.Gleda ko joj to dolazi.

Nas dvanaestoro, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i UG Jadovno 1941, krenuli stopama mučenika koji postradaše, jer su bili Srbi pravoslavci.
Upekla zvijezda, a svaki korak treba dobro odmjeriti, prije nego staneš na kamen ili se uhvatiš za granu.
Usjeke, jaruge Dinara skriva.
Tako i dan danas, skriva od pogleda jamu gdje su Srbi te 1941. godine bačeni.

Mi potomci i poštovaoci poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst tim kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju.

Preživjeli iz jame Ravni Dolac , svetili su se ženidbom i rađanjem djece.

Odlazak u kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu i vidjevši kosti mučenika i male dječije lobanje obuzme vas tuga, ljutnja, bol.
Ali znajući da su mučenici sa Gospodom i da se mole za nas potomke, bude lakše.
Mi pravoslavni hrišćani slavimo Baskrsenje!