Referendumi

U općini Grubišno Polje održan je referendum o budućnosti Hrvatske – plavi listić, crveni listić. Sve je prošlo mirno, a iz sređenih podataka je vidljivo da su Srbi, i jedan dio drugih nacionalnosti, bojkotovali referendum. Predsjedništvo SUBNOR-a općine protivi se mijenjanju datuma Dana ustanka naroda Hrvatske 1941.

Općinski odbor SUBNOR–a G. Polje

Obilježavanje Ustanka – 27. srpnja

Predsjedništvo Općinskog odbora SUBNOR–a Grubišno Polje ne prihvaća nametanje novog datuma kao početka otpočinjanja narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, te će i ove godine prigodno obilježiti 27. srpnja kao početak ustanka u našoj republici. To je konstantirano na sastanku Općinskog odbora SUBNOR–a, na kome je bilo riječi o centralnoj proslavi u sjevernoj Hrvatskoj, koja bi se, po sadašnjem prijedlogu, trebala održati na Zvečevu. Također, iznijeta je i informacija da postoji želja stanovništva općine Pakrac da se ta proslava održi na Bučju, čime bi se, kako se čulo, sprala ljaga s tog kraja kome je neodgovorno prišiven četnički atribut.

Predsjedništvo Općinskog odbora SUBNOR–a predložilo je da u suradnji sa Skupštinom općine treba obilježiti pedesetogodišnjicu antifašističkog ustanka. Prigodna proslava održala bi se 4. lipnja u Malojasenovačkim brdima, s tim da bi se isti dan održala i Svečana sjednica Općinskog odbora SUBNOR–a.

Na sastanku je podržan prijedlog da delegati Republičkog odbora SUBNOR–a regije Bjelovar budu Pavle Gaži iz Koprivnice i Pero Miletić iz Pakraca. Također, podržan je i prijedlog da kandidat za predsjednika republičkog SUBNOR–a regije Bjelovar bude već spomenuti Pavle Gaži. Predsjedništvo je raspravljalo i o skrnavljenju spomenika žrtvama fašizma u Velikim Zdencima, te zaključilo da će se u najskorije vrijeme spomenik, s koga je odbijena zvijezda petokraka, popraviti. Također, zaključeno je da će se kod istražnih organa insistirati da se počinioci otkriju.

(R.M.)

Presjedništvo SDP-a na svojoj sjednici zaključilo je da od Izvršnog vijeća i Skupštine općine zatraži informacije o farbanju spomenika kralju Tomislavu u V. Zdencima, zatim o eksplozijama, pa sve do pucanja po kućama nekih građana. Tražit će se i informacija o jednonacionalnim istragama, kao i o eventualnim maltretiranjima. Zbog izostanka službenog obilježavanja Dana sigurnosti 13. maja u Hrvatskoj, grupa policajaca je održala privatnu proslavu u M. Grđevcu. Zbog, uglavnom jednonacionalnog, sastava grupe obilježavanje je od nekih nazvano Krsna slava. Neki očevici opetovano pričaju da nekakvu nadležnost nad policijskom stanicom ima izvjesni Stevo Gladnović, bez policijskog znanja i obrazovanja, ali poznati HDZ-ovac i neodgovorni pijanac.

U Zagreb odlazim u prosjeku tri puta mjesečno. Usput se zadržim u Bjelovaru pa čujem i kakva su tu događanja. Bjelovar je ambijent u kome HDZ pliva i diše punim plućima. Zastave sa šahovnicama, slova „U“, „NDH“ i po koji kukasti križ svaki put su brojniji. Kod nas to još nije tako gusto „okićeno“, ali treba očekivati prelijevanje iz ove, očito, centrale i kod nas. Navratim i u Viroviticu, pa u Gradinu. Tu su HDZ-ovske provokacije izvjesnog harmonikaša Dečaka, pa birtijaša Stojana i nekakvog Brijačka česte i, njima dolično, brutalne. Ima stalnih provokacija sa zastavama na vozilima, trubljenjima i posjetama Hebrangovom spomeniku. Srbi su zabrinuti, nije im jasno zašto se to događa, čemu sve to… Međutim, imam dojam da ne vjeruju da se može nešto iz 1941. godine ponoviti. Pričaju o tim harmonikašima i njima sličnima kao o znancima i komšijama kojima se uvijek mogu riječima suprotstaviti na njihove neprimjerene postupke. Kao, oni su vrijedni i ugledni domaćini, koji nešto znače u selu i okolici, pa su u svakom slučaju dominantniji i poštovaniji od pomenutih frentera. Takve sam dojmove dobio i kod rođaka na Ovčari.

Iz pravca Virovitice svakih nekoliko dana prođe jedan ili više autobusa sa zengama. Vozač u uniformi, svi naoružani, slobodno krstare magistralnim putevima. Ponekad prođe i po koji „PUH“ ili „pintzgauer“ JNA. Ne shvatam kakav je to prećutni sporazum i džentlmensko mimoilaženje. Kao neka nada ipak se onda nametne ono iskonsko: „Tko zna zašto je to dobro“. Možda ipak to prijeteće i evidentno zlo neće ići dalje. Pa svatko tko ima na čemu da nosi šešir vidi da to što se događa jednostavno ne valja. Kad odem u Zagreb čujem se sa prijateljima i drugarima i onima koji su to manje nego ranije. Uglavnom se slažemo da stvari ne valjaju, ali o krivcima se ne slažemo. Uglavnom ne vide razloga zašto se ja bojim ustaštva i Tuđmana, jer glavni problem je Milošević i Srbi u Hrvatskoj koji ga slušaju. Tuđman je nepogrešiv i samo što mi se ne čude kako to da ga ne podržavam. Tako razočaran idem natrag u Grubišno naviknut na okićene kuće. Ima velikih, novih parola; „SMRT SRBIMA“, „SMRT SDP“, „NDH“. Piše to i na crkvi u Rovištu.

Obično odšetam po novine i kruh pa se sastanem sa poznatima. Nagovore me da svratim u bife Cuckarnica. Ne znam zašto ga tako zovu. Popijem kavu ili piće. Od nekoga iz SDS-a čujem da će se održati referendum Srba za priključenje općini Daruvar. Tako bi se Srbi homogenizirali, pa sa Pakracom priključili SAO Krajini. Tako bi bili jači u traženju i obrani svojih prava, u protivnom će nas Tuđman i ustaše uništiti. Ne komentiram, ali odobravam za sebe. Na pitanje hoću li izaći na referendum „jer ja sam u JSDS-u“ odgovaram da hoću. Nakon par dana predsjednik JSDS-a na konferenciji za novinare objavio je da ta stranka prestaje sa radom jer nema svrhe da dalje postoji.

Završetkom školske godine mnogo srpskih porodica šalje djecu rodbini u Srbiju i Bosnu. Dosta ih odlazi rodbini u bilogorska sela. Neki odvoze stvari u Srbiju gdje su gradili kuće. Moj sin dovezao je stomatološku ordinaciju iz Zagreba, ovdje dotovario neke njegove stvari i sve je to odvezao za Banjaluku.

Slažem sve dojmove, saznanja, pisanje štampe, televizijske i radio vijesti. Uvažavam saopštenja institucija, takva kakva jesu, i sve to mi nameće zaključak kako se sve zgušnjava. Sve su brojnije i nove provokacije sa hrvatske strane. Za njih je srpska strana četnička, dakle, za njihove pojmove, najveći neprijatelj koga treba uništiti. On je toliko strašan, koliko ga oni zamišljaju, jer nikad ga nisu vidjeli. To je strah od nepoznatog i oni ga mogu sebi predočavati kako god hoće u reviji najstrašnijih i najpogibeljnijih. Strah je indukcija „Vrhovništva“ putem medija. Parole koje pišu i grafiti upućuju hrvatsku stranu na prisutan objekt – komšije Srbe. Oni, dakle, znaju kakvi su četnici i šta su oni u stanju sa njima uraditi, a pošto sad znaju i tko su, radnja može krenuti kao 1941. godine. Sve češće se i ovdje daje do znanja da ne treba čekati, jer se hrvatski narod već bori protiv tih krvoločnih agresora na mnogo mjesta u Hrvatskoj! Sa srpske strane nema provokacija, nema antihrvatskih parola. Na tribinama, u klubu Srba poslanika i u društvu „Prosvjeta“ definiraju i zahtjevaju svoja osnovna demokratska prava. Pravo Hrvata da se otcijepe od Jugoslavije, poistovjećuju sa svojim pravom da se pripoje opštini Daruvar i, preko Pakraca, SAO Krajini ^[10].

Ne čine to nasiljem – idu na referendum, kao što nedavno na referendum izađoše Hrvati. Uz sve to, jasno su i ovdje definirane dvije strane koje su sučeljene i ne treba mnogo do najgorega.

U nedjelju 23. juna u bilogorskim naseljima općine Grubišno Polje (s uglavnom srpskim stanovništvom) održan je referendum za pripajanje općini Daruvar i Krajini. Sve je prošlo u redu, referendum je prošao u 17 naselja općine. Stranačke zastave SDS-a ostale su na biralištima i sutradan. Toga 24. juna, između 17 i 18 sati, dvadeset četiri pripadnika MUP-a Bjelovar obišli su u tri vozila nekoliko bilogorskih sela, zahtijevali da se zastave skinu i odnijeli zastavu iz Velike Peratovice. Počeli su protesti Srba u Maloj Peratovici i Grubišnom Polju. Dakle, desila se drskija provokacija od one kraj Sirača! Masa od 24 policajca nije naivna uobičajena patrola. Tko zna šta su planirali… Na sreću, suprotna strana nije reagirala.

Ova događanja našla su se u prvim vijestima Radio Sarajeva i Beograda. Atmosfera nesigurnosti, napetosti i straha sišla je sa malih ekrana i ušetala na ovo tlo, još neokrvavljena.

Incident sa zastavom

Vuk sit i koza cijela

Po svim predviđanjima, glavna vijest 24.6. iz Grubišnog Polja trebala je biti još jednom neodržana sjednica SO G. Polje. Međutim, događaji tog jutra tekli su drugačije, tako da su se događaji iz G. Polja našli u prvim vijestima Radio Sarajeva i Beograda. Atmosfera nesigurnosti, napetosti i straha tako je s malih ekrana sišla i u ovu, do sada, možemo slobodno reći, oazu mira. No, pođimo redom.

U nedjelju 23.6. u bilogorskim naseljima općine Grubišno Polje s uglavnom srpskim stanovništvom održan je referendum za pripajanje općini Daruvar i Krajini. Glasanje je proteklo bez ekscesa, referendum je prošao u 17 naselja općine, a stranačke zastave Srpske demokratske stranke, izvješene na biračkim mjestima, ostale su na zgradama i u ponedjeljak, 24.6.

Tog dana između 17 i 18 sati 24 pripadnika MUP–a Bjelovar, inače stacioniranih u šumi Kukavica uz granicu općine Grubišno Polje, obišli su u tri vozila nekoliko bilogorskih sela, a tražilo se i skidanje izvješenih zastava. Pripadnici MUP–a došli su i do garnizona Gakovo, a po povratku skinuli su i odnijeli sa sobom zastavu iz sela Velika Peratovica. Nepunih dva sata kasnije u Maloj Peratovici okupilo se oko 350 građana, a u 20 sati pred Skupštinom općine u Grubišnom Polju 150 građana srpske nacionalnosti. Okupljeni su tražili natrag zastavu iz Velike Peratovice. Predsjednik SO Čedomir Bubulj obećao im je da će je dobiti sutradan 25.6. do 10 sati. Međutim, poslije ultimativnog zahtjeva i saopćenja da će saobraćajnice u općini biti blokirane, zastava je vraćena već za pola sata. Nedugo zatim, na zgradi Skupštine općine našle su se izvješene tri zastave – Republike Hrvatske, jugoslavenska i Srpske demokratske stranke, a u toku noći, sve do 24 sata, u Grubišnom Polju se mogla čuti sporadična pucnjava (i iz automatskog oružja). Kako saznajemo, nitko nije povrijeđen, iako je tog dana oko podne već bilo pucnjave u Grubišnom Polju. U tu pucnjavu su bili upleteni jedan major JNA i građanin hrvatske nacionalnosti iz Grubišnog Polja. Ujutro 25. lipnja na zgradi SO G. Polje osvanule su već spomenute tri zastave. U razgovoru s predstavnikom SDS–a Živkom Zagorcem saznajemo da je u kontaktu SDS–a i rukovodstva općine, SDS odbila izdati nalog, kako se izrazio Zagorac, za skidanje zastave, jer se radilo o spontanom protestnom gestu građana, a ne o stranački organiziranom činu.

Tako predsjedniku SO Grubišno Polje nije ostala druga mogućnost nego da nalog za skidanje jugoslavenske i zastave SDS–a izda sam. Nedugo zatim, oko 10 sati, dobili smo izjavu Čedomira Bubulja. Prema toj izjavi, situacija je jasna – pripradnici MUP–a su pogriješili sa skidanjem stranačke zastave koja smije visiti na svim zgradama koje nisu službene, a za službene objekte je zakonom Republike Hrvatske strogo propisano koja obilježja i kada se ističu. Time je ovaj incident, koji je prijetio i eskalacijom nesporazuma, uglavnom mirno razrješen.

[10] Vidi prilog na kraju knjige: „Izbori i(ili) otcjepljenje“, Grubišnopoljski list, 30.4.1991.

< Opća politička scena sve gora i opasnija                         Sadržaj                         Srbi su oprezni i ne žele sukob >