Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Rat u Hrvatskoj se mogao sprečiti, Petar Lađević u „Srpskom svijetu“

Datum objave: ponedeljak, 8 marta, 2021
Objavljeno u Banija, Otadžbinski rat
Veličina slova: A- A+

Konsolidacija srpske zajednice, kaže Lađević, koja treba da ide u pravcu ideje povratka. I njemu je jasno da je prošlo previše vremena od proterivanja Srba iz Hrvatske, ali inicira ideju da se i o mladima treba razmišljati kao povratnicima.

Gordana Janićijević i Petar Lađević

Urednik i voditelj: Gordana Janićijević

Šta se dešava na Baniji posle zemljotresa? Da li je ono malo Srba koje je ostalo na Baniji zbrinuto? Kako izgleda život u kontejneru? Kako je iskorišćena pomoć Srbije, Beograda i značajna sredstva mnogobrojnih srpskih kompanija?

Kako Lađević komentariše pisanja hrvatske štampe o zloupotrebama u obnovi Petrinje? Odnos Srspkog nacionalnog vijeća i Beograda? Za šta su se zalagali Rašković i Starević? Šta predstavlja srpski nacionalni identitet? Kako komentariše prisutnost  predstavnika Srba u Kninu na obeležavanje Oluje? Šta za Srbe znači izbor mitropolita Porfirija na mesto patrijarha? O ovome i drugim srpsko – hrvatskim odnosima, u emisiji Srpski svet, govori Petar Lađević.

U Glini i Petrinji, na Baniji zemljotres je pričinio ogromnu štetu. Ono što je dobro u ovoj nesreći je to da su svi kojima su domovi srušeni ili neuslovni za stanovanje, imaju “krov nad glavom”, odnosno, najčešće konterjner”.

Lađević to naziva kontejnerskim stanovanjem. Još se ne pristupa obnovi, jer su zemljotresi gotovo svakodenevni, i stručnjaci predviđaju da će tlo podrhtavati još najmanje 6 meseci. Tamo gde su se pojavile, kako ih naziva, jame, stručnjaci će proceniti da li je moguće nastaviti život. Akcija “Banija je zajednička kuća” pokazala se veoma uspešnom.

Na pisanje dela hrvatske štampe da dolazi do zloupotreba u podeli pomoći, građevinskog materijala, sredstava, profesor, kaže da nema validnih podataka o zloupotrebama, a za gradonačelnika Petrinje, kaže da je njegovim dolaskom za prvog čoveka grada, situacija za Srbe koji žive u ovom gradu u mnogome relaksirana. Ne pripada “jastrebovima”, kaže Lađević, ali podseća da i dalje u Hrvatskoj postoji diskriminatorski odnos prema Srbima, navodeći primer zapošljavanja i da će posao pre dobiti Hrvat nego Srbin.

Lađević ističe da Srbi na Baniji žive od minimalnih penzija, socijalne pomoći i rada kod imućnijih sugrađana.

Tvrdi da nije bilo međuetničkih uzrokovanih nepravdi, i to pripisuje neorganizovanosti države u pružanju pomoći. Od Hrvatske očekuje da se ta neorganizovanost što pre i efikasnije maksimalno smanji.

Odaje priznanje volonterima koji su u prvo vreme maksimalno pomogli postradalom narodu Banije, angažovanjem samostalno i u Crvenom križu i drugim humanitarnim organizacijama. Najvažnije pitanje za Srbe, ali ne samo za njih, na Baniji je pitanje obnove i da se hrvatska vlast učini efikasnijom, kaže profesor Lađević. Na Baniji po njegovoj proceni živi tridesetak hiljada stanovnika od čega 12% su Srbi. Posetu Baniji novoizabranog patrijarha  Porfirija ocenjuje kao jedno veliko ohrabrenje za narod sa tih prostora. Za njega kaže da je bio čovek koji je svojim delovanjem i radom, odigrao ogromnu ulogu od oslobađanja ljudi od straha.

Da je pokazao zavidnu veštinu u komunikaciji dveju zajednica, pravoslavne i katoličke, u Hrvatskoj, i nada se da će naslednik biti istog kapaciteta. Vraćajući se u devedesete godine prošlog veka, Lađević kaže da se rat mogao sprečiti. Da je antiratnu politiku proklamovalo Srpski demokratski forum sa Raškovićem i Starevićem na čelu. Da su nudili dijalog hrvatskoj vlasti, ali da ona taj dijalog nije prihvatila. Ne zna šta bi se desilo da je prihvaćen Plan Z-4, koji je po njemu bio više prihvatljiv za srpsku stranu nego Hrvatima, i veruje da je mogao sprečiti vojnu hrvatsku akciju. Trenutno je životno pitanje za preostale Srbe i na Baniji, ali u celoj Hrvatskoj, kako sačuvati ono što je ostalo i kako život učiniti održivim?

Konsolidacija srpske zajednice, kaže Lađević, koja treba da ide u pravcu ideje povratka. I njemu je jasno da je prošlo previše vremena od proterivanja Srba iz Hrvatske, ali inicira ideju da se i o mladima treba razmišljati kao povratnicima.

Podseća da je većina mlađih ljudi u Evropsku Uniju, tražeći bolje uslove za život, otišla sa hrvatskim pasošima. U isto vreme podseća, da su Hrvatsku u velikom broju napustili i Hrvati, i da velika prostranstva ostaju prazna, bez ljudi. Pravi i komparaciju položaja Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, a kao povod uzima pismo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, u kome iznose  zabrinutost zbog namere subotičke gradske vlasti o uvođenju bunjevačkog jezika u službenu upotrebu na području Subotice. Ističe da Srbija ima najbolje zakone koji definišu položaj manjina u celoj Evropi.

Izvor: IN4S




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top