Istoričar Aleksandar Raković ocijenio je da Hrvatska nije samo „Posljednja močvara fašizma“ u Evropi, kako su je nazvali autori istoimenog francusko-njemačkog filma, već nešto mnogo gore „posljedna močvara nacizma“ i ukazao da je ono što se u Hrvatskoj dešava Srbima decenijama nesvakidašnji užas koji treba da ogoli i prezentovati svijetu.
Raković je rekao Srni da ustaška i nacistička ideja u Hrvatskoj ima neprekinut kontinuitet od Drugog svjetskog rata i da je ta ideja samo nakratko bila „preseljena u dijasporu“, kada su ustaše izgubile Drugi svjetski rat.
Prema njegovim riječima, to što je aktuelni predsjednik Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u nedavnom „verbalnom ratu“ sa splitskim sveštenikom Prcelom, koji javno glorifikuje NDH, osudila ovu zločinačku tvorevinu, nije ništa drugo nego produkt nametnutog mišljenja.
„Da direktor Centra `Simon Vizental` Efraim Zurof nedavno nije boravio u Hrvatskoj Kitarovićeva ne bi osudila zločinačku tvorevinu NDH. Dakle, SAD i EU su Kitarovićevoj nametnuli to mišljenje, ali ministri hrvatske Vlade i dalje glorifikuju ustaštvo. To što je sveštenik osudio Kitarovićevu – to je u velikoj mjeri glas hrvatske javnosti“, smatra Raković.
Prema njegovim riječima, ono što se dešava u Hrvatskoj strašno je i Rimokatolička crkva u Hrvatskoj mora da bude upozorena od Vatikana zbog svog segregacionog ponašanja.
On je ukazao da je Rimokatolička crkva jedan od posebnih kolosijeka hrvatskog društva u kom živi ustaška ideja.
„To je posebno strašno. To mora da izazove tugu u svakom dostojanstvenom građaninu, ne samo naše zemlje već regiona i čitavog svijeta. Upravo sada preko pokušaja kanonizacije kadrinala Alojzija Stepinca vidimo kulminaciju tog odnosa“, naveo je Raković.
On je rekao da „baštinjenje morbidne ustaške ideologije“ i insistiranje na kanonizaciji Stepinca krije namjeru da se putem njega spere zaslužena ljaga sa hrvatskih ekstremista tokom Drugog svjetskog rata, a da se kasnije ode i korak dalje.
„Ja se plašim da je ovde reč o prvom koraku koji vodi ka rehabilitaciji i kanonizaciji ustaškog poglavnika Ante Pavelića u nekim narednim decenijama“, smatra Raković.
On naglašava da je nesporno da je kanonizacija Stepinca pri Vatikanu imala podršku jakog hrvatskog lobija, ali i simpatizera kod drugih zemalja u vrhu Vatikana, ali se sada čini da se to promijenilo i da je taj hrvatski ekstremizam postao „kost u grlu čak i dijela vatikanske administracije i to onog važnijeg dijela sa papom Franjom“.
„To je uslovilo da je papa Franjo rekao da neće potpisati kanonizaciju dok je živ“, rekao je Raković.
On je podsjetio da se papa Franjo tokom nedavnog susreta sa ruskim patrijarhom Kirilom na Kubi u zajedničkoj Deklaraciji obavezao da Katolička crkva više neće koristiti nedozvoljena sredstva za prevođenje pravoslavaca u katolike.
„Pošto je to već potpisao, to znači da treba toga da se drži i kada je riječ o Alojziju Stepincu i njegovoj kanonizaciji jer je upravo Stepinac podržavao najnelegitimnija moguća sredstva prevođenja Srba u rimokatoličku veru. Papa samo da se drži potpisa na Kubi“, rekao je Raković.
On je ocijenio da će Srpska pravoslavna crkva morati da, zbog morbidnog djelovanja, Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj morati da sa njom
zaledi odnose.
Izvor: ISKRA
Vezane vijesti: