Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Istorijska knjiga prof. Jovana B. Dušanića „Srbi Bosne i Hercegovine u XIX vijeku – borba za slobodu i ujedinjenje“ predstavljena je u svom drugom izdanju beogradskoj publici 27. septembra u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru.
Sam autor nije govorio o knjizi, a svoje viđenje ovog značajnog dijela dali su direktor izdavačke kuće „Catena mundi“ Branimir Nešić, prof. Dr Nenad Kecmanović, prof. dr Milo Lompar i prof. dr Miloš Ković. Skup je blagoslovio episkop remezijanski gospodin Stefan Šarić.
Knjiga je podjeljena je u tri dijela. U prvom dijelu obrađen je period ropstva pod Turcima u XIX vijeku, u drugom je obrađen period pod austrougarskom okupacijom, odnosno o borbi Srba u BiH za slobodu i ujedinjenje protiv dvije velike carevine, turske i austrougarske.
U trećem dijelu date su biografije najznačajnijih Srba koji su postavili temelj autonomije Srba Bosne i Hercegovine. U knjizi je priložen i dodatak o Dušanićevom rodnom Pribiniću kao i etnološki zapisi na različite teme. Takođe, tu su i tekstovi o groblju vojvode Momčila, o manastirima Liplje i Stuplje, hajduku Miliću i ostalo.
Kako je autor u uvodnom dijelu knjige napisao, želio je da „se čitaoci bolje upoznaju sa davno prohujalim vremenom uvjeren da će im poznavanje prošlosti pomoći da bolje razumiju sadašnjost i spremnije dočekaju budućnost“.
Profesor Fakulteta političkih nauka Nenad Kecmanović, kao veliki poznavalac tzv.“bosanskog pitanja“ istakao je značaj ove knjige jer se pojavila „u vrijeme kada Srbi biju još jednu unutrašnju i međunarodnu političku bitku za slobodu i ujedinjenje“.
„S jedne strane Dušanić je pokazao nevjerovatnu vitalnost i sposobnost srpske privredne, kulturne i političke elite, koja je bila nacionalno svjesna i vjeri odana, te mnogo preduzimljiva, obrazovanija i osnovano samopouzdanija nego što je to bio slučaj sa druga dva naroda u BiH.
Sa druge strane, pokazao je kako je austrougarska politika i iza nje moćni Vatikan, strpljivo kreirala, detaljno razvijala, i doslijedno provodila jednu antisrpsku, antipravoslavnu i antislavensku politiku u BiH. Autor se nije zaustavio na kalendarskom kraju 19.vijeka, nego nam je ovim djelom osvijetlio kontinuitet te i takve politike tokom 20.vijeka i početkom 21.vijeka u liku evropske, zapadne ili politike jedine supersile“, naveo je Kecmanović dodajući da je centralna figura moderne verzije te politike nesumljivo Benjamin Kalaj, ministar finansija Austrougarske monarhije i namjesnik za okupiranu BiH.
„Pojednostavljeno rečeno, ciljevi Kalajeve strategije bili su prekinuti veze Srba iz BiH i Srbije, zavaditi Muslimane sa Srbima, spriječiti upliv Rusa preko Srba na Balkan. Kasnije je srpska istorijografija i politika potcjenila Kalajev projekat o stvaranju jedinstvene Bosne nakon što je ovaj poduhvat doživio neuspjeh. „Kalajevština“ je međutim preživjela kao trajni strateški projekat kataločkog Zapada prema Srbima između Une i Drine i kasnije se javila u više repriza u duhu novog vremena“, objasnio je Kecmanović i naglasio da se prva repriza javila u komunističkom periodu, a druga uoči i početkom rata u BiH.
Trećoj, kako kaže Kecmanović, svjedočimo danas kada Vatikan, preko sarajevske nadbiskupije vodi bitku protiv obnove Herceg- Bosne jer ne prihvata da samostani u srednjoj Bosni iliti „Bosni srebrenoj“ ostanu izvan granica trećeg entiteta.
„I opet su problem slavenske i pravoslavne opasne veze sa Rusijom, a Srbi su proizvedeni u nepopravive „male Ruse“. U jednoj od uvodnih rečenica knjige, Dušanić konstatuje da su Srbi za borbu za slobodu i ujedinjenje imali uspone i padove.
Da li se danas nalazimo u jedoj ili drugoj fazi? Ja bih, bar kada je riječ o Srbima u BiH, optimistički rekao da je najgore iz nedavne prošlosti iza nas. Imaju Republiku Srpsku na bezmalo pola teritorije BiH, zovu se Srbi bez atributa bosanski ili hercegovački, govore srpski jezik, pišu ćirilicom, svoju braću u matici ne zovu Srbijancima nego svojim istim imenom, razvijaju veze sa Srbijom“, zaključio je Kecmanović poručivši na kraju da djelo Jovana Dušanića inspiriše i ohrabruje da se mudra, istrajna, i samosvjesna politika predaka i u ovom vremenu nastavi predvođena političkom, privrednom, crkvenom, kulturnom i intelektualnom elitom.
Profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar rekao je da u ovoj knjizi pored političke imamo i jednu širu evropsku dimenziju naše nacionalne istorije.
„Autor je u određenim dijelovima davao prikaz 20. vijeka i naznačio neke od bitnih elemenata naše današnje političke scene i nacionalne situacije.
Po Kalajevoj ideji nepromjenljiv je cilj Habrzburške monarhije da se uklone svi sadržaji srpske nacionalne svijesti“, kazao je Lompar složivši se sa profesorom Kecmanovićem da je ideja da se Srbi u BiH izoluju od susjednih srpskih država Srbije i Crne Gore i danas na dnevnom redu.
„Parcijalizacija i dezintegracija srpske nacionalne svijesti gdje institucija SPC predstavlja jednu od glavnih meta. Ako se ne kontroliše politika i javna svijest Beograda, ne mogu se zaustaviti demokratske i nacionalne težnje srpskog naroda. To ova istorija veoma precizno pokazuje, a otud slijedi da kretanje mora biti u suprotnom pravcu. Danas treba raditi na osnaženju integralističke svijesti“ podvukao je Lompar.
Istoričar Miloš Ković složio se da je Kalajev režim bio ključno iskustvo srpskom narodu u 19.vijeku, kome su Srbi u BiH pružili otpor. Ković se osvrnuo i na današnje stanje u Republici Srpskoj, odakle se, prema njegovim riječima bolje vide ove teme.
„U RS skoro da nema porodice koja nije nekog izgubila u ratu, ali nećete među njima naći nikog ko će reći da je sve bilo uzaludno. Pitanje koje se postavlja je šta je to što je te Srbe učinilo takvima kakvi jesu. Srbi u BiH su najtvrdokorniji jer uporno gledaju u Beograd, okrenuti su Istoku. To je jedna od tema o kojoj govori ova knjiga. Došli smo dotle da je cijelom svijetu nametnuta paradigma po kojoj je sve što ne liči na Zapad- to je Varvarsko, i postoji samo jedan put, a to je anglosaksonski. To je model o kome piše Dušanić“, objasnio je Ković dodajući da je potreban povratak nacionalnoj istoriji i njeno sagledavanje iznutra.
Direktor izdavačke kuće „Catena mundi“ Branimir Nešić svoju besjedu posvetio je, kako je rekao „tajni ličnosti Jovana Dušanića“ govoreći i o njegovom hapšenju 1985. godine u Banja Luci zbog političke nepodobnosti, potom izbacivanju sa Ekonomskog fakulteta, a njegovu istoriju uporedio je sa istorijom Tomislava Kraljačića koji je takođe pisao o Kalajevoj politici.
„Njegova upozorenja bila su pravovremena i velika šteta što su prošla bez većeg odjeka u široj javnosti. Dušanić na pravi, jasan i nedvosmislen način govori o velikoj požrtvovanosti Srba u Bih i njihovoj borbi za slobodu. Njegova prva knjiga „Neoliberalizam“ kao i „Srbi Bosne i Hercegovine u 19.vijeku“, predstavljaju dva važna putokaza u našem nacionalnom otkrivanju, imajući u vidu stogodišnje lutanje srpskog naroda po raznoraznim jugoslovenskim i komunističkim bespućima“ podvukao je Nešić.
Autor: Vesna Vuković / Srpsko kolo
Izvor: Slobodna Hercegovina
Vezane vijesti:
U knjizi „Dosije Sarajevo“ imena 7.428 Srba stradalih u Sarajevu
