Preko mrtvih predaka znamo ko smo, šta smo i odakle smo

Na putevima kojima su se kretale krajiške izbjegličke kolone ostajali su leševi ubijenih artiljerijskim granatama, avionskim raketama, snajperskim hicima, noževima…

Draga braćo i sestre, poštovani prijatelji,
Mi Krajišnici sa lijeve obale Une, evo već osamnaesti
put, onoliko puta koliko godina i traje naše izgnanstvo iz zavičaja, na ovom
svetom mjestu, palimo svijeće za pokoj duša našim rođacima, prijateljima,
saborcima i sunarodnicima postradalim u posljednjem ratu i poraću na području
Hrvatske i bivše RSK, istovremeno se sjećajući i onih koji stradaše u svim
predhodnim i naknadnim ratovima, pogromima i progonima.
A neposredni povod za ovu tužnu manifestaciju jeste 4.
avgust 1995. – dan kada su hrvatske oružane snage, uz odobrenje i podršku
NATO-a, u sadejstvu sa snagama HVO-a i Armije BiH, izvršile agresiju na
sjevernu Dalmaciju, Liku, Kordun i Baniju, odnosno na Srpsku autonomnu oblast
Krajina, u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine.
Agresija je izvršena uprkos činjenicama da je ta oblast
bila pod zaštitom UN-a, pod imenom sektori „Sjever“ i „Jug“
i da su predstavnici RSK dan prije, u Ženevi i Beogradu, prihvatili prijedlog
MZ o mirnom rješenju sukoba.
Za nekoliko dana neravnopravne borbe slomljen je otpor
Srpske vojske Krajine. Narod zapadne Krajine, njih preko 220.000, poučen
“istorijskim iskustvom”, kreće u dotad najveću srpsku “seobu”, na istok braći
po vjeri i naciji.
I kad je prestao svaki otpor SVK, agresor je ubijao
ljude u izbjegličkim kolonama i do Une i preko Une duboko u teritoriju tadašnje
Republike Srpske.
Na putevima kojima su se kretale krajiške izbjegličke
kolone ostajali su leševi ubijenih artiljerijskim granatama, avionskim raketama,
snajperskim hicima, noževima…
Na evidenciji Veritasa nalaze se imena 1.838 poginulih
i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od čega 1.185 (64%) civila, od
kojih su oko polovine bili stariji od 60 godina. Među žrtvama se nalazi 537
(29%) žena, od kojih su dvije trećine bile starije od 60 godina, što predstavlja
jedan od “crnih” rekorda posljednjeg građanskog rata na prostorima prethodne
Jugoslavije.
Od ukupnog broja žrtava do sada je riješena sudbina tek
oko polovine. Hrvatska izbjegava bez valjanog razloga ekshumacije iz poznatih
mjesta ukopa sa oko 300 posmrtnih ostataka, uglavnom pod oznakom “nepoznat”,
što je jedinstven slučaj na području bivše Jugoslavije, kao što bez pravog
razloga oteže i sa identifikacijama oko 400 dosad ekshumiranih posmrtnih
ostataka.
A iz cijelog perioda rata i poraća, od 1991. do 2000,
na Veritasovom spisku nalazi se preko 7.000 srpskih žrtava, među kojima je još
uvijek više od 1.900 nerasvjetljenih sudbina.
Upravo njima, smrtno stradalima u posljednjem ratu na
području Hrvatske i tadašnje RSK, ma gdje da im se kosti nalaze, simbolički i
palimo, svih ovih osamnaest “postolujnih” godina na ovom istom mjestu, za svaku
dušu po jednu svijeću.
Ako im ne možemo posjetiti grobove, bilo zbog tog što
ne znamo gdje su, bilo zbog toga što ne možemo ili ne smijemo do njih, možemo upravo
ovo što radimo večeras u porti Hrama Hrista Spasitelja, da im zapalimo svijeće i
pomolimo se za pokoj duša njihovih.
I da ih nikad ne zaboravimo.

Preko mrtvih predaka znamo ko smo, šta smo i odakle smo. Oni određuju
našu svijest o pripadnosti nacionu i vjeri i uče nas vrijednostima kao što su
sloboda, čojstvo i junaštvo. Braneći te vrijednosti izginuše i oni kojih se
večeras sjećamo. Većinu od njh, slabih i nemoćnih, na ognjištima njihovim pobiše
mrzitelji srpstva i pravoslavlja.
To su potomci onih koji su 1941. razrušili tek
sagrađeni Saborni Hram SVETA TROJICA na čijim temeljima je i iznikao ovaj
današnji.
Ja mislim da mi živi, našim mrziteljima i zbog bljeskova
i oluja ali i zbog Jadovna i Jasenovaca nemamo ni pravo ni ovlašćenje naših
pokojnika da opraštamo ponovljeni genocid.
Svima onima koji nas mrze samo zbog naše vjere i nacije
odgovaram riječima našeg nobelovca Ive Andrića: „Nikog ne mrzim, osim one
koji druge mrze“, uvjeren da tako i velika većina vas razmišlja.
Hvala Vam braćo i prijatelji na večeras poklonjenom
sjećanju krajiškim stradalnicima, i sa opojanim i sa neopojanim kostima.
Narod koji koji zaboravi prošlost, nema ni budućnosti.
Pozivam vas da nam se pridružite u sjećanju na njih i
narednih dana.

3.
avgusta 2013. godine, ispred hrama Hrista Spasitelja u Banja Luci.
Savo Štrbac

Vezane vijesti:

Štrbac: EU neće učiniti ništa za krajiške Srbe

Mogućnost revizije presude hrvatskim generalima

Savo Štrbac: Srbi i „Oluja”