Predsjednikova etnička lutka

Datum objave: ponedeljak, 20 avgusta, 2012
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/josipovic.jpg

Prema svojim ustavnim ovlastima, hrvatski bi predsjednik imao biti nešto kao
fikus, demokratski ukras države, koji tu i tamo hoda po svijetu i diskretno promiče
državne interese, a doma, kao „prva glava nacije“, posebno pazi na osjetljive i krhke
odnose između većinskoga hrvatskog stanovništva i srpske manjine. No, Ivo Jospipović
beznadno je tašt i osvetoljubiv čovjek, koji se, zbog banalnog cilja obračuna s jednim
kritičkim medijem, neće libiti pokazati zube, čak i po cijenu unošenja razdora upravo
u srpsku zajednicu.

Svojevremeno je, naime, tjednik Novosti, glasilo srpske manjine i ujedno rijetki
profesionalno relevantan list u Hrvatskoj, rasvjetlio zanimljiv dio biografije šefa
države, točnije njegovu ulogu u firmi za zaštitu autorskih prava, gdje je kompozitor
Josipović, tada kao čelni čovjek te institucije, omogućio jednom svome intimnom
prijatelju ubiranje milijunskih profita.

Marionetski saveznik

Reakcije šefa države na te, ali i druge kritičke tekstove o njegovom radu, objavljivane
u Novostima, bile su grube, opasne za list, neusklađene s njegovim ovlastima, jer
se u namjeri ušutkavanja tjednika, služio raznim podzemnim pritiscima, bijednim političkim
smicalicama, te neformalnim kanalima lobirao da Vlada obustavi financiranje Novosti
iz budžeta. Da bi ovih dana, uz tko zna kakve političke nagodbe, stekao čvrstog saveznika
unutar „srpskog korpusa u Hrvatskoj“. A otkrio ga je u šefu jedne nevladine srpske
organizacije, i time, između dviju alternativa, tipovao na goru i rigidniju, onu
koja se i dalje protivi građanskom konstituiranju Srba u Hrvatskoj, za račun njihove
nacionalističke getoizacije.

Drugu, ozbiljnu stranu predstavlja, naime, utjecajni politički vođa ovdašnjih
Srba, dr. Milorad Pupovac, parlamentarni zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog
vijeća, koje je ujedno i izdavač Novosti. Čovjek koji je građansku i ljudsku hrabrost
iskazao onda kada je bilo najteže, onih opasnih ratnih godina, pa sam često, kao
ratni reporter, svjedočila njegovim dolascima u Knin, središnje mjesto srpske pobune
1990., ustrajnim pokušajima da smiri tamošnje stanovništvo, nastojanjima da zaustavi
krvavi sukob.

Trpio je uvrede, po život opasne prijetnje, a kasnije postao šef parlamentarne
stranke koja kontinuirano pobjeđuje na manjinskim izborima, posve angažiran na rješavanju
nagomilanih problema srpske manjine, odlučan u zahtjevima za procesuiranje ratnih
zločina. Kao izdavač tjednika Novosti, uvijek spreman štititi autonomiju urednika
i novinara, pa i onda kada se kritički osvrću na lik i dijelo predsjednika države,
što mu ovaj, naravno, nije mogao oprostiti. Pa je šef države najprije podupro insinuacije
o tobožnjoj „netransparentnosti financiranja“ Srpskog narodnog vijeća i njegova tjednika,
a potom strpljivo sačekao osjetljivu, ali pravu priliku. To jest proslavu Dana pobjede
i akcije Oluje, gdje je poput binskog dekora instalirao i medijski promovirao svoju
etničku lutku, „predstavnika lojalnih Srba u Hrvatskoj“.

Milorad Pupovac – kojeg Josipović nije ni pozvao na domoljubnu svečanost – odbija
naime prisustvovati proslavi Oluje dok se, uz njen oslobodilački karakter, ne uvaže
i njene posljedice, odnosno ratni zločini nad civilima i planski progon više od
200 tisuća srpskih građana. Stoga je predsjednik države, sve tobože u ime pomirenja
Hrvata i Srba, na proslavu pozvao osobu u čiji ideološki rad spadaju i pokušaji
da se Novosti „revidiraju“, jer da tamo „piše veliki broj Hrvata“. A usput, taj
je Veljko Džakula do kraja sudjelovao u srpskoj pobuni u Hrvatskoj, što znači da je
bio sudionik maltretiranja i progona Hrvata s okupiranih područja, čovjek koji podupire
novoga srpskog predsjednika, Tomislava Nikolića, radikalnog nacionalistu, koji i
danas tvrdi kako dijelovi Hrvatske zapravo pripadaju Srbiji.

Degutantno „pomirenje“

Takav lik poslužio je, eto, hrvatskome šefu države da lamentira o tome kako
su i Srbi konačno prihvatili da je akcija Oluja bila isključivo čin oslobođenja Hrvatske,
i time valjda blagoslovili hrvatske ratne zločine i etničko čišćenje. Da bi, međutim,
u stvarnoj pozadini priče bila nedopustiva osvetoljubivost šefa države koja seže
sve do grube političke trgovine i otvorene podrške jednoj nacionalističkoj srpskoj
grupaciji. Koja bi zauzvrat, ukoliko bi bilo sreće na izborima, ako ne ukinula tjednik
Novosti, gdje pišu neki od najboljih hrvatskih novinara, onda barem uništila svaku
kritiku na račun gospodina predsjednika.

Posve ignorirajući važnost da se Srbi u Hrvatskoj organiziraju kao građanska,
demokratska manjina, a ne kao produžena ruka vladajućih nacionalista iz Srbije, šef
države priveo je na proslavu Oluje „predstavnika Srba“ koji je svojedobno izbjegao
suđenje samo zahvaljujući širokoj aboliciji pristaša pogubne teze o „svim Srbima u
jednoj državi“. I onda tu političku provokaciju uvio u degutantnu laž o tobožnjem
pomirenju Srba i Hrvata, baš na proslavi vojne akcije koja jest oslobađala zemlju,
ali i koja je za sobom ostavila palež, ratne zločine, pljačku… i, konačno, etničko
čišćenje vlastitoga srpskog stanovništva.

Je li stoga doista riječ o „historijskoj gesti“ hrvatskog predsjednika, kako
su to ocjenili ovdašnji vodeći mediji? Prije će ipak biti da se radi o opasno ciničnom
igrokazu kompozitora Josipovića.

 

Izvor: NOVOSSTI

 

Vezane vijesti:

Ivo Josipović ocrnio Milorada Pupovca: On je profesionalni Srbin!

ŠTRBAC: DžAKULI NIJE BILO MJESTO U KNINU

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top