Poziv na Livanjsko veče u Beogradu, 12. marta 2016.

Idemo prema haustoru. Nekako se šutke okrećemo i na nekakav poseban način opraštamo

Vozni red postoji – sve se završava u Bajmoku petnaestog jula. Svjedodžbe će

Zdvojni i neraspoloženi su oni koji nisu primili pisma, pa onda, po običaju,

Crvena armija, saveznici i naši drugovi pobijedili su i još pobjeđuju na frontu,

Dođe i polovica maja. Učimo u poslijepodnevnim satima, a Stevo Labant već sa

Jedino slobodno vrijeme nam je dok slušamo radio-vijesti i nedjelja. Poslije jednog ručka,

Za vrijeme ručka rečeno nam je da su naše familije sretno prešle Dravu,

Krenut ćemo poslije doručka, trotoarom. Ići ćemo slobodno, bez neke kolone, da ne

Druge saonice prođoše malo naprijed pa poče utovar u više njih istovremeno. Sve

Došla je medicinska sestra sa tri čovjeka koji su nosili velike naramke nekog

Još malo, i eto nas u Bajmoku. Svi smo nekako živnuli. Nekako se