Pomen stradalim Bilogorcima u Crkvi Svetog Marka

U organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“ u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, 1. novembra služen je pomen za 82 stradala civila i poginula borca porijeklom iz istočne Bilogore u periodu od 1991. do 1997, te preko 100.000 pravoslavnih Srba rođenih i sahranjenih na Bilogori od 1552. do 2024.

Zločinačka akcija hrvatske paravojske pod nazivom Otkos-10 počela je 31. oktobra 1991. napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišno Polje, a cilj je bila likvidacija ili protjerivanje Srba sa područja istočne Bilogore.

31. oktobra 1991. godine oko podne, otpočela je akcija Otkos, tako što su pripadnici hrvatskih paravojnih snaga i civilne zaštite napale pripadnike Teritorijalne odbrane koje su formalno bile iz sastava Banjalučkog korpusa JNA. Te jedinice su tu došle iz Slovenije, u skladu sa sporazumom JNA i novoizabrane vlasti u Sloveniji. Hrvatske snage su brojile više od 2.600 vojnika, a srpske nešto više od 450.

U tom prvom napadu za vrijeme Otkosa poginulo je 12 pripadnika TO i još je ubijeno 10 civila. A nakon Otkosa ubijeno je još 8 civila.

Srpsko selo Mali Građevac je do temelja uništeno i spaljeno. Hrvatske paravojne snage su napale 2. novembra 1991. i selo Ruševac u opštini Slavonska Požega, kada je ubijeno nekoliko starijih srpskih civila. Oni su živi spaljeni u svojim kućama.

Hrvatske snage su 3. novembra 1991. ušle u vojni poligon JNA u Gakovu. Zatim je sa područja Istočne Bilogore u trouglu Bjelovara, Daruvara i Virovitice iz 23 srpska sela i još 15 naselja koja su uglavnom naseljena sa Srbima, i još 250 pripadnika drugih nesrpske nacije krenulo u izbjeglištvo, bježeći od hrvatske paravojske. Čak i oni Srbi koji su ostali u hrvatskoj policiji su ubijeni nakon „Otkosa“.

Hrvatske 121. brigada iz Nove Gradiške i 123. brigada iz Slavonske Požege 10. decembra kreću u napad na preostala 3 „nepokorena“ sela podno Bilogore. Sela su zauzeta bez otpora, a stanovništvo u njima je krenulo ka Bosni u izbjeglištvo, kako ne bi prošli kao njihovi preci za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U tim selima je nakon etničkog čišćenja otpočela pljačka i paljenje imovine, kao i miniranje kuća. Tako je uništeno 616 kuća i 590 privrednih objekata. Dok se 1.500 ljudi srpske nacionalnosti ponovo našlo u zbjegovima ka Bosni i Hercegovini.

Nakon ovog etničkog čišćenja, uništeni su vrijedni kulturno-istorijski spomenici pod zaštitom Uneska i pravoslavne svetinje: Hram Svetog Dimitrija u Rastovcu ( 17. vijek) i Crkva Uspenija Presvete Bogorodice u Donjoj Rašenici (sagrađena 1709. godine).

U decembru 1991. zbog svih ovih događaja još 7.000 Srba iz Zapadne Slavonije napušta svoje kuće i odlazi u Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju.

Prije Drugog svjetskog rata, na područiju Istočne Bilogore živjelo je 18.000 Srba. Nakon ustaškog genocida u NDH, kao i onih progona u ratovima na područiju bivše Jugoslavije 1991-1995. broj Srba se drastično smanjio. Prema popisu stanovništva iz 2011. preostalo je oko 1.000 Srba, uglavnom starijih bez djece.

Po evidenciji Ranka Radelićakoji se prisutnima obratio na skupu, i njegovih saradnika od 1991. do 1995. ukupno je Bilogoraca ubijeno 82. Od toga 54 civila, 26 vojnika, a ubijenih u hrvatskim formacijama 2. Srba 73, 3 Hrvata, i rođenih u tzv. mješovitom braku 6, muškaraca 73, a žena 9. Nisu svi Bilogorci stradali u Bilogori.

POGINULI U SASTAVU SRPSKIH VOJNIH FORMACIJA:

Berak Milivoj, Bižić Spasoje, Bojić Dušan, Bojić Duško, Borota Božo (Boško), Verić Veselko, Gležnić Duško, Zorić Željko, Ilić Jovo, Kleut Dragoljub, Kokot Mario, Kučera Vladimir, Lazić Zoran, Lalić Goran, Miljanović Zdravko, Mrkić Mile, Pendelj Nenad, Poznić Živko, Radojčić Nenad, Raduka Branko, Savić Nikola, Smiljanić Robert, Farkaš Željko, Horvat Đuro, Cvijanović Dušan, Šukić Milenko.

UBIJENI I POGINULI CIVILI:

Vasiljević Mićo, Velagić Branko, Vudrag Danica, Vuković Zorka, Gašparov Ljiljana, Gležnić Stevan, Glumbić Lazo, Dragičević Emil, Ibišaj Miroslav, Javorina Milan, Jovetić Nedeljko, Kočić Milka, Kravić Rade, Lazić Zdravko, Ljuština Nikola, Manojlović Sveto, Mačak Ana, Mačak Dragan, Mačak Stevan, Milić Vojislav, Milošević Spasoja, Muščević Živko, NN, NN, Orić Ljuban, Orić Mara, Orozović Ilinka, Otković Ljuba, Peulić Živko, Peulić D. Stevan, Poznić Rade, Popović Milan, Popržan Rade, Počuč Božo, Počuč Milorad, Radaković slobodan, Radelić Milan, Radelić Đuro, Rašeta Mile, Relić Todor, Slijepčević Petar, Sodolović Dimitrije, Sokol Franjo, Stanić Dmitar, Stojić Marko, Stojić MiloradTvrdorijeka Stevan, Torbica Milorad, Tulum Savo, Carević Milenko, Čakmak Mara, Čakmak Milan, Čakmak Ranko

SRBI UBIJENI U SASTAVU HRVATSKIH VOJNIH FORMACIJA:

Škrbina Predrag, Mitrović Goran.

Smatra se da je Škrbina Nenad likvidiran jer nije htio da ubije svoje kolege policajce srpske nacionalnosti, dok je Mitrović pod prijetnjom smrti mobilisan u hrvatsku vojsku i ubijen rafalom od strane Hrvata Đakića, 1992, u krčmi u Pitomači.

Novinarka Srpskog kola – Dragana Bokun

Izvor: SAVEZ SRBA IZ REGIONA