Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Podaci o stradalima govore da se radilo o građanskom ratu

Datum objave: nedelja, 26 juna, 2016
Veličina slova: A- A+

Komentari na društvenim mrežama u kojima se navodi da su na Kazanima ubijeni “sarajevski četnici sa oružjem i sredstvima veze”, rezultat su satanizacije i demonizacije Srba kao “ružnih, prljavih i zlih kauboja koji su dojahali na konjima JNA na brda oko Sarajeva”

Jama Kazani, Foto: Arhiv
Jama Kazani, Foto: Arhiv

Priredila: Vera BUGARIN

Podaci o stradalima pokazuju da nema ni jednog elementa za stav da je na Sarajevo izvršena agresija iz Srbije i Crne Gore, već se radilo o građanskom ratu, ističe direktor Biroa za ljudska prava Udruženja “Demokratska inicijativa sarajevskih Srba” /DISS/ Dušan Šehovac.

U intervjuu Srni Šehovac navodi da “treba uložiti ogromnu moralnu i intelektualnu snagu da se sruše i bošnjački i srpski lažni mitovi o događajima u ratnom Sarajevu”.

“Kada se ozbiljno analiziraju podaci o žrtvama u Sarajevu, može se vidjeti da su od 14.500 poginulih, ubijenih i nestalih 1992. godine samo 625 lica imala prijavljenu adresu prebivališta izvan Sarajeva. Ostale žrtve, njih 13.860, su bile prijavljene na teritoriji deset gradskih opština”, ističe on.

Prema dostupnim podacima, u Sarajevu je poginulo 8.940 vojnika, od kojih je 5.713 Bošnjaka, 2.900 Srba, 296 Hrvata i 31 pripadnik ostalih naroda. Ubijeno ili nestalo je 3.813 Bošnjaka, 1.074 Srba, 723 Hrvata i 162 ostalih.

Istovremeno, nigdje ne postoji javno verifikovan i objavljen spisak o 1.602 ubijene djece.

“Hag u svojim analizama demografskih gubitaka pominje 450 ubijene djece, a direktor Istraživačko dokumentacionog centra Mirsad Tokača i direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Smail Čekić 642 stradale djece”, tvrdi Šehovac.

On posebno ističe da postoje sudsko-istražni dokumenti i dosijei sa svim podacima o 102 ubijene djece u ratnom Srpskom Sarajevu, te da se o najmlađim žrtvama, koje su ubijane na Grbavici, Ilidži, Vogošći, Trnovu, Hadžićima, Rajlovcu, Ilijašu, Palama i Lukavici – i dalje šuti.

“Zašto? Djeca su djeca, najveće žrtve rata. Njih su sarajevski `humanisti` zaboravili, odvojili ih od djece `opkoljenog` Sarajeva. Degutantno je izmišljati žrtve i objavljivati laž kao istinu”, ističe Šehovac.

Prema srpskim tvrdnjama, u Sarajevu je ubijeno i nestalo oko 6.000 pripadnika ovog naroda, što suprotna strana uporno negira. Rijetke sudske presude za zločine nad Srbima u ovom gradu izrečene su nižerangiranim počiniocima, dok su naredbodavci ostali nedodirljivi.

“Ne treba izmišljati nove, nepostojeće srpske zločine, a praviti se kao da ne postoje zločini Bošnjaka u Sarajevu. O njima se rijetko govori, a još rjeđe procesuiraju, jer to ruši sliku o Bošnjacima kao žrtvi.

Cijelo Sarajevo zna ko je ubio Boška i Amiru, dvije djevojčice na Grbavici, ko je vezao sajlom starca i staricu u Trnovu i vukao ih po makadamu dok se nisu raspali.

Svi znaju ko je zapalio pravoslavnu crkvu u Trnovu i zakovao čovjeka na ulazu da i on izgori. Ovu crkvu i crkvu u Oseniku zapalili su i srušili Bošnjaci, što su dokazi da je lažan sarajevski mit da Bošnjaci nisu u Sarajevu srušili nijednu pravoslavnu crkvu”, navodi Šehovac za Srnu.

On smatra da “objektivnost ne stanuje u Sudu BiH” – kad Srbi u Hadžićima razoružavaju, hapse i odvode u Sportsku dvoranu Bošnjake onda je to “etničko čišćenje teritorije”, a kad Bošnjaci isto čine Srbima u Hadžićima i Pazariću, to je onda “legalno čišćenje državne teritorije od pobunjenika”.

“Grafička škola na Ilidži u kojoj su Bošnjaci bili zatvoreni jedan dan imenuje se kao ratni, maltene, koncentracioni logor, a `Silos` u Tarčinu, kroz koji je do januara 1996. godine prošlo nekoliko stotina Srba, a jedna baka držana 1.420 dana, imenuju kao `vojni istražni zatvor`.

Prostor u Trnovu gdje su bili zarobljeni Srbi nazivaju kotlovnicom, Pripadnike Vojske Republike Srpske iz Trnova, Kijeva i Vojkovića zovu agresorima /a bili su kod kod svojih kuća/, a pripadnike takozvane Armije BiH iz Foče i HOS-a iz Donjeg Vakufa – `regulanom vojskom u Trnovu”, precizira Šehovac.

Prema njegovim riječima, komentari na društvenim mrežama u kojima se navodi da su na Kazanima ubijeni “sarajevski četnici sa oružjem i sredstvima veze”, rezultat su satanizacije i demonizacije Srba kao “ružnih, prljavih i zlih kauboja koji su dojahali na konjima JNA na brda oko Sarajeva”.

“Bakir Izetbegović `kasno na Kazane dođe`. On i njegov otac su 1993. godine znali za ove zločine. Izetbegović je ranije odao počast jednom od saučesnika ovih zločina, podstrekaču, pomagaču i naredbodavcu Mušanu Topaloviću Caci, koračajući na čelu kolone na njegovoj sahrani. Caco je ukopan na istom groblju gdje je i njegovog otac Alija”, navodi Šehovac.

On zaključuje da je višegodišnja šutnja većine uticajnih Bošnjaka o zločinima čije su žrtve bili sarajevski Srbi uticala na sarajevsko javno mnjenje, pa je formiran stav da nije ni bilo ratnih zločina prema Srbima u Sarajevu.

Prema njegovim riječima, DISS je 1996. godine upravo formiran sa ciljem da uradi mnogo društveno korisnih stvari, jer su vidjeli i osjetili, da će vrijeme poslijeratne reintegracije Srba u glavni grad BiH biti teško i bolno.

Dok je SDS pozivao Srbe da dođu u Republiku Srpsku, a SDA ih tjerao iz Federacije BiH prijetnjama svih vrsta, Šehovac kaže da je međunarodna zejednica sve to posmatrala iz udobnih i dobro plaćenih fotelja, te da gotovo ništa nije uradila da zaštiti Srbe koji su u ratu bili na teritoriji pod kontrolom Vojske Srpske.

“U turbulentnom i punom opasnosti poslijeratnom vemenu bili smo hrabra grupa Srba koja je javno iznosili svoje stavove. Zalagali smo se za pravo svakog pojedinca i porodice da sami odluče hoće li ići ili ostati. Zanimljivo da je isti stav imala i ratna Skupština Srpskog Sarajeva, a o tome se cijelo vrijeme šuti.

To je zatamnjeno dugogodišnjom propagandom da je Srbe iz Sarajeva izveo samo SDS, i da samo on snosi krivicu za jednu od najvećih tragedija srpskog naroda”, navodi Šehovac.

Prema njegovim riječima, DISS se godinama borio, zalagao, tražio i predlagao promjene, ali da gotovo ništa nisu postigli jer ni od koga nisu imali efikasnu podršku.

“Vlasti u Sarajevu DISS drže u stanju kome postojimo, jer se ne može reći da smo mrtvi, a isto tako se ne može reči i da smo živi. Istina je da se položaj reintegrisanog srpskog naroda pogoršao u svim područjima”, tvrdi Šehovac u intervjuu Srni.

On objašnjava da Srbi u Sarajevu danas nisu izloženi nasilju, ali su svakodnevno predmet “suptilene, tihe, efikasne diskriminacije u svim oblastima”.

Rješenje da se to zaustavi Šehovac vidi u humanom, ljudskom reagovanju Bošnjaka u Sarajevu koji šute i, kako kaže, nisu svjesni da je ta njihova šutnja najefektivniji rad na dezintegrciji BiH.

“Svakog dana sve nas je manje – svakodnevno se iseljavaju i umiru sarajevski Srbi. U staračkim domovima je više Arapa od Srba. U Sarajevu se rađa više djece stranaca, iz drugih i trećih brakova Bošnjakinja i Arapa, nego srpske djece, i naravno da njih ima više i u školskim klupama”, navodi Šehovac.

Ukazuje i na smanjenje broja političkih predstavnika na svim nivoima, dodajući da u pola sarajevskih opštinskih vijeća nema nijednog Srbina, a ni Hrvata, što je zloupotrebljeno od strane Bošnjaka koji postaju četiri godine politički Srbi i glume Srbe u parlamentima.

“Na Ilidži je umjesto Srbina, na čelu opštinskog vijeća Bošnjak iz Bratunca. Zanemarljiv je broj zaposlenih Srba u javnim institucijama, daleko od proklamovanih ustavnih normi”, navodi Šehovac i zaključuje:

“Na Ilidži, gdje živim, Srbi nemaju nijedan sto na pijaci, nemaju nijedan mali, srednji ili veliki poslovni prostor, koji je u funkciji. U osnovnoj školi i gimnaziji rade dvije profesorice engleskog jezika, na neodređeno vrijeme. Jesmo konstitutivni, ali nismo ravnopravni.

Izvor: SRNA

 

Vezane vijesti:

Sarajevska najpoznatija javna tajna: Caco, Kazani i zločini …

Šehovac: Izetbegoviću, kasno si se setio Kazana | Jadovno 1941.

PRAVDA ZA UBIJENE SRBE NA KAZANIMA

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

2 odgovora na „Podaci o stradalima govore da se radilo o građanskom ratu“

biljana kaže:

Ispravka;

Na samo pocetku teksta napisala sam 992 a treba stajati 1992.

biljana kaže:

Ja ne znam kome i gdje treba da ispricam svoju istinitu pricu.
992 godine sam 45 min .pre blokade Sarajeva izasla krenuvsi djeveru u Beograd. Ja moje troje djece i muz.
Naravno nisam se vise ni mogla vratiti. A kada sam 1999 godine dosla da vracam stan, prvo sto me moja kuma na Grbavici gledala kao duha, a zatim ispricala, da je na radio federacije javljeno odmah na pocetku ratnih sukoba 1992 godine, da smo mi kao famelijarno svi stradali od granate sa cetnicke strane u Sarajevu.
A ja kada sam dosla da vadim svoja dokumenta u Sarajevu u Fedralnom MUP-u ja sam osam mjeseci dokazivala da sam ziva i da sam zivjela u Sarajevu , iako sam imala sa sobom ORIGINAL PRIJAVU O PREBIVALISTU OD 1990 GOD. U MUPU, u Sarajevu Federacije, i ja i svi moji clanovi su izbrisani kao da nikada nismo postojali.
Ja sam samo za sebe izvadila te dokumente ali tako sto sam iz mjesta rodjenja morala donjeti prvo da sam se tamo prijavila pa tek onda su me oni prijavili u Novo Sarajevo sa 1990 godinom ali adresa je morala biti ne ona koja je bila 1990 nego novi naziv ulice posle ratnih sukoba.
Ja sam u sarajevu zivjela od 1985 i uredno sam imala sve prijave i odjave. Najnoviji stan sam diobila 1990 i zato mi je ta godina bila zadnja sa prijavom.
A pre pocetka sukoba, nas stan je bio obiljezen, urezanli su nesto iznad vrata. Kao i stan bivsih komsija Srba. Posle smo saznali da su 04.04.1992 godine u noci pohapseni i komsije i vecina koja je nadjena u kucama.
Pitam se koliko tako ima porodica koje su izbrisane i niko za njih ne zna. Pitam se zasto sam ja sa svojom porodicom trebala biti likvidirana. A sve navodi da je to bilo organizovano .
Mozel neko strucniji da analizira ovu moju istinitu pricu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top