Pismo podrške Zavičajnog udruženja „Bilogora“ iz Beograda

UDRUЖENJU POTOMAKA I POŠTOVALACA ЖRTAVA „JADOVNO 1941“

Dragi prijatelji!
Članovi Zavičajnog udruženja „Bilogora“ pozdravljaju osnivanje Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava stradalih 1941. u Jadovnu i na drugim lokacijama vezanim za ovaj logor. Iz 32 naselja istočne Bilogore ovdje je okončan život 593 naša pretka i rođaka, a za njih je vezan i tužan rekord da je upravo sa ovog područja prvi stradalnik, ORMANOVIĆ Nikole SIMO iz sela Bedenička, star 55 godina, seljak, Srbin, uhapšen 12. aprila 1941, sproveden u Koprivnicu u logor „Danica“, poslije u Gospić, ubijen u Jadovnu 2. avgusta 1941. Mi, njihovi potomci, prognani iz svojih domova, danas živimo rasijani širom svijeta. Podržavamo programsku orjentaciju i sve zahtjeve za dostojno obilježavanje tog stratišta koje je uz ostale zločine u ustaškoj NDH, po bestijalnosti satiranja Srba, Jevreja, Roma i antifašista najstrašniji događaj u cjelokupnoj istoriji čovječanstva. Sin čovječji je ovdje mnogostruko ubijen na desetine hiljada različitih načina i demoni su iznijeli na bijeli dan sve zlo koje se taložilo u podrumima podsvijesti ljudske rase. Sve je iscrpljeno. Knjiga je zatvorena i njeno zatvaranje još uvijek odjekuje. Jevreji su stvorili od holokausta politički kapital, Jermenima i Romima je priznata žrtva, a Srbima se još uvijek naplaćuje za nerazumijevanje onog što se desilo.

I kad se otvori peti pečat, vidjeh pod oltarom mnoge duše poklanih za Riječ Božju i za svjedočanstvo Jagnjetovo koje imađahu. I povikaše glasom silnim govoreći: dokle, sveti i istiniti gospodaru, nećeš suditi i osvetiti našu krv na onima što stanuju na zemlji? I bi im data svakome haljina bijela, i rečeno im bi da počinu još malo vremena dok se ne napuni broj sabraće njihove i sastradalnika, koji će biti
ubijeni kao i oni. Otkrovenje 6, 9-11

VICARIVS FILII DEI je sve učinio da se krajem prošlog vijeka taj broj napuni, ali istina o 1941. kao i o 1991. mukotrpno prodire u svijet. Kao da nije sve gotovo – ili je svakom ostavljeno, kao što je rečeno, da vidi ako ima oči. To viđenje kao izbor je izgleda bilo namijenjeno i pojedincima i narodima, a odnos prema Jadovnu, Jasenovcu i užasima Hercegovine kalibrisan kao mjera ljudskosti.

Svašta vidjeh za vremena taštine svoje, pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zlobi. Knjiga Propovjednikova 7,15

Zadatak nas koji znamo istinu nije bez odgovornosti. Prije svega u tome da je prenesemo drugima. A na njima je, kao što reče sveti Vukašin iz Klepaca, da izaberu „svoj posao“, da budu saradnici ili protivnici božiji, tvorci kosmosa ili haosa. Poslije Jadovna i Jasenovca više nema opravdanja za nečinjenje, jer u božanskom poretku svijeta nije ostalo ni jedno tako strašno mjesto na kojem se ne bi moglo postojati. U ime članova Zavičajnog udruženja „Bilogora“ i moje lično ime primite izraze poštovanja!

Ranko Radelić, gen. sekretar Zavičajnog udruženja „Bilogora“