Parastos za 305 srpskih žrtava

Kod centralnog spomenika za 305 poginulih srpskih civila i vojnika u Skelanima kod Srebrenice danas će biti služen parastos i obilježeno 19 godina od stradanja 69 mještana ubijenih 16. januara 1993. godine.

Parastos za svih 305 žrtava iz ovog kraja poginulih u toku rata biće služen u 12.00 časova i tom prilikom biće prislužene svijeće i položeno cvijeće kod spomen-obilježja.

Tog januarskog jutra 1993. godine jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su rijetko naseljena srpska sela oko Skelana i upale u ovo mjesto na obali Drine.

Napad je počeo u zoru kada su muslimanske jedinice upale u sela ubijajući, pljačkajući i uništavajući sve što su stigle. Ubijeno je čak 69
stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili među kojima i nekoliko djece.

Ranjeno je 165 mještana, a od 30 zarobljenih polovina nije preživjela mučenja u srebreničkim kazamatima a njih četvoro još se vodi kao nestalo.

Bježeći od potpunog uništenja, stanovništvo je tražilo spas u povlačenju prema graničnom mostu ka Bajinoj Bašti u Srbiji, dok su neki pokušali spasiti živote preplivavanjem ledene Drine.

Most je bio pod stalnom mitraljeskom vatrom pa je, u pokušaju bjekstva, najviše civila nastradalo baš na mostu i u njegovoj blizini, kao i u talasima Drine.

Najmlađa žrtva bio je petogodišnji Aleksandar Dimitrijević, a njegov brat Radislav imao je 11 godina. Sa majkom Milicom pokušali su pobjeći u Bajinu Baštu, ali su kod graničnog mosta pogođeni kuršumima.

Maloljetni Cvetko Ristić iz Kušića ostao je bez kompletne porodice, kuće i imovine. Ubijeni su mu roditelji, sestra i brat koji još
nije pronađen. Tek nakon 16 godina obnovljena mu je kuća zahvljaujući donacijama dobrih ljudi, a dobio je i zaposlenje u „Elektrodistribuciji“ u
Skelanima.

Mileni Milovanović poginuli su muž Milenko, bratić Tomislav Bogdanović i još nekoliko rođaka i daljih srodnika. Kaže da su cijeli dan proveli pod mostom jer se od pucnjave nije moglo preći, a Drina je bila duboka i pod stalnom vatrom.

Kćerka Ostoje Todorovića, Gordana Sekulić ubijena je na mostu, a dvojica njenih sinova žive u Srebrenici sa ocem Mirkom.

Nastojeći da zatru sve što je srpsko na ovom području muslimanske snage su tog dana opljačkale i spalile srpska sela Ćosići, Kostolomci, Klekovići, Božići, Blažijevići, Kolari, Zečevići, Kušići, Stajšići, Maltaši, Stublovi, Arapovići, Bujakovići, Liješće, dio srpskih Skelana i još nekoliko sela, a nisu stigli do Crvice, Žabokvice i Petriče i to su jedina srpska sela u srebreničkoj opštini koja nisu spaljena u proteklom ratu.

Prije služenja parastosa u Skelanima, cvijeće će biti položeno na spomen-obilježja nastradalim Srbima u Ćosićima i Kalimanićima.

Za zločine nad skelanskim Srbima, kao i za sve ostale zločine koje su počinile muslimanske snage u srednjem Podrinju, ni nakon 19 godina niko nije odgovarao.

Izvor: