Otvoreno pismo “moralnoj“ Nataši Kandić, Srbina iz dijaspore

(Ne) Poštovana gospođo Napala Kanđa – pardon Nataša Kandić,

koristim svoje zakonom utemeljeno pravo slobodnog mišljenja, na kojeg se
eto vidim godinama i Vi sami “časno i moralno Vašim fondom za
humanitarno pravo“ opozivate i promovišete, da svoj privatan stav ovim
otvorenim putem o Vama izrazim, s rizikom svjesnim da ubilježen na
nekakvoj crnoj listi omiljenih Vam zapadnih prijatelja osvanem, – koji Vas
tako brižno štite paze i maze, i svesrdno zatrpavaju silnim deviznim
hrpama za svaki Vaš duboko uklesani retorični bolni biljeg u plemenite
duše mukotrpnog srpskog življa.

Nesporna mi je lična sumnja gospođo “Kanđa,“ da ste u stilu Vašeg
“moralnog karaktera“ došli na ideju 1992 godine da osnujete tu
“fondaciju“ koju već evo dvadesetak godina na srpsku žalost i štetu
Vašim kralima uspješno upravljate, samo sa jednim ucrtanim ciljem da
postanete slavni i bogati.

Jer kako bi se ustvari i moglo postati slavan i bogat sa tom farsnom
“fondacijom,“ nikako drugačije nego pod plaštom maskirane humanosti
svrstati se na stranu moćnih rogatih zlotvora, spoznavajući pritom da se
rogat sa rogatim nije bosti nego mu se umiljato prikloniti

Naravno da Vam ni na kraj pameti nije bilo gospođo “Kanđa“ da se sa tim
Vašim “fondom“ zaista angažujete na tom polju humanitarnog ljudskog prava,
štiteći uistinu sve prave žrtve ovog balkanskog nesretnog područja.
Tako nešto dolazi na pamet samo iskreno poštenim i duhom oplemenjenim
ljudskim dušama, čijem sloju ni blizu ne pripadate.

Lažnim i vještim manipulacijama za koje ste već jednom sudski
procesuirani, a za mnoga još uvijek to niste, istinske činjenice stvarnih
tragičnih događaja balkanske golgote pretvarali ste u neistinu i u
obrnutom obliku, duvajući iz petnih žila kroz rogove po svim svjetskim
pozornicama, na sve što srpki znak i podznak sa prefiksom ima. –
pokupivši time uz gromoglasne ovacije sva značajna priznanja i nagradne
lovorike Vaših sponzora.

Vašom najnovijom tvrdnjom da se ne može porediti Krim i Kosovo, jer su
Srbi bili agresori a Ukrajinci to nisu,- kojom ste realne činjenice
ponovo Vašim ustaljenim metodama izvrnuli, jer Vama očigledno kao i
svojevremeno Pilatusu istina nije bitna, ciljano ste glavnoj meti Srbiji i
srpskom narodu kome i sami pripadate, nanijeli po ko zna koji put
strašnu duševnu bol, a čija istinska stradanja u potpunosti svjesno i
ravnodušno ignorišete.

Ovim postupkom Vaši donatorski patroni će Vas ponovo oduševljeno
obskrbiti hrpicima deviza, nagrađujući Vaš “moralni poduhvat,“ da bi ste
i dalje mirno u Vašem po svim moždanim vijugama mržnjom popunjenom umu, za
kojeg ni Sigmund Frojnd da je živ ne bi dijagnozu imao, ponovo mogli
nešto novo smisliti i besramno lansirati.

I na kraju čisto hipotentično primjera radi, čudilo me ne bi nedaj Bože,
da Vam na pamet padne kao rođenoj Kragujevčanki, da i u prošlost još
duboko nos zabodete, i sve one od strane monstruoznih jedinica
nacističke Njemačke nedužno streljane hiljede građana Kragujevca među
kojima je bilo 270 đaka u jednom oktobarskom danu 1941 godine iz Vašeg
usidrenog propagandnog ugla, možda opravdanim proglasite.

Čak ni tim gnusnim potencijalnim činom ne bi se skoro niko živ ni u
mrtvilu u Srbiji usudio da Vam nešto protivreči, na eventualno
zadovoljstvo mnogih Vaših darovitih zaštitnih obožavaoca.

S (ne) poštovanjem

Dragan Đogović

Dizeldorf

Izvor: Intermagazin