Otvoreno pismo Linte Božidaru Kalmeti

petak, 11. mart 2016.
Poštovani gospodine Kalmeta,

Povod za ovo pismo jeste Vaša nedavna odluka da nastavite sa uklanjanjem ostataka miniranih srpskih kuća i privrednih objekata bez saglasnosti njihovih vlasnika. Podsjećam Vas da je 2010. godine tadašnja Kancelarija (Ured) za ljudska prava na čelu sa gospodinom Lukom Mađerićem zaauzela stav da se uklanjanje ruševina sa privatnih posjeda može sprovoditi isključivo na temelju pisane saglasnosti vlasnika nekretnine na kojoj se ruševina uklanja. Svako postupanje koje ne bi uključivalo davanje pisane saglasnosti vlasnika dovelo bi, prema stavu tadašnje Kancelarije za ljudska prava, do narušavanja načela nepovredivosti vlasništva. S druge strane, poznato mi je da se pozivate na zakonske odredbe prema kojim javna vlast ima mogućnost intervencije u privatno vlasništvo ako prijeti, između ostaloga, i opasnost po zdravlje ljudi od zgrada koje su u ruševnom stanju.

Međutim, naše je mišljenje da prije uklanjanja ruševina miniranih srpskih kuća i privrednih objekata treba utvrditi tko su bili nalogodavci i počinioci terorističkih akcija u Zadru ali i u nizu drugih hrvatskih gradova. Jedan od preduslova istražnih radnji jeste da se tragovi terorističkih akcija ne smiju uklanjati. Procesuiranjem odgovornih za terorističke akcije oštećeni vlasnici bi stekli daleko veće šanse da dobiju naknadu štete. Gore navedene činjenice jasno ukazuju da je glavni motiv vlasti Grada Zadra da uklone srpske ruševine, ne briga za javno zdravlje građana, već pokušaj da se izbjegne materijalna i krivična odgovornost za terorističke akcije i pošalje poruka da je Srbima najbolje da se ne vraćaju u svoj zavičaj.

Želim da Vas podsjetim da je u Zadru odmah nakon što je HDZ osvojio vlast maja 1990. godine počeo pritisak na Srbe putem telefonskih prijetnji, maltretiranja na ulici i radnom mjestu. Mnogi su bili primorani da potpisuju ponižavajuće izjave o lojalnosti iako im ni to nije pomoglo. Ubrzo su počela premlaćivanja, obilježavanje srpskih kuća i pucanje po njima. Veoma brzo je postalo jasno da se ne radi o pojedinačnim incidentima pojedinaca i grupa nego o osmišljenoj politici državnog terora. Vrhunac obračuna sa Srbima desio se 02. maja 1991. godine koji će se pamtiti kao Kristalna noć. Formirana je kolona automobila u kojima su bili civili naoružani palicama, metalnim štanglama i čarapama preko glave. Uzvikivali su ustaške parole i pretnje Srbima da će ih klati. U Zadar je došlo više stotina ljudi sa 10-tak autobusa koju u takođe bili naoružani motkama i šipkama. I oni su pjevali ustaške pjesme i uzvikivali ustaške parole uperene protiv Srba. Rulja je pljačkala i uništavala stotine srpskih kuća i privrednih objekata u centru Zadra. Posebno treba istaći da policija nije intervenisala već je mirno posmatrala pomenuti rušilački pohod. Velik broj ljudi napustio je Zadar već narednog dana. Miniranje srpskih kuća i privrednih objekata nastavljeno je tokom ljeta i jeseni 1991. godine tako da su i odlasci Srba postali sve učestaliji. Mnogi Srbi koji su ipak odlučili da ostanu bili su izvođeni iz kuća ili su kupljeni po ulicama i vezanih očiju odvođeni u ciglanu kraj Nina gdje su podvrgavani torturama. U periodu 1991.- 1993. godine u Zadru su ubijena 34 Srbina, od toga 15 civila a ostalo su pripadnici JNA. Krajnji cilj je bio da se Srbima pošalje poruka da im nema života u Zadru.

Za uništene srpske kuće i privredne objekte i maltretiranja Srba nikada niko nije odgovarao. Županijski državni tužilac Ivan Galović je predmet o počinjenom krivičnom djelu uništenja i oštećenja tuđe imovine proslijedio 1992. godine tadašnjem Vojnom tužilaštvu u Split koje je poslije deset godina 2002. zaključilo navedeni slučaj. To znači da za zadarsku kristalnu noć kada je 2. maja opljačkano i uništeno na stotine srpskih kuća i prirednih objekata, kao i za miniranja srpske imovine u ljeto i jesen 1991. godine niko nije kriv. Tadašnji šef Krivičnog odjeljenja Opštinskog suda u Zadru Đuro Kresović navodi da je u užem dijelu Zadra porušeno 470 kuća u vlasništvu Srba prema informaciji koju mu je dao pokojni član Komisije za popis srušenih kuća Josip Klobučar. Prema mišljenjima stručnjaka toliki broj srušenih kuća mogao je jedino biti rezultat osmišljene državne politike a ne djelovanja pojedinaca i grupa.

Poštovani gospodine Kalmeta,

Tražim od Vas da obustavite uklanjanje ruševina miniranih srpskih kuća i privrednih objekata bez saglasnosti njihovih vlasnika i dok se ne sprovede postupak prikupljanja dokaza i utvrđivanja počinioca terorističkih akcija;
Tražim od Vas da javno osudite terorističke akcije prema Srbima u Zadru tokom 1991. i 1992. godine, kao i ubijstva i mučenja Srba, i da se javno založite da se kazne nalogodavci i počinioci tih zločina ako imate imalo moralne odgovornosti prema svojim nekadašnjim sugrađanima srpske nacionalnosti;

Tražim od Vas da, kao uticajan član vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, pokrenete inicijativu da se obezbede zakonske mogućnosti da vlasnici miniranih srpskih kuća i privrednih objekata van područja ratnih djelovanja u sudskom postupku ostvare pravo na naknadu štete poslije 25 godina od tragičnih događaja.

Sa otvorenim pismom upoznao sam prvog potpredsjednika Vlade i ministra spoljnih poslova Republike Srbije Ivicu Dačića i predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu Milorada Pupovca.

Želim da Vas zamolim da mi odgovorite na moje pismo.

S poštovanjem,

Predsjednik Saveza Srba iz regiona
Miodrag Linta

Vezane vijesti:

Linta: Nova Vlada Hrvatske antisrpska | Jadovno 1941.

Zabraniti uklanjanje miniranih ruševina srpskih kuća u Zadru

Savez Srba iz regiona