Iživljavanje albanskih zločinaca nastavljeno je i nad mrtvim Srbima jer su u Volujaku, nastojeći da unište sve tragove na leševima orahovačkih stradalnika, teroristi OVK bacili više desetina kilograma eksploziva.
Priredio: Neđeljko ZEJAK
Prije dvadeset godina albanski teroristi su u selima Retimlje, Opteruša, Bratotin, Zočište i urbanom dijelu Orahovca počinili najveći zločin nad srpskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji, kada su kidnapovali i ubili 35 Srba.
Porodice stradalnika i danas kažu da je Orahovačka župa oblivena srpskom krvlju.
Među ubijenima je 14 Kostića i dvoje Nikolića, kao i četiri člana porodice u koju se udala Olgica Božanić, koja govori o tim danima užasa.
Te noći 18. jula 1998. godine, poslije trodnevnih borbi sa pripadnicima srpske vojske i policije, albanski teroristi su nakon ponoći upali u Retimlje. Ubili su Anđelka Kostića, a sve ostale – žene, djecu i stare, skupili u centru sela.
Među njima su bili i Kostići, porodica za koju kažu da je najviše stradala od svih srpskih porodica na Kosovu i Metohiji.
„Naterali su dvoje-troje mlađih Srba da Anđelkovo telo uviju u ćebe i uz duge cevi uperene u potiljak iskopaju jamu i u njoj ga sahrane. Ostale su sakupili u centru sela.
Majke, supruge, sestre i kćerke oprostile su se od svojih najmilijih koje su albanski teroristi kao stoku natovarili u kamion i odvezli u nepoznatom pravcu, a žene i djecu pod pratnjom i uz iživljavanja i silovanja sproveli do manastira u Zočištu“, prisjeća se Olgica.
Međunarodni Crveni krst je 22. jula oslobodio 35 civila žena i djece zatvorenih zajedno sa monasima u manastiru, a porodicama obećao da će ostali kidnapovani ubrzo biti oslobođeni.
Obećanje je dao i tadašnji šef posmatračke Misije OEBS-a Vilijam Voker, koji je, ubijeđena je Olgica, znao gdje se kidnapovani nalaze.
Umjesto da se vrate živi, stigle su informacije da je 35 kidnapovanih odraslih muškaraca, uključujući i jedno dijete, prebačeno u Albaniju, da rade u nekim logorima i da će biti razmijenjeni sa albanskim teroristima.
Međutim, svaka nada je pala u vodu otkrivanjem masovnih grobnica u Mališevu i Volujaku, gdje su bačena tijela Kostića, Božanića…
Iživljavanje albanskih zločinaca nastavljeno je i nad mrtvim Srbima jer su u Volujaku, nastojeći da unište sve tragove na leševima orahovačkih stradalnika, teroristi OVK bacili više desetina kilograma eksploziva.
„To je bio najteži trenutak u našim životima, jer smo postali svesni da smo prevareni da su oni koji su nam obećavali da će kidnapovani biti oslobođeni znali da su naši braća, očevi, sinovi i dede ubijeni i da su njihova tela dodatno masakrirana“, kaže Olgica Božanić.
Zbog eksplozivom uništenih posmrtnih ostataka, ekspertima sudske medicine trebalo je više od godinu i po dana da identifikuju posrtne ostatke i naprave poklapanje DNK uzorka ugljenisanih kostiju sa uzorcima uzetim od najužih članova porodica.
„Do danas tražimo odgovore na pitanje kada, gde i ko je uzeo dušu našim najmilijim i da li su tačne informacije da su upravo Kostići, Nikolići, Božanići, Dedići, Baljoševići… bili žrtve trgovine organima.
O toj trgovini saznanja su objavili Dik Marti, izvestilac Saveta Evrope, i Klint Vilijamson, specijalni tužilac zadužen za istragu o trgovini organima“, ističe Olgica.
Prema Martijevim navodima, oslonjenim na svjedočenja pripadnika terorističke OVK, kidnapovani Srbi iz Orahovačke opštine su 23. jula 1999. godine prebačeni u Kuks, odakle im se iz „Žute kuće“ gubi svaki trag.
„Te informacije me dodatno ubijaju, jer sve više verujem da su albanski zločinci iskoristili unutrašnje organe moje braće i ostalih Orahovčana, a potom, zarad potpunog uništavanja tragova zločina, posmrtne ostatke vratili nazad i odbacili u klisuri u Volujaku“, navodi Olgica.
Identifikovani posrtni ostaci sahranjeni su na groblju u Orlovači prije 12 godina, a porodice parastosom i prisluživanjem svijeća obilježavaju dan kidnapovanja umjesto dan smrti, jer odgovor na pitanje kada su životi stradalnika ugašeni do danas nije dobijen.
„Bez dogovora na to pitanje savest međunarodnih moćnika neće biti mirna“, kaže Olgica i dodaje da porodice stradalnika ne žele da se pomire sa činjenicom da su njihovi najmiliji stradali samo zato što su bili Srbi.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
U Velikoj Hoči obilježeno 20 godina od velikog zločina: Ne zna se sudbina 84 Srba
Porodice kidnapovanih i ubijenih Srba iz Orahovca: Još niko …