Ovih dana obišao sam selo Divoselo. Moja tuga i bol za nestalim narodom plemenitog, antifašističkog Divosela je neizmjerna. Sve je pusto, nigdje ništa, nema kuća ni ognjišta. Gdje je naše Divoselo, gdje su drage bake naše i djedovi s kosom bijelom, zar i oni život dadoše u plamenu s Divoselom. U Divoselu, tom velikom lijepom selu sa svojim zaselcima, uključujući Čitluk i Ornice, nekada je živjelo 2.800 stanovnika, a sada žive duše nema zbog ljudske nemani.
Poznavao sam svaku kuću mog rodnog Divosela, tog divnog naprednog sela. Svaka obiteljska kuća bila je antifašistička tvrđava koja je tokom Drugog svjetskog rata ugostila na stotine znanih i neznanih antifašističkih boraca NOV-a i antifašista, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovjest ili boju kože, organizatore antifašističkog ustanka. Među njima 1941. godine iz Gospića u Divoselo vezanih ruku pobjegao je jedan talijanski vojnik – antifašista, po imenu Marčelo. Preživio je Drugi svjetski rat, nosilac je partizanske spomenice borca 1941.
Divoselo je ugostilo i 54 kompletne hrvatske porodice iz hrvatskih sela zapadne Like, izbjeglih u Divoselo pred ustaško-fašističkim terorom. Divoselo je bila jaka antifašistička i logistička baza iz kojega niti jedan neprijateljski fašistički vojnik nije bio. U Divoselu, iako je bilo isključivo srpsko selo, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, vladavine velike srpske dinastije Karađorđevića, 1940. godine bio je formiran mjesni antifašistički komitet sa pet ćelija, u to vrijeme jedini u Lici, i jakom antifašističkom omladinskom organizacijom, koji su imali snažan utjecaj na okolna hrvatska sela u širenju bratstva i jedinstva među našim narodima. Takve aktivnosti nastavljene su i nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1990. godine, gdje su se održavale Seoske sportske igre posvećene herojskoj antifašističkoj borbi naroda sela Divosela. U Divoselu je 2. avgusta 1941. godine formiran NOO kao organ vlasti, prvi u Hrvatskoj. Narod sela Divosela, uključujući Čitluk i Ornice, podnio je ogromnu žrtvu.
Mnoge nevine i nemoćne žrtve umorene su groznom smrću na ustaško – fašističkim bajonetama. Samo 1941. godine, u jednom danu, 5. avgusta stradalo je 907 nevinih i nemoćnih žrtava. Tokom Drugog svjetskog rata stradalo je preko 1.300 nevinih i nemoćnih žrtava ustaško – fašističkog terora, od tog broja preko 400 djece. U spomen na te nevine i nemoćne žrtve ustaško – fašističkog terora narod sela Divosela, uz pomoć društvene zajednice, sagradio je Spomen – dom u kojem su na mramornim pločama bila uklesana imena i prezimena 1.300 nevinih i nemoćnih žrtava sela Divosela. Na žalost, u akciji hrvatskih oružanih snaga na sela u tzv. Medačkom džepu septembra mjeseca 1993. godine, Spomen – dom nevinim i nemoćnim žrtvama ustaško – fašističkog terora do temelja je, zajedno sa ostalim kućama sela Divosela, sravnjen sa zemljom.
Stoga apeliram na institucije Republike Hrvatske za to nadležne, kao i na antifašističke institucije međunarodne zajednice, da izgrade Spomen – dom nevinim i nemoćnim žrtvama ustaško – fašističkog terora sela Divosela na mjestu gdje se nalaze ostaci miniranog Spomen – doma.
Gojko Matić
Lepoglava, R. Hrvatska