Svetosavska omladinska zajednica(SOZ) iz Prnjavora je posjetom stratištu u selu Kremna i parastosom u Hramu Svetog velikomučenika cara Lazara na Vučijaku obilježila 70 godina od stradanja dvadeset mještana zaseoka Petrovići, u selu Kremna.
Tomo Petrović tog kobnog dana imao je samo pet mjeseci, ali o ovom događaju zna mnogo iz priča njegove majke, koja ga je ,iako teško ranjena, spasila od neprijatelja.
“Majka mi je pričala da su u selo u kom su bili samo žene,djeca i starci došla dva kamiona sa vojnicima.Ubijene ali i živu djecu su nabacali na kamaru u dvije zgrade, zapalili ševariku i ostavili da izgore.Moja majka kojoj je skoro u potpunosti bila odsječena ruka i rasječena glava smogla je snage da u košulji ,puzajući, spasi troje djece,među kojima i mene“pripovjeda kroz suze sedamdesetogodišnji Tomo.
On kaže da su mu tada ubili brata Novaka, sestru Ljeposavu i djeda.
“Oni koji su preživjeli ,ostatak života osjećali su posljedice,a moj rođak Miodrag nakon toga je pobjegao u Australiju i više se nikad nije vratio u rodni kraj” kaže Petrović.
Sekretar prnjavorskog SOZ-a Bojan Milijašević je izražavajući zahvalnost SUBNOR-u koji je 1974.godine postavio spomen-ploče na mjestu stradanja istakao da ovdje nije riječ o žrtvama fašističkog terora ,kako piše na pločama, već se radi o pravoslavnim hrišćanima koje su ubili hrvatski vojnici i njihove komšije ,čija su imena i prezimena poznata.
“Petokraka na ovim pločama svjedoči o vremenu podizanja obilježja ,a nikako o žrtvama koje su stradale zbog svoje ideologije, jer su ubijeni uglavnom žene i djeca, i to u vremenu kada nije bilo ni riječi o nekim podjelama.”kaže Milijašević.
SOZ je, ličnim sredstvima, u spomen na mučenike iz sela Kremna izradio željezni krst, visine 3 metra, koji planiraju, u saradnji sa crkvenom opštinom Kremna, postaviti pored postojeće spomen ploče,kada se za to stvore vremenski uslovi.
Milijašević je podsjetio da je u junu bila postavljena saobraćajno-turistička oznaka koja je pokazivala gdje se nalazi ovo stratište, ali je znak nakon mjesec dana otkinulo nepoznato lice.
16. decembra 1941. godine vojnici hrvatskih oružanih snaga iz garnizona u Prnjavoru, uz pomoć Mađara i Ukrajinaca grko-katolika sa Vučijaka, na najsuroviji način ubili su 20 mještana zaseoka Petrovići ,uglavnom žena i djece.Njihova tijela su spaljena u dvije zgrade, a ostaci sahranjeni na mjesnom groblju.
Prva svjedočenja o ovom zločinu su objavljena 1983.godine, ali su široj javnosti bila nepoznata do prošle godine,kada je zahvaljujući članovima SOZ-a objavljeno nekoliko članaka o stradanjima pravoslavnog stanovništva u Drugom svjetskom ratu.